top of page
  • Writer's pictureArmin Sijamić

Njemačka mijenja svoju vanjsku politiku, a modernizacija vojske je dio plana

Polovinom prošlog mjeseca komandant njemačke vojske general Alfons Mais rekao je da je njegova zemlja do 2025. godine imati najbolje opremljenu diviziju na evropskom kontinentu, a nakon toga modernizovaće i ostatak snaga. Ranije je kancelar Olaf Scholz najavio „historijsku prekretnicu“ za vojsku, a Annalena Baerbock sve više prioritet daje sili.

Foto: Kancelar Olaf Scholz i njemački vojnici


Ukrajinski rat trajno je promijenio Njemačku. Od bliskih veza sa Moskvom i planiranja strateških energetskih projekata, preko oklijevanja na početku agresije na Ukrajinu u februaru prošle godine da šalje oružje Kijevu, došlo se u fazu kada je Berlin potpuno promijenio svoju politiku i kao rijetko kada ranije počeo da slijedi kurs zvaničnog Washingtona, čak i onda kada mu to nanosi štetu.


Neke od tih promjena su bile nužne godinama unazad. General Mais je izjavio da će do 2025. Njemačka imati najbolje opremljenu diviziju unutar evropskih NATO članica, što će reći vojnu formaciju koja broji više od dvadeset hiljada vojnika, a onda još jednu do 2027. godine. Brzina u njihovom formiranju je potreba. Berlin trenutno nema niti jednu borbeno spremnu diviziju, što praktično znači da se odbrana zemlje zasniva na članstvu u NATO-u, tačnije na američkoj snazi.


Sjetimo se poziva bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa evropskim državama da modernizuju svoje vojske u skladu sa standardima NATO-a, ili da njegovoj državi plate što ih čuva. Ruska invazija na Ukrajinu govori da je Trump imao pravo. Bez američke vojske u Evropi, Rusija bi početkom agresije na Ukrajinu sama odlučila gdje da njene trupe stanu.


Apeli republikanca Trumpa, prema konzervativnoj kancelarki Angeli Merkel, nisu uspjeli. Ali apeli demokrate Josepha Bidena, prema njemačkim socijaldemokratama, liberalima (FDP) i Zelenim jesu. Socijaldemokrati su tako okončali priču o Sjevernom toku, koji su sami započeli, a još važnije napustili su princip „promjene kroz trgovinu“ koju su zastupali pedesetak godina.


Nova realnost


Ako se vratimo u februar prošle godine, sjetićemo se evropske zbunjenosti sa onim što se dešava u Ukrajini. Njemačka i druge evropske vlade nisu vjerovale američkim i britanskim upozorenjima da Rusija sprema invaziju. Kada je rat počeo, shvatili su da njihova vojska nema oružja koje mogu poslati Kijevu. Nakon toga su shvatili da njihove fabrike za proizvodnju oružja imaju male kapacitete, a da zavisnost o ruskim energentima utiče na politiku nekih evropskih država. Postalo je tada očito koliko je važno da članice NATO-a, u skladu sa obavezama, izdvajaju dva posto svog budžeta za odbranu. Gotovo sve članice, a među njima i Njemačka, izdvajale su manje.


Scholz je 27. februara najavio „historijsku prekretnicu“ i osnivanje fonda za modernizaciju vojske u iznosu od 100 milijardi eura te izdvajanje dva posto godišnjeg budžeta za potrebe odbrane. Od tada Berlin pravi planove za jačanje vojske i vojne industrije. Scholz je rekao da „agresija Rusije nas gura u novu eru. Moramo mnogo više ulagati u sigurnost naše zemlje kako bismo zaštitili našu slobodu i demokratiju“.


Promjena u Berlinu rezultat je, prije svega, politike Zelenih koji su zagledani u Bidena i koji su odlučni da se suprotstave Rusiji i Kini. To pokazuje i nedavna strategija o Kini. Treći koalicioni partner aktuelne vlade su liberali, koji o ovim pitanjima misle slično.


„Nakon skoro 80 godina umjerenosti, Njemačka sada ima novu ulogu u međunarodnom koordinatnom sistemu. Ona mora tvrditi da je vodeća sila“, rekao je Lars Klingbeil iz Scholzove Socijaldemokratske partije.


Da bi neka država bila vodeća sila, ona mora imati jaku vojsku. Pomenutih 100 milijardi eura za vojsku biće utrošeno za nabavku aviona F-35 i američko-izraelskog raketnog štita, a u Litvaniji će Berlin trajno stacionirati četiri hiljade vojnika. Već naredne godine Bundeswehr će imati budžet od 70 milijardi eura i tako dostići pomenute NATO zahtjeve.


Nova politka


Ovaj obrat bio je bolan za socijaldemokrate. Oni su morali napustiti svoje politike o snazi vojske, saradnji sa Rusijom i oslanjanja na američku vojnu moć. Liberali i Zeleni su imali puno lakši zadatak – oni svoj politički identitet tek trebaju da potvrde. „Ako je naš svijet drugačiji, naša politika mora također biti“, kaže ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock koja dolazi iz Zelenih.


A svijet se promijenio ruskom agresijom na Ukrajinu. Kolone ruskih tenkova koji idu ka ukrajinskim gradovima mogli su biti zaustavljeni samo silom, nikako trgovinom, sankcijama i diplomatijom. Od Njemačke se, kao najvažnije članice Evropske unije, očekivalo da tu realnost uvaži. Niz evropskih država tražilo je od Berlina i Brisela da promjene svoje dugogodišnje politike i da se postave u skladu sa realnošću na istoku Evrope.


Socijaldemokrati su pokušali da Njemačku opet pomaknu u stranu i da ta država liderstvo prepusti drugima. Opoziciona Hrišćansko-demokratske unija (CDU) pritiskala je Scholza da napravi promjene u politici prema Rusiji, opisujući ga kao jadnog prijatelja Ukrajine, rekavši da on možda slijedi „skrivenu agendu“, aludirajući na dobre veze sa Kremljom njihovog bivšeg kancelara Gerharda Schrödera.


Predsjednik Njemačke Frank-Walter Steinmeier, socijaldemokrata i bivši ministar vanjskih poslova u vladi Angele Merkel, najbolji je primjer promjene stava. Od zagovornika da se Ukrajini ne šalje oružje i nekoga ko je branio projekat Sjeverni tok, postao je osoba koja brani dostavljanje kasetnih bombi Kijevu, iako je njegova država zabranila upotrebu istih.


Scholz se u kratkom vremenu suočio sa kritikama kod kuće i na međunarodnoj sceni, uključujući iz Ukrajine koja od Berlina traži oružje i stav da se Kremlj mora zaustaviti. Istovremeno, liberali i Zeleni imaju jasnu politiku. Scholzu zna da bez njih neće moći formirati novu vladu, a trenutna popularnost njegovih socijaldemokrata mu ne ulijeva nadu. Ekonomska kriza izazvana agresijom na Ukrajinu i sankcijama Rusiji, odrazile su se na standard njemačkih glasača. Uz to, stranka krajnje desnice Alternativa za Njemačku (AfD) prema istraživanjima je druga po popularnosti, pa se očekuje zbijanje redova na ljevici.


Scholzu je jasno da Njemačka mora voditi drugačiju politiku, ili će stranka izgubiti podršku. Liberali i Zeleni su se nametnuli kao kreatori politika. Prvi traže rezanje socijalnih budžeta, podsticanje privatne incijative i promjene u privredi, a Zeleni zagovaraju zelenu agendu, okršaj sa autokratama, feminizam i ljudska prava. Zeleni su uzdrmali ustaljene politike Berlina i na tome neće stati. Nekadašnji zagovornici vojne suzdržanosti i neslanja njemačkog oružja drugim zemljama, postali su najratoborniji dio vlade.


Tadašnji zamjenik Zelenih u Bundestagu Anton Hofreiter je, sredinom decembra, izjavio da Ukrajina može da se zaštiti od Rusije samo „pridruživanjem NATO-u ili sa 3.200 tenkova Leopard“, praktično istim brojem koji je Hitler mobilisao u napadu na SSSR 1941. godine. „U geopolitici je često potrebno pregovarati sa Coltom (revolverom) na stolu“, rekao je. Još 2017. godine, Zeleni su bili protiv budžeta njemačke vojske iznad 36 milijardi eura.


Tektonske promjene u njemačkoj politici rezultat su jačanja Zelenih i FDP-a koji, prema zadnjim istraživanjima, zajednički imaju podršku od preko 20 posto. To praktično znači da SPD i CDU/CSU bez njih ne mogu formirati vladu nakon izbora 2025. godine, ukoliko neće u koaliciju, ili u koaliciju sa krajnjom desnicom Afd ili krajnjom ljevicom Die Linke.


Njemačka je još jedna u nizu evropskih država koja se suočila sa rastom popularnosti novih društvenih pokreta i stranaka koji potiskuju tradicionalne političke snage. Njihova popularnost se podudara sa promjenama koje je donijela ruska agresija, što je novi podsticaj Njemačkoj da počne igrati aktivniju ulogu na evropskoj i svjetskoj političkoj sceni.



Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba.

 

Comments


bottom of page