Bitka za koridor koji treba da oblikuje odnose čitave regije

Široj javnosti malo poznati španski medij ovih dana zatresao je Kavkaz. Odluka Armenije mogla bi promijeniti Kavkaz, Centralnu Aziju i Bliski istok.

Foto: Mapa Zanzegurskog koridora

Za španski medij Periodista Digital mnogi donedavno nisu čuli. Mali broj pratilaca na društvenim mrežama, uzimajući u obzir da je španski jezik maternji za pola milijarde ljudi, ukazuje da ne uživa veliku popularnost. Ali, ove sedmice pokazao je da može imati ogroman uticaj čak na drugom kraju Evrope – na Kavkazu.

Ovaj medij tvrdi da je putem armenske dijaspore u Francuskoj došao do „tajnog memoranduma“ koji su potpisali Armenija, Azerbejdžan i Sjedinjene Američke Države, prema kojem će tri države graditi koridor „Trump Bridge“ kroz armensku provinciju Sjunik. Koridor dug 42 kilometra povezao bi azerbejdžansku eksklavu Nahčivan i ostatak teritorije te države, a njime će upravljati neimenovana američka kompanija 99 godina, iako bi Jerevan formalno zadržao suverenitet.

Članak bi možda ostao nezapažen većem broju čitalaca da ga na društvenim mrežama nisu masovno dijelili i citirali (pro)ruski profili, predstavljajući to kao izdaju armenskog naroda od strane prozapadnog premijera Nikola Pashinyana.

Da je španski medij dotakao važnu i osjetljivu temu pokazala je i brza reakcija Jerevana. „Ovu lažnu vijest objavila je web stranica sumnjivog porijekla pod nazivom Periodista Digital, koja je više puta bila u fokusu kritika zbog činjenice da služi kao platforma za korištenje od strane lažnih osoba i distribuciju manipulativnih i neutemeljenih materijala. Navedeni članak nema nikakve veze sa stvarnošću“, poručili su iz vlade Armenije. Vlada dodaje da je njihov projekat nazvan „Rakršće mira“ na stolu i da je o njemu premijer Pashinyan zadnji put javno govorio 16. jula.

Koridor koji mijenja sve

Zauzetost Rusije agresijom na Ukrajinu otvorila je prostor drugim silama da uđu na Kavkaz. I drugi mediji su pisali o ovome dijelu svijeta i raspravljali šta bi za regiju značio „Zanzegurski koridor“, kako ga zvanični Baku naziva. Da se nešto na terenu dešava potvrđuje i nervoza Moskve koja se ogleda u pojačanim medijskim napadima na Pashinyana. Paralelno, sedmicama traje obračun Rusije i Azerbejdžana po raznim optužbama, pa su neki ljudi hapšeni i neki sastanci otkazani.

Dodatnu važnost ovom pitanju dao je izraelsko-iranski rat, nakon nekih optužbi da je Izrael koristio Azerbejdžan za napade na Iran, iako to Teheran nije pominjao. Odlične veze Bakua i Tel Aviva ove špekulacije dodatno podgrijava, kao i mogućnost da se treće države ukline na granici između Armenije i Irana, odnosno Rusije i Perzijskog zaljeva ako gledamo širu sliku regiona.

Kako će Azerbejdžan povezati svoju teritoriju pitanje je od najveće važnosti za Kavkaz i sile koje tamo imaju interes. Ukoliko bi Armenija dozvolila da kroz njenu teritoriju prolazi koridor koji ona neće kontrolisati, to mijenja regiju. Naime, sada Azerbejdžanci do ostatka svoje države putuju kroz Iran, kuda Turska, u namjeri da dođe do Centralne Azije, pošalje preko četrdeset hiljada kamiona godišnje.

Koridor preko Armenije mogao bi promijeniti i energetsku sliku Evrope, jer bi azerbejdžanski gas, kao i onaj iz Kazahstana i ostatka Centralne Azije, mogao preko Turske biti poslan u Evropu. To bi Rusiji uzelo oko petnaest posto udjela na evropskom tržištu u kratkom roku. Koridor bi mogao omogućiti između pedeset i stotinu milijardi dolara godišnjeg prometa do 2027. godine i skratiti trgovačke rute između Evrope i dijelova Azije za dvanaest do petnaest dana.

Regionalni odnosi

Navedeno je poznato svima koje zanima Kavkaz i tu nema ničeg novog. Ali, priča se aktuelizovala u aprilu ove godine kada je armenski parlament usvojio set mjera koji zemlju guraju ka članstvu u Evropskoj uniji. Nešto ranije, u januaru, Donald Trump je imenovao za v.d. direktora Ureda za evropske i evroazijske poslove u State Departmentu Louisa L. Bona koji je bio savjetnik državnog sekretara za pregovore o Kavkazu. Bono je predložio međunarodni monitoring nad koridorom kroz Armeniju, po uzoru na Panamski kanal, ili koridore ka Berlinu tokom Hladnog rata.

Zapadu je, posebno Washingtonu, jasno da se dio Kavkaza zasitio Rusije Vladimira Putina i da je pravo vrijeme da se stvari pokrenu sa mrtve tačke. Rusija, nakon rata za Nagorno Karabakh i nakon što je ranije na vlast u Jerevanu došao Pashinyan, nema načina da privuče bivše sovjetske republike. Armeniji je dosta siromaštva, a resursima bogati Azerbejdžan želi dodatni razvoj.

Povezivanje Nahčivana i ostatka Azerbjedžana interes je Turske, koja bi sebe utkala u još jednu vezu Evrope i Azije. Turska bi, preko Azerbejdžana, postala most ka Centralnoj Aziji, gdje ima svoje interese stoljećima unazad. Daljnji prodor Turske u taj dio svijeta bio bi loša vijest za Moskvu, koja još od raspada SSSR-a od Irana očekuje da tamo suzbija turski uticaj.

Iran želi zadržati granicu sa Armenijom i ima dobre veze s Jerevanom. To se moglo vidjeti i prošle sedmice iz riječi iranskog ambasadora u Jerevanu Mehdija Sobhanija. Sobhani kaže da Iranu ne smeta da se Azerbejdžan približava Zapadu, posebno Evropskoj uniji, i da Teheran poštuje odluke „nezavisne države“ koja ima pravo na „nezavisnu vanjsku politiku“.

Sobhani kaže da je Iran pomogao Armeniji da diverzifikuje svoju vanjsku politiku. Naveo je i dva primjera. Pogon za preradu otpada u Armeniji gradila je iranska kompanija novcem Svjetske banke i Evropske unije, te modernizacija carinske kancelarije Meghri koju vrši Iran, a koju finansiraju evropske finansijske institucije.

Iranski diplomata tvrdi da se približavanjem Armenije i Evropske unije otvara prilika i za daljnju regionalnu saradnju koja će uključiti Teheran i da iranske vlasti imaju puno povjerenje u armensku vladu. „Vjerujemo našim armenskim prijateljima, a armenska vlada je vrlo osjetljiva u podršci i zaštiti svojih odnosa s Iranom, jer je to u interesu obje zemlje i oba naroda“, rekao je.

Zapad ili Kina

Ovakav iranski stav možda je iznenađenje ili nagovještaj blagog iranskog zaokreta. Rusija je još od rata u Siriji pokazivala da trećim stranama često pravi ustupke i na račun Irana. Treba se sjetiti da je Rusija dozvolila da Izrael godinama bombarduje (pro)iranske položaje u Siriji. Također, tokom napada Izraela na Iran prošlog mjeseca Moskva je nastojala da se ne zamjeri Izraelu, iako između dvije susjedne države postoje sporazumi o „strateškom partnerstvu“.

Međutim, stvari su daleko od realizacije, a Azerbjedžan i Armenija dugo pregovaraju o konačnom mirovnom sporazumu. Taj sporazum biće prvi korak u rješavanju pitanja koridora i potom pozicioniranja velikih sila na Kavkazu. Prije konačnog sporazuma najvjerovatnije biće potreban i referendum za promjenu ustava Armenije, što će biti prilika opoziciji da ruši Pashinyanovu vladu.

Armeniji i Azerbejdžanu je postalo jasno da im se otvara prilika, ako stvari poslože kako treba, da postanu most koji spaja Zapad i Kinu, Evropu i Aziju, i da na tome zarade ogroman novac. U kineskoj inicijativi „Pojas i put“ Iran i Kavkaz imaju posebnu važnost.

To bi moglo donijeti veću ili manju korist svim državama u tom dijelu svijeta, osim Rusiji koja bi mogla izgubiti još dvije države u kojima je decenijama odlučivala. Nervoza u Moskvi pokazuje da im se aktuelni procesi između Armenije i Azerbejdžana ne sviđaju, a iz stanja na terenu se vidi da su u tome, uglavnom, usamljeni, ali ne i poraženi.

Članak je ranije objavljen na portalu nap.ba.

---