• Armin Sijamić

Kinesko-ruska patrola pred obalama Japana: Uvod u novu realnost

Prije tri dana su kineski i ruski ratni brodovi plovili uz obale Japana i to na način da su gotovo oplovili dijelove ove otočke države. Čitava operacija je završena rutinski, ali je ipak poslana snažna poruku Japanu, Zapadu i kineskom stanovništvu. Ovo je još jedna epizoda u napetim odnosima na Pacifiku, ali ovaj put se čini da su joj se najviše obradovali oni koje su Kina i Rusija htjeli upozoriti.


Namjera Kine da preraste status regionalne sile i da postane svjetska sila ravna Sjedinjenim Američkim Državama posljednjih godina je očita. Da bi neka država bila svjetska sila potrebno je da ima jaku ratnu mornaricu spremnu da doplovi do bilo koje tačke na planeti i projektuje svoju moć. Takve sposobnosti države, između ostalog, važan su statusni simbol i dio su imidža. Kina ima imperativ da se u narednim decenijama približi snazi američke mornarice, a nakon toga i da je skine sa trona najveće pomorske sile svijeta.


Ako se sjetimo pojačanih ruskih operacija u Siriji, onda je neminovno spomenuti i jedini ruski nosač aviona „Admiral Kuznetsov“ koji je doplovio u Mediteran sa sjevera Evrope, ploveći pored obala Velike Britanije, Španije i afričkih država. Rusija je već u tom trenutku imala vlastitu vazdušnu bazu u Siriji, a na raspolaganju su joj bili i sirijski aerodromi. Strateški bombarderi su iz Rusije, preko Irana i Iraka, u više navrata doletjeli u Siriju i nanijeli teške gubitke ISIL-u, Al-Qaidi i drugim sirijskim oružanim grupama. Sa teritorije Rusije ispaljivane su različite vrste raketa, kao i sa brodova u Mediteranu i Kaspijskom moru. Dolazak jedinog ruskog nosača aviona pred obale Sirije, bila je i demonstracija sile i sa vojnog stanovišta nije donijela nikakvu prevagu, budući da su sirijski pobunjenici bili na konopcima i osuđeni da čekaju političke pregovore. Prvi put je taj nosač aviona učestvovao u borbenim operacijama, čime je Rusija željela da pokaže svoju snagu. U toj ruskoj kampanji dva aviona su završila u moru. Jedan prilikom polijetanja, a drugi pri pokušaju da sleti na nosač aviona. Međutim i gubitak dva aviona nije promijenio konačan zaključak Rusa da je to veliki uspjeh, a Vladimir Putin je priznao da je nosač aviona upućen u Mediteran na njegovu inicijativu.



Pokazivanje odlučnosti


Američko-kinesko nadmetanje na Pacifiku u velikoj mjeri je igra živaca i demonstracija sile drugoj strani. SAD zajedno sa saveznicima plove u Južnom kineskom moru kada to žele, dok Kina tvrdi da se radi o njenim teritorijalnim vodama. U proteklim mjesecima pred obale Kine došli su i britanski ratni brodovi. Kina je žestoko reagovala, ali sve je ostalo na riječima. U isto vrijeme, sve strane rade na razvoju mornaričkih snaga i traženju saveznika u regiji. Kinesko rukovodstvo posljednjih sedmica odlučuje da SAD i saveznicima vrati istom mjerom, pa su desetine aviona došle na rub vazdušnog prostora Tajvana, a sada su svojih pet ratnih brodova, zajedno sa isto toliko ruskih, poslali pred obale Japana i to kroz moreuz Tsugaru (prolaz između japanskih otoka Honshu i Hokkaido), brodovi su zatim nastavili ploviti istočnom japanskom obalom do prolaza Osumi, kod otoka Kyushu, da bi se na koncu zaputili prema kineskim teritorijalnim vodama.


Ova je plovidba obavljena u skladu sa propisima, budući da su kineski i ruski brodovi bili u međunarodnim vodama. Kineski mediji su bili oduševljeni ovim manevrom, a pojedini novinari su se javljali sa samih brodova. Japan i SAD su shvatile poruku, iako im je i ranije bilo jasno da do odmjeravanja snaga sa Kinom širom Pacifika mora doći prije ili kasnije, baš kao što su im poznate sposobnosti kineske mornarice. Želja kineskog rukovodstva da svojim građanima pokažu snagu i odlučnost došla je u pravi čas za Japan. Naime, tamošnje stanovništvo od kraja Drugog svjetskog rata ne želi jačanje japanske vojske i vlast ima velike probleme da ubjedi građane da je jaka vojska interes države. Sada kada su kineski i ruski brodovi plovili uz obale Japana, pod budnom pratnjom japanske vojske, u toj otočkoj državi je mnogima postalo i kristalno jasno da je jačanje japanske vojske nužno.


Nije ovo prvi put da kineska ratna mornarica obavlja plovidbe kojima šalje poruku protivnicima. U samo nekoliko godina, pored demonstracije moći u Južnom kineskom moru i pred obalama Japana, kineska ratna mornarica doplovila je do obala Aljaske, Afrike i do Baltika gdje je se pridružila vježbama ruske moranice. Ubrzana izgradnja ratnih brodova u Kini ulazi u fazu kada se plovila moraju upotrijebiti u konkretnim operacijama koje donose korist. U isto vrijeme, Xi Jinping želi Kinezima poručiti da je vrijeme kineskog poniženja prošlo i da je ta država spremna za daljnju ekspanziju. Pokazivanje snage svoje mornarice Japanu je još jedan simbolički potez, baš kao pomenuti ruski nosač aviona pred obalama Sirije, koji je ovaj put došao u vrijeme kada zvanični Tokio želi značajno jačanje svoje vojne sile. Ovakvo kinesko ponašanje na Pacifiku je upravo ono što SAD i saveznici trebaju kao dokaz da narastajuća snaga Kina mora biti obuzdana. Japanci su protekli dana plastično mogli vidjeti šta to može da znači. Kineska ratna mornarica, podržana Rusima sa kojima Japan ima teritorijalni spor oko Kurilskih otoka, Japanu je nametnula temu razvoja japanske vojske i to više ne može biti stavljeno pod tepih.



Američko-japanski plan


Ranije smo na ovome mjestu u nekoliko tekstova govorili o geopolitičkim previranjima u Južnom kineskom moru i američkom pokušaju da u lanac oko Kine uvežu Japan, Južnu Koreju, Tajvan, Filipine, Indoneziju, Maleziju, Singapur i Vijetnam, a po mogućnosti i Mjanmar. Toj listi država treba dodati i AUKUS, odnosno Veliku Britaniju i Australiju koja bi zajedno sa SAD trebala činiti važan oslonac Zapada u regiji. Američki plan je od početak jasan i Kina trenutno nema odgovora, osim namjere da sa Rusijom pokuša parirati u Južnom kineskom moru i šire na Pacifiku. Nezadvoljstvo kineskih susjeda tretmanom koji imaju kod zvaničnog Pekinga, koji svojata čitavo Južno kinesko more protivno međunarodnim propisima i presudama međunarodnih sudova, SAD i administracija Josepha Bidena odlično koriste. Taj dio svijeta je mjesto gdje najviše odlaze američki državni sekretar, ministar odbrane i potpredsjednica SAD.


Američki plan je osnaživanje Japana na sve načine, uz garancije japanskim susjedima da ta transformacija ove države nije uperena protiv njih. Američka podrška i povjerenje susjeda trebao bi biti motor koji će pokrenuti poprilično uspavanu japansku vojnu industriju i tamošnju armiju. Tehnološki razvijena nacija, kakav je Japan bez sumnje, može u kratkom roku napraviti ogromne pomake. Kineski manevri uz obale Japana daju argument više onima koji to zagovaraju, a zveckanje oružjem brzo prelazi u fazu kada se počinju izdvajati milijarde dolara za potrebe odbrane. U trenucima ekonomske krize, čiji se konture već vide, izdvajanje velikih količina novca za oružje nije popularan potez. Stanovnici Kine i Japana bi sigurno imali druge prioritete. Nedostatak demokratije u Kini vlastima omogućava lakše donošenje značajnih odluka, dok u Japanu ozbiljne odluke traže širok društveni konsenzus.


Da će kinesko-ruski manevar biti podsticaj za Japan da se krene naoružavati, primjetili su različiti stručnjaci koje citira CNN. Čitav ovaj događaj CNN je opisao kao „veliku stvar“, ne zbog trenutne opasnosti za Japan, već kao događaj koji može biti katalizator promjena. U martu ove godine smo pisali da Japan radi na tome da svoje nosače helikoptera „Izumo“ pretvori u nosače aviona, a već početkom ovoga mjeseca to se desilo. Japan je naručio, a neke već i koristi, 147 aviona F-35 koji polijeću i slijeću vertikalno. Početkom mjeseca izvršena su prva slijetanja F-35 na nosač helikoptera „Izumo" koji je tim činom postao de facto nosač aviona. Japan je počeo i proces uvođenja naprednih podmornica u upotrebu.


Nakon pomenutih kinesko-ruskih vježbi desila se američko-japanska vježba. Japanski nosač helikoptera „Kaga“ vježbao je sa američkim nosačem aviona i pripadajućom flotom u Južnom kineskom moru i to u području za koje Kina tvrdi na pripada njoj.


Sve ovo pokazuje da se sukob na Pacifiku zahuktava i da pored važnih događaja koji su dio sveukupne dinamike u odnosima u tom dijelu svijeta, često puta će se ponavljati situacije sllične ovima kada jedna strana ispituje odlučnost one druge. Posljednjih godina na istoku Evrope slično se dešavalo sa ruskim i NATO snagama, koje su se međusobno optuživale za kršenje različitih normi, dogovora i dotadašnjih praksi. Na koncu, Peking i Tokio idu ka jačanju svojih vojnih potencijala. Da li će njihove argumente prihvatiti vlastiti građani ostaje otvoreno pitanje, ali već sada je jasno da će se kašnjenje u razvoju vojske skupo platiti, čak i u odsustvu rata.