Nakon što se 27 ljudi utopilo dok su pokušavali da pređu La Manche 24. novembra, što je najveći pojedinačni gubitak života na La Mancheu u posljednjih nekoliko godina, već mjesecima toksični odnosi između Emmanuela Macrona i Borisa Johnsona potonuli su na nove dubine, budući da je Brexit pokrenuo stare bitke oko prava na ribolov i trgovinskih pravila. A situacija se, čini se, stalno pogoršava.
Johnson je 25. novembra poslao pismo Macronu u kojem izlaže svoje viđenje problema, sugerirajući, prije svega, sporazum kojim bi se osiguralo da svi koji iskrcaju na obalama Ujedinjenog Kraljevstva budu odmah vraćeni u Francusku. Nakon što je pismo završilo i na društvenim mrežama, to je francuskog ministra unutrašnjih poslova Géralda Darmanina očigledno podstaklo da povuče poziv britanskoj ministrici unutrašnjih poslova Priti Patel na sastanak s ministrima Njemačke, Nizozemske, Belgije i Evropske komisije u Calaisu, koji je održan 28. novembra.
Očigledno je i pozitivno da EU poduzima korake za rješavanje problema migracija, iako, kao blok, vodi konstantne unutrašnje bitke što rijetko dovodi do koherentne strategije. Čak i u uvjetima prilično zahladnjelih odnosa, tjeranje Ujedinjenog Kraljevstva od pregovaračkog stola čini se jako lošim potezom.
Naravno, svaka od strana ovdje očito igra za domaću publiku: Imigracija je i dalje polarizirajuća tema u Velikoj Britaniji, dok se Francuska priprema za izbore u aprilu iduće godine. I dok dvije strane razmjenjuju diplomatske udarce, kriza postaje sve veća. Računa se da je više od 23.000 ljudi je ove godine brodovima prešlo La Manche u Veliku Britaniju, što je dramatičan skok u odnosu na 8.400 iz 2020. Neka vrsta plana, i to ona koja uključuje britansku stranu, hitno je potrebna kako bi se spriječile nove tragedije. Ali to je vrlo teško očekivati u uvjetima kada su obje strane više usmjerene na sticanje političkih poena, a ne na rješavanje problema.