Ratovi na istoku Evrope i Bliskom istoku zaokupljaju pažnju javnosti širom svijeta. Ti ratovi zaokupljaju i pažnju američke vojske i zvaničnika. "Prenapregnutost" i "prezauzetost" (overstretch and overcommitment), kao iz američkih udžbenika o geopolitici, daju priliku Kini da Tajvanu pokaže snagu i još jednom pomjeri granicu onoga šta smiju uraditi.
Od početka godine odnosi Tajvana i Kine imaju novu dinamiku. Nakon izborne pobjede Lai Ching-tea, zagovornika nezavisnosti i distanciranja od Kine, Peking je dobio crno na bijelo da su u ovom trenutku na odmetnutom kineskom ostrvu manjina oni koji žele da mu se potčine.
Nedavni govor Lai Ching-tea je bio povod za ovosedmično pokazivanje snage od strane Pekinga. Govoreći povodom Dana državnosti Tajvana, kako su prenijele agencije, on je obećao da će se "oduprijeti aneksiji" ostrva i insistirao da Peking i Tajpej "nisu podređeni jedan drugom".
Ovaj govor "separatiste", kako Peking označava Lai Ching-tea, označen je kao "provokacija", koja vodi narod Tajvana u "katastrofu". Da bi Peking pokazao da ima spremne snage koje će reagovati kada se ukaže prilika, održana je u ponedjeljak vojna vježba pod nazivom "Joint Sword-2024B", samo četiri dana nakon pomenutog govora Lai Ching-tea, pa je Tajvan bio okružen kineskim brodovima, dok je više od stotinu kineskih letjelica bilo u zraku.
Korak po korak
Naziv vježbe govori mnogo. Kada je u maju Lai Ching-te preuzeo dužnost, Kina je održala do tada najveće vježbe uz obale Tajvana i nazvala ih "Joint Sword-2024A", koje su također simulirale opsadu ostrva. Prema saopštenju kineske vojske, ovosedmične vježbe su bile još bliže ostrvu, što je jasna poruka vlastima u Tajpeju.
Vježbe "testiraju zajedničke operativne sposobnosti trupa komande oblasti", saopštio je Peking. Odvijaju se u "područjima sjeverno, južno i istočno od ostrva Tajvan", rekao je kapetan Li Xi, glasnogovornik komande istočne oblasti kineske vojske. Vježbe su "fokusirane na patroliranja, borbene gotovosti more-vazduh, blokade ključnih luka i područja", rekao je. Vježbe praktikuju "napad na pomorske i kopnene ciljeve".
Prema agencijama, Kina je u vježbama koristila nosač aviona Liaoning, vojne brodove i više od stotinu letjelica različitog tipa. Na devet lokacija oko Tajvana kineska vojska je izvodila vježbe i ispaljivala projektile. Tajvan je prvo saopštio da je Kina koristila sedamnaest ratnih brodova i 125 vojnih letjelica, što je rekordan broj za jednu vježbu ove vrste. Potom je Tajvan rekao da je otkrio 25 kineskih aviona, sedam ratnih brodova i četiri druga broda.
Ovo kinesko pokazivanje snage nije samo zbog govora Lai Ching-tea. Zauzetost Sjedinjenih Američkih Država sa drugim pitanjima prilika je za Kinu. Demonstraciju sile pred obalama bliskog saveznika, a predsjednik Joseph Biden obavezao se da će ga braniti vojno u slučaju napada, zvanični Washington je dočekao sa "upozorenjem" i porukom da "prati" aktivnosti Pekinga.
Kina nije napala Tajvan, ali je još jednom narušila ono što se smatra za nezvaničnu granicu. Peking je opet bez upozorenja prešao (ne)postojeću granicu, a Tajvan nije reagovao. Ranije je Tajvan na slične kineske manevre odgovarao podizanjem vojske i slanjem aviona i brodova u to područje. U ponedjeljak se desilo isto, ali vojsku pod komandom Pekinga niko nije zaustavio.
Ovo "novo normalno" Kina pokušava godinama da nametne, po sličnom receptu kao kada SAD plove uz kinesku obalu u "međunarodnim vodama", što Peking osudi i tu se zaustavi. Ali sa Tajvanom Peking igra hrabrije, stavljajući ga u podređen položaj i brišući uspostavljene norme.
Sjetimo se događaja sa kraja februara ove godine, kada je Kina poništila tajvanske crvene linije kod ostrva Kinmen. Nakon što su dva kineska ribara izgubila život u vodama za koje Tajvan tvrdi da su njegove, a nalaze se uz samu obalu Kine, Peking je poslao patrole obalske straže da bi uspostavio red, odnosno da bi pokazao da Tajpej na tom prostoru nema suverenu vlast.
Događaji kod Kinmena i djelovanje obalske straže dobijaju novo značenje nakon ovosedmičnih vježbi. Kina se na području Kinmena ponaša kao da je to unutrašnje pitanje, dok bliže Tajvanu koristi ratnu mornaricu. Drugim riječima, u prvom slučaju poručuju Washingtonu da će se neka pitanja posložiti sama od sebe, bez nepotrebnih sukoba, dok po pitanju Tajvana Peking namjerava slomiti separatizam i silom. Portparolka kineskog ministarstva vanjskih poslova Mao Ning rekla je da Tajvan "nije diplomatska stvar", nakon upita o ovosedmičnim vježbama.
Za koga radi vrijeme?
Ovakvim odnosom Peking vezuje ruke Tajpeju, poručujući da će pitanje Tajvana, kada već nije moguće riješiti mirnim sredstvima, riješiti u odnosu sa Sjedinjenim Državama. Dok je kineska mornarica okruživala Tajvan, paralelno je bila uključena u druge vježbe. Zajedno sa ruskim, kineski brodovi su vježbali u Tihom okeanu.
To su samo jedne u nizu vježbi koje su izveli sa ruskom mornaricom ove godine. Kineskoj ratnoj mornarici, koja je najveća na svijetu, treba iskustvo da bi se nosila sa američkom, kojoj decenijama nema premca. Kineska ratna mornarica i dalje raste, računajući da se mora nositi sa američkom.
Ipak, Kina izbjegava sukob sa Sjedinjenim Državama. Prvo, vjeruje da vrijeme radi u njenu korist. Drugo, američka vojska jača je od kineske. Zato je pitanje pomicanja (ne)postojećih granica važno, jer to u jednom trenutku može eskalirati u sukob, bilo da tajvanska ili američka vojska pokuša zaustaviti kinesku. Brisanje granica u miru, važna je pobjeda za predsjednika Xi Jinpinga.
Zato Peking igra oprezno, pokazujući silu tamo gdje može i suzdržavajući se tamo gdje mora. Takvu taktiku Washington može dugo tolerisati, ali teško da može i dobro naoružani Tajvan, odnosno njegovo političko rukovodstvo, koje izlazi pred birače i obećava distanciranje od Pekinga. Lai Ching-te je upravo sa takvom politikom došao na vlast.
Ovosedmične vojne vježbe poruka su upravo njemu i njegovim istomišljenicima. Insistiranje na nezavisnosti od Kine se plaća i svaki put cijena bi mogla biti veća. Tako, na primjer, ako kineska vojska na određenom mjestu vježba, taj teritorij je zatvoren za sve druge. Ovakvom taktikom Peking može ometati normalno funkcionisanje života na Tajvanu, spremajući se za daljnje korake.
Ipak, Tajvan ostaje bolno pitanje za Kinu, državu koja želi da bude super sila. U ovom trenutku Peking ne kontroliše svu teritoriju Kine i to je izvor frustracija, posebno kod vojske. Vraćanje Tajvana pod vlast Pekinga ne ide kako su zamislili, jer Tajpej ne želi da se potčini. Zato ostaje da se provede obećanje da će se zemlja ujediniti, makar i silom, prije stogodišnjice osnivanja Kineske komunističke partije 2049. godine. Jasan vremenski okvir, poznati neprijatelji i stvarni rizik u igri koja se zaoštava i odvija na Pacifiku, u nadmetanju Pekinga, Washingtona i njihovih saveznika.
Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba.
Comments