top of page
  • Writer's pictureArmin Sijamić

Politički i ekonomski procesi koji bi mogli oblikovati godinu pred nama

Godina koja je pred nama mogla bi biti turbulentnija nego 2023. Najveće svjetske sile nastaviće sa svojom politikom, dok bi regionalne sile mogle nastaviti da potresaju trenutni poredak, tražeći bolje pozicije za sebe i svoje saveznike.



Foto: Ilustracija


Američki predsjednički izbori su u novembru i kako stvari stoje biće repriza onih prošlih. Joseph Biden protiv Donald Trumpa, dva potpuno različita pristupa vođenju politike i dvije politike koje su po mnogo čemu različite. Trumpova pobjeda mogla bi uzdrmati Zapad, ali do tada Sjedinjene Američke Države će se posvetiti procesima u koje su duboko umiješane. U međuvremenu, Trump će strahovati da li će se pojaviti na izborima, usljed sudskih procesa koji se vode protiv njega.


Washington do Kine preko Ukrajine i Bliskog istoka


Ruska agresija na Ukrajinu spriječila je Washington da se, u skladu sa decenijskom strategijom od koje nije odustao ni Trump tokom boravka u Bijeloj kući, posveti Kini. Sada je na listi američkih prioriteta i rat Izraela protiv Hamasa, koji ugrožava američke pozicije širom svijeta.


Dok se u Ukrajini radi o tome da li će Zapad poslati dovoljno oružja i novca u Kijev, u bliskoistočnoj krizi radi se o tome da li Sjedinjene Države imaju dovoljno vojnika da se bore širom regije protiv iranskih saveznika. Kako Benjamin Netanyahu najavljuje da će rat u Pojasu Gaze „trajati mjesecima“, sve je vidljivi plan Teherana i njegovih saveznika da taj rat pretvore u samo još jednu epizodu u bliskoistočnom sukobu.


Posljednjih sedmica proiranske snage napadaju američke trupe u Iraku i Siriji, u Crvenom moru Husi presreću brodove, a libanski Hezbollah nanosi ogromne gubitke Izraelu. Pored stradanja izraelskih vojnika, domove su napustile desetine hiljada Izraelaca sa sjevera te države, turizam je ugašen, ekonomija radi usporeno, a stotine hiljada mobilizovanih rezervista koštaju. Kako nema mnogo drugih država koje su voljne ući u beskrajne sukobe sa proiranskim snagama u regiji, sav teret pada na Sjedinjene Države koje moraju štititi Izrael i onemogućiti Teheranu da učvrsti kontrolu nad četiri glavna arapska grada – Bejrut, Damask, Bagdad i Sana.


Ovaj sukob na Bliskom istoku mogao bi skupo koštati Sjedinjene Države i Zapad, a Rusija i Kina žele da on potraje. Jasno je da za pritisak na kineskim granicama Washington treba sve svoje resurse, jer obuzdavanje Kine je najteži mogući zadatak. Nastavkom iscrpljujućeg rata u Ukrajini i Gazi, Zapad nema snage za veći upliv na Kavkaz i Centralnu Aziju, što raduje Kremlj.


Sa druge strane, Rusija i Kina će pokušati nastaviti sa svojom politikom koja se bitno ne mijenja decenijama. Najavljeni predsjednički izbori na proljeće u Rusiji i izgledna pobjeda Vladimira Putina potvrđuje da Moskva neće puno mijenjati politiku iz prethodnih godina. Rat u Ukrajini se pretvara u igru na sve ili ništa i Kremlj će pokušati slomiti Kijev čim prije. Istovremeno, pitanja ruske diplomatske izolacije na Zapadu ostaje prioritet Washingtona, jer se Moskva okreće ka drugim dijelovima svijeta.


Sve nezavisniji glasovi iz New Delhija, Ankare, Rijada, Brasilije, Kaira, Abu Dhabija i svih onih koji su decenijama bili dio politike Zapada, direktno ili indirektno, kratkoročno raduju Moskvu i Peking. Ipak, dugoročno, Moskva i Peking računaju na puno manji broj država. Jedna od njih je i Iran. Teheran i Moskva su na kraju 2023. godine dogovorili da će iz trgovine izbaciti američki dolar i trgovati u rubljima i rialima bez korištenja SWIFT-a koji kontroliše Zapad. Savezništvo Rusije, Irana i Kine će i dalje biti najveća briga Zapada.


Jedna od država na koju Rusija i Kina posebno računaju je Sjeverna Koreja, koja bi ojačana ruskim oružjem i faktičkim kršenjem sankcija od strane niza država mogla biti aktivnija nego obično, tražeći način da se oslobodi izolacije i slabeći moć Washingtona u toj regiji. Dio tog regionalnog okršaja moglo bi biti i Južno kinesko more gdje se više država spori sa Pekingom o pravu pristupa, dok im Washington daje podršku. Pitanje Tajvana uvijek može eskalirati.


Ekonomija i politika


Oni koji prizivaju kraj dominacije Zapada vjeruju da je glavni zadatak izvršiti „dedolarizaciju“ svjetske ekonomije, pa treba očekivati da će neke države bliske Rusiji i Kini nastaviti tim putem. Ali postoje i suprotne najave. Novoizabrani argentinski predsjednik Javier Milei najavio je da će u uvesti američki dolar u okviru ekonomskog eksperimenta koji bi mogao promijeniti tu državu. Ako eksperiment uspije Milei bi mogao poremetiti planove Moskve i Pekinga u Latinskoj Americi. Milei je već odbio članstvo u BRICS-u, gdje je za članstvo aplicirao njegov prethodnik.


Svijet bi trebao svjedočiti i ekonomskom razvoju Indije za čiju naklonost se otimaju Sjedinjene Države i Rusija. Najmnogoljudnija država svijeta očekuje investicije i pomoć kako bi parirala Kini, posebno u razvoju vojne industrije i modernih tehnologija čija je srž vještačka inteligencija (AI). Indiju na proljeće očekuju i izbori na kojima pravo glasa ima oko milijardu ljudi i prema procjenama Narendra Modi ostaje na vlasti.


Osim Indije, države koje prodaju naftu i prirodni gas mogle bi nastaviti sa snažnim ekonomskim rastom ukoliko sankcije Zapada Rusiji potraju i cijene energenata budu rasle.


U Evropskoj uniji nastaviće se sa planovima digitalizacije i energetske tranzicije u skladu sa usvojenim dokumentima. Evropske države od početka ruske agresije na Ukrajinu mijenjaju svoju politiku, pa je sada potpuno jasno da će ekonomska i energetska nezavisnost biti prioritet Brisela i brojnih vlada. To se posebno odnosi na Njemačku koja kreće sa planom vojnog jačanja, a čiji će krajnji politički smjer odrediti američki izbori, stanje u Ukrajini, rad nove probriselske poljske vlade i Francuske Emmanuela Macrona čiju je politiku sve teže precizno definisati.


Pored toga, EU će vjerovatno svjedočiti jačanju ekstremne desnice, a procjene govore da će se to vidjeti na ovogodišnjim izborima za Evropski parlament. Sa druge strane kanala Le Manche Britanci vjerovatno do kraja godine izlaze na izbore i nakon četrnaest godina na vlast vraćaju laburiste.

Vještačka inteligencija bi svoju punu afirmaciju mogla doseći ove godine i više nego ikada postati dio naše svakodnevnice, praveći još jedan korak u svom razvoju i sve široj primjeni.


Globalna kretanja


Klimatske promjene događaju se širom svijeta i postaju zajednička briga za sve države. I ove godine usljed klimatskih promjena, prije svega suše, milioni ljudi u Africi i Aziji krenuće ka sjeveru. Ipak, veliki zagađivači i velike sile nemaju zajednički odgovor.


Ono o čemu se velike sile slažu zabrinjava ostatak svijeta. Rekordni vojni budžeti velikih sila i država koje se nalaze u njihovom taboru sigurno nisu dobra vijest. Višak oružja mogao bi završiti u manjim lokalnim ratovima širom svijeta. Nedavna operacija Azerbejdžana u Nagorno Karabakhu pokazuje da su takvi kratki i ograničeni ratovi mogući i da mogu dati rezultat.


Na kraju, iako svijet već odavno ima sve manje velikih filozofa i velikih ideja kako svijet učiniti boljim mjestom, sjetimo se jednog od najvećih u historiji – Georga Wilhelma Friedricha Hegela, odnosno njegove teorije o stalnim promjenama koje se često ne mogu predvidjeti, te u konkretnom slučaju zaključiti da planovi i najvećih sila mogu preko noći propasti i da svjetsku scenu oblikovati neki drugi akteri i događaji.



Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba.

 

Comentarios


bottom of page