Decenijama je Ekvador bio sporedna scena za politička događanja u Latinskoj Americi. Ali i to se mijenja zahvaljući mafiji i predsjedniku Danielu Noboi, koji bi želio kopirati Najiba Bukelea.
U silnim političkim preokretima kojima je u ovom stoljeću svjedočila Latinska Amerika, Ekvador je bio manje važan akter, neko ko bi se uglavnom svrstavao uz one koji vode taj dio svijeta, bilo sa pozicija ljevice, bilo sa pozicije desnice ili centra, a koji su zagledani u Sjedinjene Američke Države i koji imaju uporište u bogatijim slojevima društva.
Izuzetak iz tog gotovo pa pravila bio je Rafael Correa, koji je vladao od 2007. do 2017. godine. On je na sebe skrenuo pažnju javnosti kada je odlučio skoloniti novinara Juliana Assangea 2012. godine u ekvadorsku ambasadu u Londonu. Do tada Correa, saveznik ljevičarskih predsjednika koji su dominirali Južnom Amerikom, nije bio glavna meta pritisaka iz Sjedinjenih Država, jer su udarce primali ljevičari u Venecueli, Boliviji, Brazilu, Argentini…
Correa je imao veliki uticaj u Ekvadoru, koji postoji i danas i vidi se u njegovom djelovanjem u javnosti i u političkoj zaostavštini. Uticaj je sezao dotle da je pred biračima podržao za svog nasljednika Lenina Morena. Ali predsjednik sa imenom revolucionara, tokom četverogodišnjeg mandata, promijenio je politiku i svrstao se više ka centru i desnici. Moreno, vezan za invalidska kolica i bez podrške prethodnika i njegovih stranačkih drugova, odslužio je mandat, a njegova politika je došla kao uvod za pomicanje političkog klatna još desnije.
Na njegovo mjesto u maju 2021. godine dolazi Guillermo Lasso, prvi konzervativac koji je pobjedio na izborima u gotovo dvadeset godina. Lasso je ekonomski liberal i nastojao je ekonomiju odvojiti od ljevičarskih politika. Sklopio je dogovor sa Međunarodnim monetarnim fondom i donio odluke koje se se nisu svidjele narodu. Zemlja je tonula u haos, ekonomija grcala u problemima, građani imali problema čak i u nabavci hrane… Nakon dvije godine opozvan je.
Klatno se pomjeralo još desnije – u novembru prošle godine na vlast je došao Daniel Noboa, sin milijardera Alvara, koji je pet puta pokušao biti predsjednik. Sinu je to uspjelo sa samo 35 godina. Američki student najavio je novo lice Ekvadora i odbio da se svrsta na ljevicu ili desnicu.
Correa i narkobande
Novi Ekvador trebao je biti ono što je Lasso zamislio, ali nije ostvario. Zato je bio potreban obračun sa lošim politikama, a izvor njih je, čak i kada se to ne kaže, Rafael Correa. Dok je zavrtao rukave da se pozabavi ekonomijom, Noboa se suočio sa krizom bez presedana – u obračunu narkokartela u stradalo je mnogo ljudi. U prvom danu ove godine pedeset osoba je ubijeno. Tokom 2023. godine 7.500 ljudi je ubijeno, rekord koji je Nobou natjerao da promijeni listu prioriteta.
Njegova zemlja je po broju ubistava prestigla je Honduras, Meksiko i Kolumbiju, decenijama poznate po nasilju bandi i paravojnih grupa. Tokom prošle godine u Kolumbiji ubijene su 25,3 osobe na 100.000 stanovnika, u Meksiku 26,1, u Hondurasu 35, a u Ekvadoru čak 46,5. Ovakve brojeve u Ekvadoru niko nije mogao zamisliti samo koju godinu ranije, jer je država važila za najsigurniju u Latinskoj Americi. Tokom 2023. godine Venecuela je imala 26 ubijenih na 100.00 stanovnika, a 2019. godine 60,3. Ekvador se približavao rekordnim brojevima Venecuele od 91,8 ubijenih, što je tu državu stavilo u sami svjetski vrh. Tokom protekle godine Ekvador se svrstao u listu najopasnijih država na svijetu.
Šokantan broj ubistava lahko je bio objašnjiv. Bande koje su distribuisale kokain iz dvije susjedne države, Kolumbije i Perua, prešle su u Ekvador, jer ta zemlja nije imala iskustvo u borbi protiv takvih grupa. Potom su bande dobile svoje ogranke u Ekvadoru. Za samo nekoliko godina bande su u međusobnim borbama razorile nekada mirnu zemlju, nastojeći da koriste njene luke na Pacifiku kako bi drogu otpremili ka Meksiku, Sjedinjenim Državama i Evropi.
Prema istraživačkim medijima, u Ekvador su se slile balkanska, meksička i talijanska mafija. Prve dvije su posebno brutalne, a balkanska je imala prednost što je radila drugačije od ostalih, donoseći komunikacione uređaje, koje tamošnje službe nisu mogle pratiti. Pored toga, balkanska mafija nije radila za jednog vođu, što je slučaj sa meksičkim i kolumbijskim kartelima. Balkanci su se oslonili na male grupe koje bi uvezivale Južnu Ameriku sa grupama u Evropi, koje su čekale isporuku i vršile distribuciju do uličnih dilera. Tako su istrage policije vodile ka Kolumbiji, Brazilu, Boliviji, Peruu, Meksiku, Srbiji, Italiji, Nizozemskoj, Albaniji, Španiji, Norveškoj, Njemačkoj, Belgiji…
Ekvadorska policija i vojska pružale su otpor i imale ograničen uspjeh. O kolikim količinama droge se radi govori i podatak da su u jednom trenutku zapljenjeni kokain počeli koristiti za gradnju cesta i zgrada, jer je standardni način uništavanja postao je previše komplikovan i spor.
Sigurnosna situacija je bila još gora. Bande su se obračunavale po šumama, gradovima, čak i u televizijskim studijama. Ubijen je i protivkandidat Noboe u predsjedničkoj trci. Članovi mafije su odsjecali glave, dizali pobune u zatvorima i bježali iz istih, koristili sve vrsta oružja, a najveću cijenu plaćali su civili i oni koji nisu pristali na saradnju. Slučajni prolaznici često su bili žrtve.
Noboa je sebe portertirao kao nekoga koga bande ne mogu uplašiti i odlučio se na oštar odgovor. „Danas ćemo predstaviti djelimičnu ustavnu reformu nacionalnoj skupštini koja bitno modifikuje član 5 ustava koji zabranjuje uspostavljanje stranih vojnih baza… u vojne svrhe. U transnacionalnom sukobu potreban nam je nacionalni i međunarodni odgovor“, poručio je Noboa preko društvene mreže X u videu poruci iz jedne vojne baze prošle sedmice. „Obnavljamo zemlju koju su ostavili na koljenima, zemlju koju su pretvorili u kolijevku trgovine drogom, koju su distribuisali mafiji s lažnim pojmom suvereniteta“, dodao je.
Ova poruka Noboe imala je jasnu političku konotaciju. Naime, od 2008. godine ustav zabranjuje strane vojne baze u Ekvadoru. Tu odluku je donio Correa da bi već naredne godine zatvorio bazu američke vojske u priobalnom gradu Manta. Tu bazu su SAD koristile za borbu protiv trgovine droge. Njihovo protjerivanje Noboa je objasnio „lažnim pojomom suvereniteta“, koji je doveo da toga da mafiji preuzme zemlju. Suštinski, to je najava i političkog zaokreta Ekvadora.
Bukeleov sistem do konačne pobjede
Nema sumnje da će SAD prihvatiti ponudu zvaničnog Quita ako je dobiju, nakon što je Noboa lopticu prebacio parlamentu. Naime, najveća svjetska sila je najveće tržište kokaina na svijetu i stotine milijarde dolara iz te države odlaze narkobandama, koje ih potom vraćaju u SAD, zajedno sa kriminalcima i oružjem. Ovaj ozbiljni sigurnosni problem Washington pokušava decenijama riješiti, dok se kod kuće bori sa epidemijom ovisnika o različitim drogama.
Ali dok pomoć ne dođe Noboa je morao djelovati. Vanredna stanja, policija i vojska na ulicama, brutalni obračun sa osumnjičenim… dio su mjera. Ipak, narod traži više. I u Ekvadoru, kao u mnogim državama Latinske Amerike, narod od predsjednika traže da postanu verzije predsjednika El Salvadora Najiba Bukelea. Mladi predsjednik palestinskog porijekla na sebe je skrenuo pažnju svjetske javnosti kada se odlučio na rat protiv mafije u siromašnoj centralnoameričkoj državi. Nije se obazirao na domaće i međunarodne propise, posebno u obračunu sa bandom Mara Salvatrucha.
Svijet su obišli video materijali o specijalno napravljenim zatvorima gdje polugoli muškarci u potpunosti ošišani i obrijani leže na podu, bivaju vezivani lancima dok sjede poredani jedan iza drugog, a onda u laganom trku zavezanih nogu ili ruku idu po porciju hrane. Snimci dalje pokazuju da unutar jedne male ćelije borave desetine ljudi. U istu ćeliju smještaju se pripadnici rivalskih bandi. Na ulicama policija i vojska El Salvadora hapse pod najmanjom sumnjom za pripadnost bandi. Oni koji pruže otpor bivaju likvidirani. Takav pristup naišao je na brojne kritike različitih organizacija za ljudska prava i nekih država, ali Bukele ne odustaje.
Bukele se ponosi tom politikom, a rekordno niska stopa kriminaliteta u državi daje mu argument da nastavi. Građani mu daju bezrezervnu podršku, pa je postao ponovo predsjednik na izborima na koje se nije imao pravo prijaviti. Brza promjena ustava i Bukele je opet na glasačkom listiću i vlada ko zna do kada. O svom „modelu“ Bukele savjetuje ostale latinoameričke predsjednike da pokušaju istim sredstvima protiv mafije u svojoj zemlji, a on obećava da će pružiti potrebna znanja.
Noboa je javno saopštio u januaru ove godine da počinje praviti zatvore iste kao u El Salvadoru. „Za sve bukelelovers – zatvor je isti“ kao u El Salvadoru i tamo ćemo smjesiti „narkoteroriste“, poručio je Noboa. Tačnije, biće više takvih zatvora i biće sagrađeni za deset mjeseci.
Jedan od prvih na udaru predsjednika Noboe bio je narkošef Adolfo Macias Fito, koji je iz zatvora upravljao bandom Los Choneros, a koja se smatra za ekvadorski ogranak meksičkog kartela Sinaloa. Noboa je želio spriječiti da Fito komanduje iz zatvora i da ga zbog toga premjesti u drugi. Zatvor su početkom januara okružile stotine vojnika i policajaca, ali Macias nije bio tamo. Akciju su „provalili“ njegovi ljudi, pa je pobjegao 24 sata ranije. Ubrzo nakon njega, 8. januara, iz zatvora je pobjegao Fabricio Colon Pico, vođa bande Los Lobos, koja je ogranak meksičkog kartela Nueva Generacion de Jalisco.
Dvije pomenute bande, zajedno sa Aguilas, AguilasKiller, Ak47, Caballeros Oscuros, ChoneKiller, Covicheros, Cuartel de las Feas, Cubanos, Fatales, Gangster, Kater Piler, Lagartos, Latin Kings, Mafia 18, Mafia Trebol, Patrones, P.27, R7, Tiburones i Tiguerones bili su na listi onih kojima je Noboa objavio rat i naredio „vojsci da poduzme vojne operacije da neutrališe ove grupe“.
Ko će kontrolisati Nobou?
Fabricio Colon Pico uhapšen je u aprilu. Koliko je to težak zadatak govori i podatak da ta banda ima oko osam hiljada članova. Njihov boravak na slobodi je opasnost za građane i vlast. Bijeg pomenutog dvojca uzdrmao je vladu i neke dovelo u sumnju da li Noboa može izvršiti obećano.
Oslanjanje na vojsku u obavljanju poslova policije i tražanje pomoći strane vojske otvara pitanje i granica moći predsjednika. Latinska Amerika pamti slučajeve kada su predsjednici postali vođe, koji su dugo vladali čvrstom rukom. Noboa je trenutno daleko od toga.
Ali strahova ima, jer postoji historija obračuna sa opozicijom, ili autohtonim zajednicama koje odbijaju da promijene način život, na primjer, jer ne pristaju da velike kompanije koriste prirodna bogatstva u njihovom okruženju. U vanrednim okolnostima, kada vojska ide na ulice gradova, svaka vrsta zloupotrebe je moguća. Odatle, moguć je otpor onih koji su sa one strane zakona, ali i građana koji žele povratak civilne vlasti. Taj otpor mogao bi biti potaknut i činjenicom da u zemlju može doći i strana vojska, koja bi trebala da pomogne da se iskorijene strane bande.
Ekvador bi tako mogao platiti cijenu zato što je u jednom periodu policija spustila gard i nije zaštitila državu od bandi. Nakon toga sve posljedice dolaze kao logičan slijed događanja, jer svi su samo radili svoj posao. Kako je Noboa izabran na osamnaest mjeseci, da bi završio prekinuti Lassov mandat, u februaru naredne godine ponovo će pred birače. Najvažnija pitanja na izborima biće ekonomija i sigurnost. U obje oblasti Noboa treba opipljive rezultate, a vremena je sve manje.
Tekst je ranije objavljen na portalu PISjournal.net
Comments