Meloni i Trump: Pokušaj stvaranje nove desnice i zatiranja sadašnje ljevice

Talijanska premijerka Giorgia Meloni više puta ove godine srela je predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trumpa. Ko je tajna veza Meloni i Trumpa i šta ih to spaja?

Foto: Trump i Meloni

Namjera Donalda Trumpa da upravlja na sebi svojstven način Sjedinjenim Američkim Državama i čitavim svijetom nije tajna. Nedavno je to i sam rekao i dodao da „dobro zabavlja“ dok to radi, što je zvučalo kao izjava čovjeka koji uživa na lagodnom poslu.

U jednom ranijem istupu Trump će reći da njegov posao nije lagan i da od njega traži velike napore. Taj stav ne iznenađuje i sigurno bi ga izrekao svaki pametan političar, makar vodio i najmanju upravnu jedinicu. Zato Trumpove izjave ove vrste treba uzeti sa dozom ironije, ili kao dio njegovog nastupa u kome se smjenjuju komplimenti i uvrede, ovisno o kome govori i kome se obraća.

Ali kada stranog zvaničnika američki predsjednik sretne više puta u par mjeseci, onda je stvar ozbiljna. To važi i za Trumpa dok Meloni hvali terminima „fantastična žena“ koja je „osvojila Evropu“, ili „izvrsna premijerka i prava svjetska liderka“ i „sjajna osoba“ sa „mnogo talenta“.

To što je Trump rekao o Meloni ne mora bude laž ili istina, jer je dio predstave za javnost, dajući joj vjetar u leđa u Italiji i Evropskoj uniji. Trump koristi popularnost i moć koju ima kao američki predsjednik da pomogne političarki koja je važan kotač u njegovim planovima u Evropi i svijetu.

Meloni: Od fašizma do prihvatljive desnice

Uspone Giorgije Meloni na vlast u medijima na Zapadu popraćen je istom histerijom kao i bilo kojeg političara koji barem malo odstupa od mainstream politike. Pobjeda Meloni na izborima u septembru 2022. u dijelu Zapada predstavljana je kao apokalipsa, uvod u povratak fašista na čelo evropskih država i kraj Evropske unije i NATO-a.

Tada se pisalo, a što je tačno, da je Meloni bila član neofašističke stranke Nacionalna alijansa, da je 1996. godine rekla da je fašista Benito Mussolini „najbolji političar u posljednjih pedeset godina“, da je jugoslovenskog predsjednika Josipa Broza Tita krivile za zločine u Drugom svjetskom ratu i nakon toga, da je svojatala dijelove današnje Hrvatske i mnogo drugog.

Ali, ta Meloni je bila politička marginalka. Na izborima prije jedanaest godina ima 2,2 posto podrške, prije sedam godina 4,4 posto, a 2022. njena stranka Braća Italije ima čak 26 posto.

Ovom rijetkom fenomenu u svijetu, ali ne i u politici Italijegdje su munjeviti usponi stranakačesti, doprinjela su dva važna razloga. Prvi, Braći Italije pristupilo je desno krilo stranke bivšeg premijera Silvija Berlusconija, s kojim je Meloni bila bliska. Drugi, Meloni je napravila otklon od radikalne i većini Evrope neprihvatljive ekstremne desnice i svratala se na desni centar, barem kada se govori o ekonomiji i većini vrijednosnih sudova svoje stranke. Njena izjava iz 2019. godine utemeljila je kasnije čitavu jednu politiku – „Ja sam Giorgia. Ja sam žena. Ja sam majka. Ja sam kršćanka.“

Trumpov pogled

Ono što je Meloni napravila u Italiji, Trump je na drugačiji način napravio u Sjedinjenim Državama na prošlogodišnjim predsjedničkim izborima. Za razliku od njegove prve i druge predsjedničke kampanje, Trump je sada masovno u igru ubacio biznismene, republikanske strukture, lobije, medije, marginalne grupe, manjine…

Odmakao se od svojih početnih pozicija o „isušivanju močvare“ u Washingtonu i progonu brojnih američkih političara i zvaničnika po osnovu (ne)utemeljenih optužbi. U svom drugom mandatu on pokušava kopirati pristup koji je imala Meloni, privlačeći sve one koji bi mu mogli pomoći da održi popularnost i ostavi uzak prostor u političkoj areni za ideološke i svake druge rivale.

Meloni je modifikovala i svoje stavove u vanjskoj politici. Kada je već bilo izvjesno da će doći na vlast, kao dio koalicije i nakon predikcija dobrih rezultata, Meloni je umirila Zapad rekavši da nije protiv NATO-a i Evropske unije, ali da su neke promjene potrebne.

U pristupu Italije prema NATO-u ništa značajno se nije promijenilo, a Meloni daje podršku Ukrajini u borbi protiv ruske agresije. Ali u pristupu prema Evropskoj uniji, Meloni je napravila promjene. Zvanični Rim bori se protiv priliva ilegalnih migratana i obračunava sa „woke ideologijom“. Takav pristup, posebno u obračunu sa ilegalnim migracijama, ima sve više pristalica u Evropskoj uniji, čak i među onima koji nisu desnica.

Meloni je u mnogome kopirala poljsku opoziciju, koja je do skoro suvereno upravljava Varšavom, pa je istovremeno zagovornica atlantizma, ultrakonzervativizma, suverenizma, ekonomskog liberalizma, ujedinjene Evrope, Zapada i nove desnice koja je u najbližim vezama sa Izraelom i pojedinim arapskim monarhijama. Meloni je dala novi momenat promjenama na desnici, koje je započela Marine Le Pen bježeći od politika koje je utemeljio njen otac Jean-Marie Le Pen.

Trumpov pristup u njegovom drugom mandatu zapanjujuće je sličan navedenom pristupu. Trumpov tim, nema sumnje, koristi ova iskustva u kreiranju svojih politika. Nova desnica koju predvodi Trump tako je spojila što je prije nekoliko decenija bilo nespojivo.

Realpolitika i ekonomija

Izvan ideoloških okvira, Meloni je također važna za Trumpovu administraciju. Potpredsjednik JD Vance, najbogatiji čovjek na svijetu Elon Musk i neki drugi ljudi iz predsjednikovog okruženja, na razne načine žestoko su kritikovale aktuelne vlade Ujedinjenog Kraljevstva, Njemačke, Francuske i Španije. Dakle, vlade svih vodećih evropskih sila, izuzev Poljske, čija je sadašnja vlast snažno na probriselskom i proameričkom kursu, i naravno Italije.

Meloni je postala važan most Trumpa i Evropske unije. Prije nešto više od dvije sedmice, ona je Trumpu, svom domaćinu u Washingtonu, obećala da će mu organizovati sastanak sa čelnicima Evropske unije. Tada je rekla da želi da Washington i Brisel nastave sa slobodnom trgovinom, bez carina. Trump je nešto ranije uveo carine od dvadeset posto na svu robu iz Evropske unije.

U sposobnost Meloni da uvjeri Trumpa u promijenu politike prema Briselu vjeruje i predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen. Pred pomenuto putovanje Meloni u Sjedinjene Države, von der Leyen je to priznala, rekavši da je sa premijerkom razgovarala o tome.

Tu nije kraj uticaja koji Meloni ima na sadašnju američku administraciju. Mediji pišu o njenom prijateljstvu sa Muskom, koji podržava i njenu stranku Braća Italije, uzimajući učešće na njihovim konvencijama. Govori se i o velikom ulaganju kompanije Tesla u Italiju u proizvodnju električnih automobila, u vremenu kada Kinezi guše konkurentske proizvođače u Sjedinjenim Državama i Evropskoj uniji.

Da ta priča nije bez osnova pokazuju i podaci o prodaji auomobila Tesla u Evropi. Mediji ovih dana izvještavaju da Tesla ima rekordan pad broja kupaca u odnosu na prethodnu godinu: UŠpaniji za 75 posto, Francuskoj 63 posto, Njemačkoj 62 posto, zatim u Nizozemskoj i skandinavskim i drugim evropskim državama, usljed Muskovih političkih stavova. Istovremeno, Tesla bilježi rast prodaje, iako skroman, u Italiji kojom upravljaju Meloni i Braća Italije.

Prijateljski odnos prema Washingtonu Trump i Musk će sigurno znati cijeniti, posebno zbog toga što je Italija četvrta po veličini ekonomija Evrope i osma na svijetu. Svoju namjeru da bude bliska Washingtonu Meloni je pokazala i administraciji Josepha Bidena. Nakon što je 2019. godine Italija pristupila kineskoj inicijativi Pojas i put, kao jedina država Zapada, Meloni je odlučila da u decembru 2023. istu napusti, što je bio veliki udarac za Peking i velika pobjeda Washgintona.

Međutim, ekonomija Italije ne stoji sjajno kako se čini na prvi pogled. Kada je Meloni preuzela vlast dug Italije je bio 152 posto državnog bruto društvenog proizvoda. Kriza sa koronavirusom bila je uvod u veću inflaciju i recesiju, a onda su novi problemi nastali uvođenjem sankcija Rusiji zbog agresije na Ukrajinu. Rusija je bila važan ekonomski i politički partner Italije. Od početka rata u Ukrajini govori se i o mogućnosti da Italiji počne nedostajati energenata.

Trumpove carine štete ekonomiji Italije. U 2024. godini italijanski izvoz u Sjedinjene Države iznosio je sedamdeset milijardi dolara. Slobodan pristup američkom tržištu, nakon što su uvedene sankcije Rusiji i nakon što je napuštena incijativa Pojas i put, za Italiju je važan i činjenicom da je članica Evropske unije i da ekonomska i monetarna politika nije samo u rukama Rima. Dakle, Italija nema puno prostora za manevrisanje u svojoj ekonomskoj politici, jer zavisi od drugih i oslanja se na zajmove, dok istovremeno isplaćuje postojeće dugove.

Savez na novoj desnici

Na neka od ovih pitanja u polju ekonomije i društva nije moguće odgovoriti samo tehnokratski. Zapad se suočava sa velikim promjenama, dok se Washington priprema za obračun sa Kinom. Zato postoji potreba za ideološkim okvirom politike koja se neće raspasti na prvim narednim izborima, usljed loših ekonomskih rezultata i nezadovoljstva širokih društvenih slojeva.

Ko je taj ko može formulisati takvu politiku? Kako bi ona izgledala? Šta bi bili njeni ciljevi?

U nedostatku novih velikih političkih i filozofskih ideja na Zapadu, desnica je krenula sa recikliranjem postojećeg. Nosilac nove desničarske politike, značajno različite od klasične desnice na Zapadu koja je postojala zadnjih decenija, biće Trump. To je priznao argentinski predsjednik Javier Milei, koji je u svojoj državi već pokušao testirati Trumpove zamisli.

Muskovo i Trumpovo ukidanje agencija i radnih mjesta u državnom aparatu, Milei je testirao ukidanjem cijelih ministarstava, ili ukidanjem besplatnih lijekova za onkološke bolesnike.

Početkom ove godine Milei je rekao da se širom svijeta stvara front koji će pobijediti ljevicu, a da ga predvodi Trump. Pored sebe i Trumpa, Milei je tu ubrojio Giorgiju Meloni, izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, mađarskog premijera Viktora Orbana, predsjednika El Salvadora Nayiba Bukelea i druge.

Da se taj front stvara, ne ulazeći u njegovu čvrstinu i stvarno prijateljstvo njegovih članova, moglo se vidjeti tokom američkih predsjedničkih izbora. Pored spomenutih Meloni, Netanyahua, Mileija, Orbana i Bukelea, Trumpu su podršku dali poljski predsjednik Andrzej Duda, Slobodarska partija Austrije, francuski Nacionalni front, španski Vox i mnogi drugi koji su u zavadi sa navodnom ljevicom koja vlada Zapadom.

Ljevica za ovu grupu ljudi nije onakva kakva je ona bila prije nekoliko desetljeća. Za njih nova ljevica je, ustvari, kulturni model i „woke idelogija“. Prava radnika i siromašnih, što je recimo razlog formiranja ljevice, rijetko pominju današnja ljevica i desnica na Zapadu.

Trump, koji se u Bijelu kuću vratio usljed loših odluka Bidena i demokrata, treba novi impuls politici koju u hodu osmišljava. Meloni mu je u tome više nego korisna, jer ona nije samo iskoristila nezadovoljstvo građana stanjem u državi i društvu. Ona je kreirala (reciklirala) i plasirala desničarsku politiku koja je preko noći postala prihvatljiva i nekima u Evropi koji zaziru od Trumpa. To iskustvo može biti korisno, čak i za Trumpa koji je između ostalog rekao da „niko bolje od njega ne poznaje sistem“,da „niko ne poznaje političare bolje od njega“, ili da „stvari razumije bolje neko bilo ko drugi“.

Članak je ranije objavljen na PISjournal.net

---