top of page
  • Writer's pictureArmin Sijamić

Putin rat u Pojasu Gaze koristi da pruži ruku saradnje muslimanima širom svijeta

Krvoproliće u Izraelu i nakon toga u Pojasu Gaze, zbog svoje brutalnosti i obima, u drugi plan stavlja različite političke procese koji bi u normalnim okolnostima bile važne vijesti. Jedan od takvih procesa je pokušaj Moskve da se približi muslimanima širom svijeta, koristeći razaranje Pojasa Gaze i kritikujući podršku koju Sjedinjene Američke Države daju Izraelu.



Foto: Vladimir Putin


Iako je od raspada SSSR-a prošla trećina stoljeća, današnji odnosi na Bliskom istoku još uvijek su snažno determinisani i tadašnjom politikom Moskve. Nakon raspada komunističkog bloka Moskva je promjenila neke stavke u svojoj politici, ali neke ostaju iste do današnjih dana.


Jedna od tih politika koja traje desetljećima jeste pitanje Palestine. Moskva je i ranije kao i danas podržavala stvaranje palestinske države, iako joj to nije na vrhu liste prioriteta. Podrška vladama i pokretima, posebno onih koji se opiru interesima Zapada, a posljedično i interesima Izraela, jedna je od najvažnijih tačaka u ruskom prisustvu u regiji.


Ipak, mnogo toga se promijenilo u odnosu prema Bliskom istoku, jer su nakon raspada SSSR-a Jevreji krenuli ka Izraelu. Mnogi od njih su zadržali veze sa Rusijom i pored dobrih poslovnih i političkih odnosa dodali i privatne odnose dok su mnogi državljani obje države.


Rusija i SAD, Ukrajina i Palestina


Dobri odnosi Rusije i Izraela izdržali su do sada i test rata u Siriji. Naime, tamo Izrael gađa sve osim ruskih trupa, što frustrira službeni Damask i njegove saveznike u Iranu i Libanu.


Ali stvari su se počele komplikovati nakon ruske agresije na Ukrajinu. Pritisak Zapada na saveznike da se svrstaju u antiruski tabor natjerao je Izrael da nominalno podrži Ukrajinu, šaljući simoboličnu pomoć toj zemlji, ali i ne i vojsci za njena borbena dejstva. Izrael se tada našao u dilemi da li da bezrezervno podrži Ukrajinu, odnosno Washington, ili da pokuša zadržati dobre odnose sa Moskvom koja bi promjenom politike u Siriji Tel Avivu mogla napraviti pakao.


Izolovana od ostatka Evrope, Rusija je sada povukla prvi potez i jasno pokazala Izraelu da u sukobu sa Hamasom Rusija podržava Palestinu. Rusija je primila delegaciju Hamasa manje od dvije sedmice od njihovog upada u Izrael i podržala Palestinu u više navrata. Tel Aviv je ovo razumio kao podršku Hamasu, što suštinski nije ideja Rusije, a tri dana nakon napada te grupe na Izrael Vladimir Putin rekao da je napad posljedica pogrešne američke politike.


Moskva nastoji iskoristiti talas emocija u muslimanskom svijetu koji je izazvao izraelski napad na Pojas Gaze i predstaviti sebe kao nekoga ko se ne slaže s politikom koju podržava Zapad.


U više navrata Rusija je optužila Sjedinjene Države kao glavnog krivca za pokolj u Izraelu i Pojasu Gaze, pružajući ruku svim onima koji se ne slažu sa trenutnom politikom Washingtona i Tel Aviva, a takvih nije malo u muslimanskom svijetu.


Ruski pokušaj mobilizacije Bliskog istoka i Afrike za obračun Rusije i Zapada u Ukrajini je dijelom propao. Muslimanske zemlje su, uglavnom, odbile da uvedu sankcije Moskvi, ali su u Ujedinjenim nacijama stali na stranu Kijeva. Veliki broj ovih država rat u Ukrajini posmatra kao evropsko pitanje koje njih ne obavezuje.


Novi pokušaj okupljanja muslimanskih država oko Rusije Zapad je pokušao osujetiti medijskom kampanjom još 7. oktobra, kada su neki tvrdili da iza napada Hamasa stoje Rusija i Iran. Kao „dokaz“ neki su uzimali poklapanje datuma napada i rođendana Vladimira Putina. Spin nije uspio, a američki zvaničnici su rekli da nema dokaza da je Rusija navela Hamas da izvrši napad.


Ali opasnost da Rusija okupi izraelske neprijatelje nije prošla. To je jasno i članu vladajućeg Likuda Amiru Weitmannu koji je u intervjuu za ruski RT, nakon početka rata sa Hamasom, ljutito poručio da će Izrael, nakon što pobjedi tu palestinsku grupu, kazniti Moskvu. „Rusija podržava neprijatelje Izraela. Ne zaboravljamo šta radite. Doći ćemo, pobrinućemo se da Ukrajina pobijedi“, rekao je.


Rusija koristi nezadovoljstvo „globalnog juga“ i igra na tu kartu, svaljujući krivicu na Zapad, a manje na Izrael. Primarni cilj Kremlja jeste da krvoproliće iz Gaze adresiraju Sjedinjenim Državama i Evropskoj uniji, šireći narativ da je to svojevrsni sukob civilizacija u kome se Rusija svrstava uz muslimanski svijet.


„Nedvosmislena podrška Sjedinjenih Država i Zapada akcijama Izraela zadala je snažan udarac zapadnoj vanjskoj politici u očima arapskog svijeta i cijelog globalnog juga“, napisao je na Telegramu ruski senator Aleksej Puškov.


Putin računa na muslimane


Ovu igru približavanja muslimanima Putin je igrao više puta. Prisjetimo se samo nekih primjera.


Nakon rata u Čečeniji Putin je lokalno stanovništvo pridobio finansijskim ulaganjima u razorene gradove i sela, dopuštajući lokalnim vođama da oblikuju politički i vjerski život. Potom, slanje čečenskih i drugih ruskih vojnika muslimama u Siriju da čuvaju džamije i pretresaju domove u potrazi za teroristima, ili klasičnog PR nastupa kada je primio svjetskog prvaka u više borilačkih vještina Habiba Nurmagomedova i njegovog oca kojeg je „molio“ da ne bude strog u kažnjavanju svog punoljetnog sina za nedolično ponašanje poslije meča za šampionski pojas.


Putin to radi i za unutrašnje potrebe. Prema procjenama u Rusiji živi oko 25 miliona muslimana, odnosno svaki peti stanovnik te zemlje, a stopa nataliteta kod muslimanske zajednice je veća nego kod etničkih Rusa. Dio Putinovog približavanja toj zajednici je i najveća evropska džamija koju je, uz prisustvo turskog predjednika Recepa Tayyipa Erdogana i palestinskog predsjednika Mahmouda Abbasa, otvorio u Moskvi 2015. godine.


Da Putin računa na muslimane u svom obračunu sa Zapadom, vidi se i posljednjih sedmica kada Rusija radi sa brojnim muslimanskim zemljama, Arapskom ligom, Organizacijom islamske saradnje, članicama BRICS-a i u Vijeću sigurnosti UN-a. U svim tim ruskim istupima traži se pravedno rješene za Palestince, odnosno uspostavljanje dvije države na tom prostoru.


Iako za rat Hamasa i Izraela Rusija nije kriva, nema sumnje da joj u nadmetanju sa Zapadom taj rat odgovara. Što bude rat duže trajao, to će biti sve više onih koji će sa ljutnom i prezirom gledati na Zapad. Toga je svjesna i administracija Josepha Bidena koja je od prvog dana od izbijanja rata radila na tome da se rat ne proširi Bliskim istokom, istovremeno štiteći Izrael koji uživa ogromnu podršku u Sjedinjenim Državama, posebno u redovima republikanaca.


Zato Rusija koristi priliku da ojača svoje pozicije u muslimanskom svijetu, namećući se kao rival Sjedinjenim Državama. Nema sumanje da Moskva želi pregovaračko mjesto za stolom na kome će se odlučivati o ovoj i sličnim krizama, kao ni da će to nastojanje podržati neko od regionalnih aktera ili sami Palestinci. Suštinski, Kremlj tako ulazi u prostor koji im je stvorio izraelski premijer Benjamin Netanyahu operacijom u Pojasu Gaze. Dodatni problem za Zapad je što tako Rusija jača svoje pozicije na Bliskom istoku i šire, dok raste bijes kod onih na koje Putin cilja.



Tekst je ranije objevljen na portalu nap.ba.

 



Comments


bottom of page