top of page
  • Writer's pictureArmin Sijamić

Ukrajinski rat: Zelenski i Putin na frontu koji je puno važniji od onoga u Bahmutu

Ako se izuzmu borbe u Bahmutu, mjesecima se ne dešavaju važni pomaci na ukrajinskom frontu. Štaviše, pomaci u jednom gradu sa sedemdesetak hiljada stanovnika imaju mali utjecaj na front duži od hiljadu kilometara. Vojske su zimu provele pripremajući se za proljeće, a posjete Volodimira Zelenskog i Vladimira Putina trupama na terenu to i pokazuju.


Bitka za Bahmut, čini se, privodi se kraju. Rusi napreduju i uzimaju ulicu po ulicu. Ukrajinci tvrde da se njihove snage još uvijek drže u tom gradu, mada su neki zvaničnici najavili mogućnost povlačenja ukrajinskih trupa. Međutim, bez obzira na to ko će uspostaviti punu kontrolu nad gradom, borbe u tom dijelu Ukrajine jenjavaju i akcenat obje strane stavljaju na jugoistok Ukrajine koji ima nemjerljivo veću stratešku važnost od Bahmuta.


Bitka za Bahmut je žestoka i ljudski gubici obje strane su ogromni. To nisu mogli sakriti ni Kijev ni Moskva, budući da su i u medijskim i drugim izvještajima u nekoliko navrata pokazane razmjere stradanja. Mediji sa Zapada su često imali izvještaje iz Bahmuta, a u nekim se posebno ističe uloga ukrajinskih ljekara kojima danima sa fronta bez prestanka dovlače ranjene vojnike. Ili, Jevgenij Prigožin, šef plaćeničke grupe Wagner, u jednom od svojih obračuna sa vojnim i političkim strukturama u Moskvi, objavio je video na kojem se vidi gomila ubijenih ruskih vojnika koje niko neće da prebaci u Rusiju i tamo sahrani.


Kolike su gubitke u Bahmutu pretrpjele Ukrajina i Rusija vjerovatno znaju samo oni. Isto tako, kolika je bila važnost bitke za ovaj grad u ovom trenutku ostaje misterija, budući da su se obje strane složile da u strateškom smislu kontrola nad ovim gradom nije presudna za ukupan ishod borbi u tom dijelu Ukrajine. Mnogi su tvrdili da se u Bahmutu vodi bitka iscrpljivanja i da obje strane pristupaju s ciljem da nanesu što snažniji udarac protivniku, čak i na simboličkoj ravni. Rezultati te taktike nisu javnosti poznati, jer valjana procjena gubitaka obje strane iz nezavisnih izvora ne postoji.


Predsjedničke posjete


I dok je rasprava o važnosti Bahmuta za ukrajinski rat ostavila mnoge nedoumice, borbe za jugoistok zemlje ne ostavljaju takvu dilemu. Početkom agresije na Ukrajinu, ruska vojska je bila najuspješnija u ovom dijelu zemlje i munjevito su zauzimali gradove, uključujući Mariupolj i Melitopolj. Tim manevrom odsjekli su Kijev od Azovskog mora i osigurali dodatnu zaštitu za Krim kojeg je Rusija anektirala 2014. godine.


Istovremeno, ruska vojska, posebno trupe iz pobunjenih dijelova Ukrajine, doživjele su teške poraze u Donbasu gdje nisu uspjeli pomjeriti ukrajinske trupe iz pregrađa Donjecka. Uvjereni da je ukrajinska vojska u rasulu, nakon ruskog napredovanja širom zemlje, pobunjeničke snage krenule su na ukrajinske položaje i za samo nekoliko dana izgubile hiljade vojnika. To se posebno odnosi na Avdivku koja je udaljena desetak kilometara od centra Donjecka. Ukrajinske trupe tamo su dobro utvrđenje i godinama odbijaju napade. Razlog svojih neuspjeha na tom dijelu fronta Rusi vide u mreži podzemnih i betonskih utvrđenja koje je Ukrajina gradila od 2014. godine, a kojima ruske bombe i rakete ne mogu ništa.


Upravo u Avdivku jučer se zaputio Zelenski koji se zahvalio trupama na hrabrosti i uručio im nagrade. Ovo nije prvi put da ukrajinski predsjednik obilazi prve linije fronta. Njegova posjeta ovome dijelu fronta, ako je suditi prema ranijim njegovim posjetama trupama, govori da će se u narednom periodu baš tamo odvijati važne borbe. Tačnije, one su već počele i Rusi mjesecima pokušavaju, slično kao u Bahmutu, da Avdivku opkole. U ovom trenutku Rusi su sa tri strane Avdivke i prijete da je odsijeku od ostatka ukrajinskih snaga.


Nekih tristotinjak kilometara jugozapadno od njega bio je Putin. Ruski mediji su izvijestili da je došao na prve linije fronta da se informiše o stanju na tom dijelu ratišta. Tamo se sastao sa elitnim jedinicama, poklonivši im ikonu i čestitajući im Vaskrs. Pojedini ukrajinski mediji tvrde da Putin nije bio na prvim linijama fronta, nego daleko u pozadini, u Šaslivcevu, turističkom gradiću sa zapadne strane kopnene veze sa Krimom, na Azovskom moru. Do tog zaključka su došli koristeći geolociranje prema video materijalu koje su Rusi objavili.


Krim i Donbas


Koliko je Putin zaista bio daleko od prvih linija fronta manje je važno od činjenice da je došao u područje za koje mnogi tvrdi da je mjesto buduće velike ukrajinske ofanzive. Naime, Ukrajinci bi, prema tim predviđanjima, krenuli od Zaporožja ka Azovskom moru i tako odvojili Krim od Donbasa, odnosno prekinuli glavne linije opskrbe Rusa. U tom slučaju Krim i dio južne Ukrajine je osuđen na snabdijevanje Krimskim mostom koji je već jednom od početka ruske agresije bio napadnut i stavljen van upotrebe. Nakon toga, Ukrajina bi brzo došla do samog Krima, jer bi ruske trupe ostale odsječene. Iako bi odatle bilo teško krenuti ka Krimu, jer do tamo postoji samo jedan kopneni put, ruske trupe na poluotoku bi bile u dometu ukrajinske artiljerije.


Ovaj scenarij poznat je Rusima još od njihovog povlačenja iz Hersona, kada su počeli, u pravcu Zaporožja, da kopaju mrežu rovova, dok su vremenski uslovi bili nepogodni za veliko pomjeranje trupa. Tenkovi i oklopna vozila koje je Ukrajini dao Zapad upravo su ono što treba za operacije probijanja neprijateljskih linija. U narednim sedmicama tlo bi trebalo biti pogodnije za takve operacije.


Ruski napadi na Avdivku i ukrajinske pripreme da krenu ka Azovskom moru govore da se akcenat borbi u narednom periodu stavlja na jugoistok zemlje i da se tamo mogu očekivati operacije koje će po obimu biti puno veće od onih u Bahmutu. Ruski neuspjeh u Avdivci pokazuje koliko je teško potisnuti utvrđene i pripremljenje trupe. To je pokazao i Bahmut koji je nemjerljivo strateški manje važan od Avdivke, što je sigurno lekcija i za Kijev i za Moskvu.


U međuvremenu, diplomatske aktivnosti se odvijaju punom parom. Pored Zapada i Kine, kao posrednik nudi se i Brazil koji bi okupio „neutralne zemlje“ da pomognu Ukrajini i Rusiji u pronalaženju dogovora. Svoje usluge ranije su ponudile Turska i Saudijska Arabija. Iako svi imaju želju da se rat okonča, ostaje pitanje šta uraditi sa Krimom, Donbasom i drugim teritorijama koje je Rusija prisvojila. Jučerašnje posjete Zelenskog i Putina tom dijelu Ukrajine govore o namjeri obje strane da se za te teritorije bore. Tako bi u odsustvu političkog dogovora vojska bila ta koja pokušava da kaže zadnju riječ. Suštinski to je povratak u 2014. godinu kada su ove teritorije postale predmet spora Kijeva i Moskve. Devet godina kasnije ista pitanja su i dalje otvorena.



Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba.

 

Comments


bottom of page