top of page
  • Writer's pictureArmin Sijamić

Da li su Bidenove sankcije nekolicini Izraelaca samo za domaću upotrebu ili se radi i o disciplinovanju Netanyahua?

Sjedinjene Američke Države uvele su sankcije Izraelu, javili su brojni mediji. Ali iza te formulacije stoji nešto drugo - Washington ne kažnjava vlast, već pojedince koji nisu zvaničnici vlade koja im je omogućila da rade ono za šta su kažnjeni. O čemu se tu radi?



Foto, ilustracija: Zastave Izraela i Sjedinjenih Američkih Država


Jučer su američki mediji javili da je američki predsjednik Joseph Biden odlučio sankcionisati četiri državljanina Izraela zbog njihovog djelovanja na okupiranoj Zapadnoj obali. Neki su rekli da se radi o slučaju „bez presedana“, posebno u trenutku kada se u Pojasu Gaze vodi rat koji je odnio više od 26 hiljada palestinskih života, prevashodno civila.


Neslaganja dva saveznika bilo je i ranije, posebno između izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i Bidena, odnosno njegovih prethodnika na toj poziciji koji su došli iz redova demokrata. Od početka rata Izraela i Hamasa, nakon što je 7. oktobra ta palestinska grupa napala Izrael, razlike su postale vidljive. Neki su tvrdili da je izraelski upad u Pojas Gaze odgođen zbog insistiranja američke strane. Iz Bijele kuće su to objasnili riječima da su oni dali samo savjet.


Kako se okršaj dva saveznika odvijao manje je važno od činjenice da je Netanyahuov rat uništio Bidenovu politiku na međunarodnom planu, dodatno ga sukobio s republikancima kod kuće i izazvao pad popularnosti kod velikog dijela stanovnika Sjedinjenih Država.


Novembarski izbori i Bliski istok


Biden je američke sankcije izraelskim doseljenicima najavio iz savezne države Michigan u sklopu nastojanja da izbori drugi predsjednički mandat. Ova savezna država je jedna od tzv. swing states, odnosno ona koja svoju podršku često daje različitim strankama i kandidatima. Tu se nalazi brojna arapska i muslimanska zajednica koja je Bidenu zamjerila politiku prema Pojasu Gaze, a njihovi glasovi mogli bi biti jezičak na vagi, gdje je Biden prije četiri godine tijesno pobijedio.


Na meti Bidenove kampanje je Dearborn i njegov gradonačelnik Abdullah Hammoud. On je na mreži X rekao da je odbio sastati se s menadžerom kampanje. „Neću se baviti razgovorima o izborima dok gledamo genocid koji se prenosi uživo uz podršku naše vlade“, naveo je Hammoud.


Biden je, obrazlažući svoju odluku, poručio da „situacija na Zapadnoj obali, posebno visoki nivoi nasilja među ekstremističkim naseljenicima, prisilno raseljavanje ljudi i sela i uništavanje imovine, dostigla je nepodnošljiv nivo i predstavlja ozbiljnu prijetnju miru, sigurnosti i stabilnosti“. State Department je iznio detalje odluke i naveo neka od djela koja se pripisuju sankcionisanima – organizovanje nereda, paljenje kuća, automobila i poljoprivrednih imanja, sijanje straha, napadi na Palestince koji su rezultovali smrću, kao i napadi na izraelske aktiviste.


„Yesh Din, izraelska grupa za ljudska prava, izvještava da su naseljenici ili izraelske snage ubili 197 Palestinaca na Zapadnoj obali od 7. oktobra. Ujedinjene nacije izvještavaju da je, u istom vremenskom okviru, najmanje 121 palestinsko domaćinstvo, oko 1.150 ljudi, uključujući 452 djece, raseljeno zbog nasilja naseljenika“, izvijestio je Politico polovinom novembra. Od tada su ti brojevi sigurno narasli.


Sankcionisanima je Biden zabranio ulazak u SAD, zamrznuo imovinu pod američkom jurisdikcijom i zabranio pristup američkom finansijskom sistemu.


Netanyahuu se ovaj potez nije svidio. Njegova vlada je saopštila da „apsolutna većina doseljenika u Judeji i Samariji su građani koji poštuju zakon, mnogi od njih se ovih dana redovno bore i u rezervama za odbranu Izraela. Izrael svugdje djeluje protiv svih prekršitelja zakona, tako da nema mjesta za iznimne mjere u tom pogledu.“


Ono što upada u oči je da za ove poteze naseljenika Washington ne drži odgovorne vlasti u Izraelu koje provode politiku naseljavanja na Zapadnoj obali, odnosno Judeji i Samaraji kako nazivaju taj prostor. To traje decenijama i dokumentovano je. Doseljenici zauzmu prostor od Palestinaca, a država izgradi naselja i pristupne puteve, odnosno stvori uslove da oni koji tu dođu mogu i živjeti. U aktuelnoj izraelskoj vladi postoje dva ministra koji posebno podržavaju ovu politiku. Ministar sigurnosti Itamar Ben-Gvir i ministar finansija Bezalel Smotrich zagovaraju naseljavanje i Pojasa Gaze. Iako su bile špekulacije da će se i oni naći pod udarom Bidenovih sankcija, to se nije desilo.


„U ovom trenutku nema planova za sankcije protiv zvaničnika izraelske vlade“, rekao je glasnogovornik za nacionalnu sigurnost Bijele kuće John Kirby, a Ben-Gvir je doseljenike opisao kao heroje. „Vrijeme je da Amerika preispita svoju politiku u Judeji i Samariji. Predsjednik Biden griješi u vezi sa građanima Države Izrael i herojskim naseljenicima“, rekao je Ben-Gvir. „Oni koji su napadnuti, oni koji su bili gađani kamenjem u pokušaju da ih povrijede i ubiju, herojski su doseljenici u Judeji i Samariji“, dodao je.


Od ovih Bidenovih poteza Palestinci će imati malo koristi. Štaviše, ako Izrael ne spriječi sankcionisane da nastave sa svojim djelovanjem, njihov teror bi mogao porasti. Međutim, ovaj Bidenov čin, odnosno blaga kritika izraelske politike, mogla bi biti najava nekih drugih politika.


Primirje u Pojasu Gaze i palestinska država


Netanyahuov rat u Pojasu Gaze natjerao je brojne izraelske saveznike da drže distancu od Tel Aviva. Neke države su prekinule diplomatske odnose sa Izraelom, neke povukle svoje ambasadore, a neke su se pridružile u nastojanju da se toj državi sudi za genocid. Iako Sjedinjene Države i Ujedinjeno Kraljevstvo čvrsto drže stranu Izraela, posljednjih dana pojavili su se i drugačiji tonovi.


Pored Bidena, oglasio i britanski ministar vanjskih poslova David Cameron, koji je izjavio da bi London mogao priznati Palestinu kao državu po uspostavljanju primirja u Pojasu Gaze. Ukoliko do toga dođe, to bi bila epohalna promjena politike zvaničnog Londona, čije su odluke prije više od stotinu godina stvarale okolnosti koje su Izraelce i Palestince dovele u ovakvu poziciju.


Na Zapadu su sve češći glasovi da Izrael neće uspjeti u svom ratu u Pojasu Gaze, iako nije potpuno jasno šta Netanyahu želi. Deklarisana namjera da uništi Hamas je osuđena na propast činjenicom da njegove vođe žive širom Bliskog istoka i da je nakon pokolja u Pojasu Gaze teško pronaći Palestince koji žele da ih Izrael kontroliše. Istovremeno, Izrael preko posrednika pregovara sa Hamasom, što je dodatni dokaz da je takva politika čudno koncipirana.


Koliko su Bidenove i Cameronove namjere iskrene vjerovatno je najvažnije pitanje za mnoge Palestince. SAD i UK su do grla u bliskoistočnim političkim procesima i nema sumnje da će se njihova riječ uvažavati. Dokaz tome su i informacije od jučer. U sjeni Bidenovih sankcija, Izrael i Hamas su pristali na novi prekid vatre. Pregovori koji se vode daleko od očiju naroda Izraela i Palestine mogli bi ponovo dati konačnu riječ. Nastavak rata bi značio katastrofu za Palestince i nove udarce politikama Netanyahua i Bidena.



Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba.

 

bottom of page