• Armin Sijamić

Bolivija između diktature i pobune: Je li odgađanje izbora uvod u sukobe?

U novembru prošle godine dugogodišnji predsjednik Bolivije Evo Morales Ayma napustio je zemlju i otišao u egzil. Vlast je de facto preuzela vojska i bolivijska desnica. Stabilizacija prilika koja se očekivala izostala je, a problemi se gomilaju. Nova vlast nema rješenje, a čini se da staroj administraciji povratak neće biti dozvoljen.

Foto: resumenlationoamericano.org


Kada je Morales napustio Boliviju i zaputio se u Meksiko, činilo se da novouspostavljena vlast ima sve konce vlasti u rukama. Vojne snage pod komandom desničara u Latinskoj Americi decenijama su garantovale sigurnu vlast. U Boliviji je bio identičan plan, a u skladu sa prilikama u zemlji procesima bi se dao demokratski legitimitet, ali sa tendencijom da se institucije sve više urušavaju dok se moć koncentriše u ruke male grupe ljudi, uglavnom kod potomaka doseljenika u ovu veliku i resursima bogatu zemlju.


Međutim, ni u vremenu Moralesove vladavine ova resursima bogata zemlja nije se baš mogla pohvaliti radom institucija. Činjenica da je Morales izvukao milione ljudi iz siromaštva, da je zakonski zaštitio vlasništvo države i naroda na resurse, uveo ekološke standarde kakve nema ni Evropska unija, međutim to nije bilo dovoljno da se u ovoj državi izgrade institucije nezavisne od političkog vođe. Na kraju, to ga je i koštalo prevrata. U oktrobru prošle godine, tokom predsjedničkih izbora, zabilježene su krađe glasove, sistem prenošenja rezultata glasanja bio je ugašen satima, nepravilnosti su se gomilale, a onda je vojska Moralesa natjerala na ostavku i odlazak iz zemlje. Najsiromašnija država Južne Amerike nakon vojnog udara dobila desnicu na vlasti.


Autori koji podržavaju ljevičarsku vlast tvrde da su izbori bili regularni i da ih je Morales bio spreman ponovo održati. Oni smatraju da je Morales smijenjen jer je odlučio nacionalizovati nalazišta litijuma (bitan resurs u proizvodnji baterija za električne automobile, laptope i mobitele) te da je odmah nakon njegove smjene došlo do ogromnog rasta vrijednosti dionica kompanije Tesla. Morales je nedavno upozorio narod Bolivije da novoizabrana predsjednica poduzima korake ka prodaji nalazišta litijuma i ostalih prirodnih resursa zemlje koje je on koristio da bi razvijao socijalne programe i pomogao siromašne slojeve društva.


Áñez protiv satanista


Nakon što je Morales odstupio sa predsjedničke pozicije tu funkciju privremeno je obavljala Jeanine Áñez, političarka desnice, bivša parlamentarka i tv voditeljica. Ova ultrakonzervativna političarka nije mogla ništo drugo uraditi, osim produbiti podjele u bolivijskom društvu. Prije dolaska na vlast na Twitteru je napisala da „sanja Boliviju bez domorodačkih rituala“ , a nakon što je preuzela funkciju privremenog predsjednika izjavila je da ne treba dozvoliti da se „divljaci vrate na vlast“, ciljajući na Moralesa i njegov narod Ayma kome pripada. Nakon toga se u javnosti pojavljivala sa Biblijom u rukama, a prilikom samog ulaska u predsjedničku palatu nakon njenog izbora rekla je da se zahvaljuje Bogu da je „Biblija vraćena u bolivijsku vladu.“


Sam izbor Jeanine Áñez na mjesto privremenog predsjednika govori o namjerama onih koji su smijenili Moralesa. Sa druge strane, jasan je i otpor koji je dobila od strane pripadnika domorodačkih naroda u Boliviji koji su imali Moralesa kao prvog predsjednika države iz svojih redova u njenoj historiji.

Jeanine Áñez je ostalo da uradi „rutinski“ ostatak posla: da učvrsti vlast, ukloni Moralesove kadrove, marginalizuje domorodačko stanovništvo i raspiše izbore na kojima ljevica nema šanse. Izbori su trebali biti održani u maju, ali od tada počinju problemi za novu vlast u Boliviji.


Koronavirus i izbori


Bolivija, baš kao ni većina drugih država Latinske Amerike, nije se proslavila u borbi protiv koronavirusa. Broj zaraženih je narastao do te mjere da je taj dio svijeta postao najveće svjetsko žarište. Za siromašnu Boliviju, opterećenu unutrašnjim etničkim i političkim sukobima, zatim nerazvijenim institucijama i sa novom vlašću, koronavirus je poseban izazov. Prema dostupnim podacima, u ovoj državi koja ima nešto više od 11 miliona stanovnika, zaraženo je 70 hiljada ljudi. Uzimajući u obzir da je površina Bolivije veća od Francuske i Španije zajedno, te da domorodački narodi nemaju uvijek pristup zdravstvenom sistemu, broj zaraženih je vjerovatno veći. Resorni ministar dolazi iz redova vojska, pa se može reći da mu je učinak jednak brazilskom kolegi, također vojniku po profesiji.


Izbori koji su bili zakazani za 3. maj prvo su odgođeni za 17. maj, nakon što je Jeanine Áñez uvela 14 dana karantena. Zatim su izbori pomjereni za 6. septembar, da bi na kraju bili pomjereni za 18. oktobar. Da će ponovo izbori biti pomjereni, još uvijek je opcija. Opozicija, odnosno pripadnici Moralesove stranke MAS (Movimiento al Socialismo – Pokret za socijalizam), žestoko je reagovala na stalna pomjeranja izbora, prijeteći masovnim protestima. Vojska je odmah odgovorila da proteste i okupljanja neće dozvoliti.


Nova realnost


Bilo bi suviše naivno pomisliti da Jeanine Áñez izbore odgađa samo zbog koronavirusa i da joj je stalo do zdravlja „satanista“ i „divljaka“, a kasnije i ostatka Bolivije. Iza odluke da se izbori odgode stoje izborne ankete koje kandidatu stranke MAS daju najveće šanse za pobjedu. Luis Arce, Moralesov ministar ekonomije koji je nezaposlenost u Boliviji smanjio na ispod 5 posto – dok je sada stopa nezaposlenosti 8,1 posto, ima većinsku podršku naroda, dok sa druge strane desnica ima čak tri kandidata od kojih niti jedan nema podršku veću od 20%.


Zbog izbornog sistema u Boliviji to bi vjerovatno bilo dovoljno za pobjedu kandidata ljevice u prvom krugu. Naime, pobjednik u prvom krugu je onaj kandidat koji osvoji najmanje 50% glasova, ili 40% ukoliko sljedeći kandidat ima za 10% manje glasova od prvoplasiranog. Drugim riječima, ukoliko bi pripadnici Moralesovog naroda i drugih domorodačkih naroda masovno glasali za kandidata ljevice, a niti jedan kandidat desnice nema ni 20% podrške, MAS bi odnio pobjedu. Ako tome dodamo i nezadovoljne građane i sve one koje je Moralesova politika izvukla iz siromaštva, onda stvari postaju kristalno jasne. Poređenja radi, na prošlim izborima koji su poništeni Morales je dobio 46% glasova.


Morales je najavio kandidaturu za parlament, čime se cilja na mobilizaciju domorodačkog stanovništva, siromašnih slojeva i svih onih koji su nezadovoljni ponašanjem aktuelne vlasti tokom epidemije koronavirusa. A koliko loše se vlast u Boliviji nosi sa krizom pokazuju snimci na kojima se vidi da na ulicama leže mrtvi ljudi, dok su drugi na ulici jer nisu dobili uslugu u bolnici. Čak ni sahrane ne protiču po planu, jer došlo do totalnog kolapsa sistema.


Vraćanje stranke MAS na vlast bio bi veliki udarac desničarima u toj zemlji. Sa druge strane, ljevičari u Latinskoj Americi bi konačno slavili pobjedu nakon pobjede u Argentini i Ekvadoru gdje je tamošnji predsjednik Lenin Moreno pobjedio kao ljevičar, a po završetku izbora prešao na stranu desničara. Pobjeda u Argentini i najava moguće pobjede u Boliviji, nisu vijesti koje raduju Sjedinjene Američke Države koje podržavaju sve one stranke i pokrete u Južnoj Americi koji se bore protiv ljevičarskih pokreta. Ta klackalica traje od kada je na vlast u Venecueli došao Hugo Chávez 1999. godine. Zadnjih nekoliko godina desničari su odnijeli pobjede u Brazilu, Argentini, u Venecueli traju nemiri, braća Castro ne upravljaju Kubom, Čile je u rukama desnice kao i gotovo čitav ostatak kontinenta. Izbori u Boliviji bi mogli biti nova prekretnica i toga su svi svjesni u Latinskoj Americi.


Represija i sukobi


Stoga su izbori u Boliviji važni za čitav kontinent koji je medijski dobro povezan, budući da osim Brazila i malih država Surinama i Gujane, u svim državama se govori španski jezik. Pažnja je usmjerena na Boliviju i svi na kontinentu pomno prate šta se događa u Boliviji. Jeanine Áñez i snage koje stoje iza nje neće tek tako prepustiti vlast nakon samo osam mjeseci. Oni su 15 godina čekali promjene.


Nakon što je Morales otišao u Meksiko, dio stanovika Bolivije je izašao na ulice. U protestima tokom novembra prošle godine život je izgubilo preko 30 ljudi, preko 800 je bilo povrijeđeno. Na proteste su izašle Moralesove pristalice, sindikati, domorodačko stanovništvo, radnici, ali i pristalice današnje vlasti. Snage reda su bile nemilosrdne, posebno tokom protesta Moralesovih pristalica. U sukobima u Cochabambi, glavnom Moralesovom uporištu, zabilježen je i sukob organa reda i rudara koji su bili naoružani dinamitom koji se koristi u rudnicima. Apelom glavnih političkih aktera, uključujući predsjednicu Áñez i bivšeg predsjednika Moralesa, situacija se smirila i sukob nije izmakao kontroli. Bolivija je bila na pragu velikog sukoba.


Taj sukob se sigurno može ponoviti ukoliko ne bude izbora, ili ukoliko se izborna volja građana prekroji. Ekonomska kriza koja nastaje u svijetu zbog koronavirusa podjele u Boliviji će produbiti. Zainteresovanost stranih aktera za stanje u Boliviji je veoma izraženo, a to predstavlja posebnu opasnost. Široki front radničkih organizacija već je najavio proteste za 28. juli zbog odgađanja izbora i prijete novim štrajkovima i protestima. Kako se ekonomska i politička situacija usložnjava, poziva na pobunu će biti sve više, posebno ako se uzme u obzir činjenica da milionima ljudi u Boliviji od određene vlade zavisi egzistencija. U slučaju Jeanine Áñez i njenih saveznika više je nego jasno koliko im je stalo do prava određenih kategorija ljudi u Boliviji.


Međutim, u trenucima kada izbore gotovo sigurno gubi, šta sadašnja vlast može poduzeti? Za poteze u posljednih osam mjeseci, a izgubljeni su i životi građana, traži se odgovornost nadležnih i promjenom vlasti mnogi bi završili pred sudovima ili u egzilu. Represija i diktatura, toliko puta viđena u Latinskoj Americi, mogla bi postati bolivijska realnost u narednim mjesecima. U susjednom Brazilu vojska se sprema za regionalni rat, a nema sumnje da bi tamošnji predsjednik Jair Bolsonaro podržao svakoga ko je protiv bolivijskih ljevičara.


Bolivijska kriza postaje dublja, daleko od očiju javnosti van južnoameričkog kontinenta. Za milione ljudi u igri je doslovno sve, budući da su prvi put pod vlašću Moralesa izašli iz zone siromaštva. Protivnici Moralesove politike ne žele ponovo da se vrate pod njegovu vlast, odnosno vlast stranke kojoj pripada. A da nekada demokratski i slobodni izbori mogu promijeniti gotovo sve u nekoj državi, bolivijski primjer to dokazuje. Međutim, pitanje je da li će izbori biti održani, a ako budu održani da li će biti slobodni i regularni.



DrugaStrana.info

Druga strana vijesti

 

Newsletter

  • Twitter
  • Facebook
  • RSS

© 2020 by Druga strana. 

Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

A blog by A.Sijamić & S.Mirvić. Proudly made in Bosnia and Herzegovina.