Razoružavanje Hezbollaha preduslov za novi Liban ili uvod u novi građanski rat?

Liban je ponovo pred procesima čiji ishod nije moguće predvidjeti. Vlada traži da se šiitski pokret Hezbollah razoruža, iako im ne daje odgovor na njihova pitanja šta će se desiti poslije toga.

Foto: Ilustracija

Početkom ovog mjeseca libanska vlada je popustila pod pritiskom Sjedinjenih Američkih Država – država treba imati monopol sile i ostali se moraju razoružati do kraja godine. U konkretnom slučaju, Hezbollah mora svoje oružje predati vojsci Libana, prema američkom prijedlogu koji se naslanja na sporazum koji je ta grupa dogovorila s Izraelom, potpisujući prekid vatre u ratu koji je počeo nakon Hamasovog napada 7. oktobra 2023. godine na jug Izraela.

U zamjenu za razoružavanje Hezbollaha, prema američkom planu, Izrael će se povući iz Libana i prekinuti vojne operacije u ovoj državi.

To je kruna pritisaka koje je na vlast u Bejrutu mjesecima vršio američki ambasador u Turskoj i specijalni izaslanik za Liban i Siriju Tom Barrack. Ovaj diplomata, decenijama blizak prijatelj američkog predsjednika Donalda Trumpa, gotovo da nije birao sredstva da primora vlasti u Bejrutu da ispune ono što on od njih traži, a što također podržavaju Izrael i Saudijska Arabija.

„S jedne strane imate Izrael, s druge Iran, a sada imate i Siriju koja se manifestuje tako brzo da će, ako se Liban ne pokrene, opet biti Bilad Al Sham“, rekao je nedavno Barrack, koristeći historijsko ime za region. Ove riječi neki su shvatili kao poruku da su Sjedinjene Države spremne podržati Siriju da uzme dio Libana, čak i neke dijelove gdje u znatnom broju žive libanski kršćani.

Američki pritisak se nastavio i prošle sedmice. Washington je zatražio prekid mirovnih operacija snaga Ujedinjenih nacija na granici između Libana i Izraela, a Francuska traži da se mandat produži za još jednu godinu. O tome će Vijeće sigurnosti UN-a raspravljati u narednim danima.

Prilika za Izrael

Uništenje Hezbollaha je jedan od prioriteta za izraelskog premijera Benjamina Netanyahua. On Hezbollah i njegovog bivšeg vođu Hassana Nasrallaha vidi ne samo kao oružanu grupu. Objašnjavajući zašto se odlučio za likvidaciju Nasrallaha, Netanyahu će reći da je došao do zaključka da je upravo on vođa iranske osovine Otpora i izvan Libana.

Je li ovo samo vješt politički istup izraleskog premijera nije važno koliko činjenica da je Hezbollah prepreka izraelskoj vojsci da okupira teritoriju sjeverno od svojih granica. Izraelski upad u Siriju, nakon rušenja režima Bashara al-Assada, pokazuje kako bi to moglo izgledati, a Liban bez oružja možda bi bio tretiran kao Zapadna obala nakon što su Palestinci položili oružje.

Ova prilika za Izrael došla je nakon ratova od Hamasovog pomenutog napada. Najveći izraelski uspjeh od tada je rušenje Assada, kojeg je Nasrallah svojevremeno nazvao „kičmom“ (pro)iranskih snaga na Bliskom istoku i konstatovao da njegov pad znači i poraz u Palestini. Sadašnja vlast u Damasku, koju čine bivši pripadnici Al-Qaede i ISIL-a, kao neprijatelja označili su (pro)iranske snage i krenuli u razoružavanje i uništenje palestinskih grupa u Siriji. To Netanyahuu daje slobodu u djelovanju, dok se Hezbollah osjeća okružen, jer više nema kopnene veze s Iranom.

Netanyahu želi iskoristiti činjenicu da je Hezbollah pretrpio teške udarce u ratu kojeg su mjesecima vodili, da je u Damasku nova vlast i da Zapad, sa Saudijskom Arabijom, uslovljava libansku vladu isporukom pomoći koju su obećali. Za obnovu porušenog Libana i oživljavanje posrnule ekonomije, Zapad traži da se Hezbollah potisne iz vlasti i preda svoje oružje koje može ugroziti Izrael. U daljnjem koraku to bi vodilo do eliminacije još jednog izraelskog neprijatelja.

Odgovor Hezbollaha

Vođama Hezbollaha je jasno da bez oružja nemaju šansu da vode svoju politiku. Mediji njima bliski to ponavljaju, navodeći primjere gdje su Arapi više puta izigrani od Zapada u korist Izraela. Zadnji primjer koji navode jeste da Izrael još uvijek kontroliše pet tačaka u Libanu i da je stotinama puta prekršio potpisano primirje bombardovanjem Hezbollahovih i civilnih meta.

Naim Qassem, vođa Hezbollaha, odbija razoružavanje. Hezbollah godinama ponavlja da mu Povelja Ujedinjenih nacija daje pravo na samoodbranu i tvrdi da svoje oružje neće koristiti protiv drugih libanskih frakcija. Svoj dio sporazuma o prekidu vatre, tvrdi Hezbollah, oni su ispunili i činjenicom da su većinu položaja predali libanskoj vojsci i svoje snage povukli sjeverno od rijeke Litani, što je tridesetak kilometara od libansko-izraelske granice.

Qassem je prošle sedmice rekao da „vlada provodi američko-izraelski nalog za okončanje Otpora, čak i ako to dovede do građanskog rata i unutrašnjih sukoba“ i dodao da „Otpor neće predati oružje dok agresija traje, okupacija traje, i mi ćemo se boriti protiv njega... ako je potrebno da se suočimo s ovim američko-izraelskim projektom bez obzira na cijenu.“ Pozvao je vladu da „ne preda zemlju nezasitnom izraelskom agresoru ili američkom tiraninu s neograničenom pohlepom“, dodajući da će država „snositi odgovornost za svaku unutrašnju eksploziju i svako uništenje Libana“.

„Ova vlada služi izraelskom projektu, svjesno ili ne“, rekao je. „Ako se osjećate bespomoćno, dopustite nam da se sami suočimo s neprijateljem. Ne trebate nam da se angažujete.“ Zatim je rekao da dužnost vlade „nije da preda zemlju neprijatelju ili nekontrolisanoj američkoj hegemoniji“, pitajući zvaničnike: „Kako možete, kao vlada, olakšati ubijanje vlastitih građana?“

U oštrom tonu, Qassem je pitao zvaničnike libanske vlade: „Jeste li čuli za Netanyahuov plan za uspostavljanje 'Velikog Izraela'? Šta možete reći o ovome? Šta poduzimate povodom toga?“ Potom je poručio da će se Hezbollah, a što znači i šiitska zajednica u Libanu, „boriti u bici za Karbalu“, aludirajući na za šiite važnu bitku. „Poniženje je daleko od nas“, poručio je Qassem.

Bejrut u unakrsnoj vatri

Govor Qassema premijer Nawaf Salem je opisao kao „implicitnu prijetnju građanskim ratom“ i rekao da je „svaka prijetnja ili zastrašivanje povezano s takvim ratom potpuno neprihvatljivo“.

Salam je odbacio Qassemove primjedbe da je razoružavanje Hezbollaha američko-izraelski potez. „Naše odluke su isključivo libanske, donosi ih naš kabinet, i niko nam ne govori šta da radimo“, rekao je. Salem je također pozvao zvanični Teheran da se prestane miješati u libanske prilike, nazivajući Iran prijateljskom državom Libanu.

Nešto prije pomenutih istupa Qassema i Salama, u Bejrutu je boravio visoki iranski zvaničnik Ali Larijani, koji je dao podršku Hezbollahu i šiitskoj zajednici u Libanu.

Ovakav rasplet, koji je bio očekivan zbog stanja na Bliskom istoku i odnosa između Irana i Sjedinjenih Država, još jednom je Liban doveo na rub rata, bilo da će se ponoviti krvavi građanski ili će biti nova epizoda u višedecenijskom ratu kojeg vode Izrael i Hezbollah.

Vlada u Bejrutu nema snage da razoruža Hezbollah, jer je u svakom pogledu jači od libanske vojske. S druge strane, snažno naoružavanje libanske vojske ne bi odobrio Izrael, jer ne želi da na granici ima snage koje su spremne da se brane ili napadaju. Dakle, ako Hezbollah dobrovoljno ne položi oružje vlada u Bejrutu će teško ispuniti obećanje koje je dala Washingtonu.

Šiitska zajednica se osjeća izolovano i ugroženo. Mnogi među njima vjeruju da ih može zaštititi samo Hezbollahovo oružje i jedinstvo sa savezničkim Amalom. Neki od njih na društvenim mrežama pitaju za solidarnost sunitske braće, nakon što je Hezbollah dao hiljade života u nastojanju da pomogne sunitskom Hamasu. Ali, osim Hamasa, rijetko koja politička adresa na Bliskom istoku izvan šiitskog svijeta to sada cijeni.

Sada je najvažnije pitanje šta zvanični Bejrut planira. Neki kritičari vlade navode da je Zapad govorio da će biti mir na Zapadnoj obali kada se Palestinci razoružaju, da odlazak Assada donosi mir Siriji i regiji, dok upiru prstom na Pojas Gaze. Vlada u Bejrutu nema odgovore na ova pitanja, a razne frakcije u Libanu imaju svoje planove za ovu državu.

Članak je ranije objavljen na portalu nap.ba.

---