Prema izvještaju saudijskih i brojnih svjetskih medija, delagacija jemenskih Husa stigla je u Saudijsku Arabiju na razgovore o uspostavljanju trajnog mira. Trenutno primirje i popravljeni odnosi sa Iranom prilika je koju Rijad ne želi propustiti. Rat košta mnogo, Husi nisu poraženi, a viziji nove Saudijske Arabije, kako je zamišlja prijestolonasljednik Mohammad bin Salman, ne treba rat protiv najsiromašnije države arapskog svijeta.
Izvori bliski vlastima u Rijadu su potvrdili da je delegacija Husa došla u Saudijsku Arabiju i da će se voditi razgovori o okončanju rata. Dolazak Husa u Saudijsku Arabiju pozdravile su Sjedinjene Američke Države i ujedno zahvalile Omanu na posredničkoj ulozi.
Dakle, pregovori se vode, posrednik je Oman (kao mnogo puta do sada u različitim bliskoistočnim konfliktima), a Rijad i Teheran još jednom pokazuju da žele popraviti odnose. Zadnji dolazak delegacije Husa, koji svoj pokret nazivaju Ansar Allah, u Saudijsku Arabiju bio je 2014. godine, što pokazuje koliko je nova posjeta važna.
U aprilu, delegacije iz Omana i Saudijske Arabije posjetile su Sanu, gdje su pregovarali sa Husima. Posjeta je došla paralelno sa otopljavanjem odnosa između Rijada i Teherana, što je bio signal da bi primirje koje vlada u Jemenu od oktobra, iako je zvanično bilo ograničeno na šest mjeseci, moglo prerasti u mir. Pored toga, pregovarali su i u Ženevi uz posredstvo Ujedinjenih nacija i tada su dogovorene razmjene zarobljenika.
Prije gotovo decenije počeo je jemenski rat koji je u jednom trenutno na terenu imao nekoliko vojski i desetine država koji podržavaju neku od strana. U većini svjetskih medija jemenski rat je pojednostavljeno predstavljen kao okršaj šiita, podržanih od strane Irana, i centralne vlaste koju je podržala Saudijska Arabija aktivno ratujući protiv Husa.
Međutim, stvari su puno komplikovanije od postavke da su se Husi samo borili protiv centralne vlaste i na koncu je zbacili, zauzimajući glavni grad Sanu. U Jemenu djeluju ISIL i Al Qaida koje Sjedinjene Američke Države napadaju iz zraka, Ujedinjeni Arapski Emirati su imali favorite koji su se borili protiv Husa, ali ne i za opciju koju je podržavao Rijad i njegovi saveznici. Zatim, dijelovi vojske, suniti, dali su podršku Husima, a na terenu su se pojavili i plaćenici iz raznih država s kojima su, uglavnom, ratovali protiv Husa.
Rat koji Rijad nije mogao dobiti
Tokom rata pojavile su se informacije da Washington nagovara Rijad da okonča rat u Jemenu, jer tamo ne može pobjediti. Američke procjene su bile tačne, a njihova nagodba sa talibanima u Afganistanu govori da ni najveća svjetska sila ne može pobjediti u ovakvim vrstama rata. Saudijska vojska nema iskustva ratovanja, a Husi su se dokazali kao dobri ratnici koji su, vjerovatno uz pomoć Irana, pravili dronove i modifikovali balističke rakete Scud i njima gađali Saudijsku Arabiju, uključujući vojne baze, glavni grad, aerodrome i naftna postrojenja.
Pored toga, na Rijadu je mrlja da vodi rat protiv države gdje milioni ljudi umiru od gladi. Prema procjenama, oko 16 miliona ljudi u Jemenu trpi glad i suočeno je sa neuhranjenošću, od čega je 2,3 miliona djece. U ratu je ubijeno oko 370 hiljada ljudi.
Na ugled Rijada ide i to što nisu mogli pobjediti Huse, iako imaju pristup najmodernijem oružju i finansijske resurse. Gotovo decenija rata strane na terenu je stavila u pat poziciju, gdje Husi ne mogu da poraze protivnike, ali ni protivnici nisu u stanju da ih vrate na sjever zemlje gdje imaju najjača uporišta.
Bin Salman i Iran
Iako je Mohammad Bin Salman, ili MBS kako ga zove dio medija, prijestolonasljednik i još uvijek nije kralj, njegov dolazak na čelo države pokazao sa prekretnica za Saudijsku Arabiju. Princ godinama nastoji da reformiše Saudijsku Arabiju i u tome je za sada prilično uspješan.
Pored toga što je pokazao nezavisniji stav u odnosu na Washington i što provodi reforme u Saudijskoj Arabiji, MBS je promjenio i vanjsku politiku. Dogovor o normalizaciji odnosa sa Iranom, uz posredovanje Kine, pokazuje da mladi vođa prioritet daje saradnji i da je spreman pregovarati sa svima, ako će to doniijeti benefite državi kojom upravlja.
Kraj rata u Jemenu sigurno bi donio brojne koristi Saudijskoj Arabiji, bez obzira na pojedine kritike da tu zemlju predaje u naručje Irana. Naprosto, to nije tačno jer Huti mirom ne dobijaju ništa više na terenu od onoga što su imali. Dobitnik mogu biti prosaudijske snage koje bi se mogle u perspektivi vratiti u glavni grad kojeg kontrolišu proiranske snage.
Činjenica da Iran kontroliše još jedan arapski glavni grad (prethodno imao kontrolu nad druga tri – Bejrut, Damask i Bagdad) žestoko je odjeknula u Saudijskoj Arabiji i drugim arapskim zemljama. Sporazumom sa Husima MBS se bi mogao vratiti dio uticaja u Sani, a kasnije taj uticaj povećati. To je jasno i Iranu i ratom izmučenim Husima kojima očajnički treba mir.
Uslovi sporazuma i šansa za mir
Pored toga, prema izvorima upućenim u pregovore Husa i Rijada, eventualni sporazum dovešće do otvaranja međunarodnog aerodroma u Sani, zatim morskih luka koje kontrolišu Husi i koje su presudne za dostavnu humanitarne i duge pomoći, isplate plata državnim službenicima, pomoć u rekonstrukciji razorene zemlje i prihode od prodaje nafte i gasa.
Na kraju, pregovara se o tome da zemlju napuste sve strane naoružane formacije. Podsjetimo, da UAE, kao regionalni rival Rijada, ima svoje snage na terenu i one ratuju protiv Husa. To posebno raduje Rijad, a pored navodnih iranskih instruktora, zemlju bi morali napustiti i pripadnici terorističkih grupa (Al-Qaida i ISIL) koji su konstantna prijetnja bilo kojoj vlasti.
Ipak, ono što je Rijadu najvažnije je mir i približavanje stavova sa regionalnim rivalom. Njihovi podjeljeni stavovi o regionalnim pitanjima izvor su stalnih kriza, koje trebaju samo onima koji bi željeli potčiniti i Saudijsku Arabiju i Iran.
MBS-ova „Vizija 2030“ neće biti moguća ako će na granicama Saudijske Arabije bijesniti ratovi i ako će krize odnositi energiju i novac Rijada. Rekordne cijene energenata su napunile kasu Rijada i taj novac se može pametnije potrošiti.
Odluka Saudijske Arabije i Irana da normalizuju odnose dočekana je sa optimizmom gotovo u cijeloj regiji i islamskom svijetu koji je umoran od sukoba i kriza. To se posebno odnosi na Liban, Siriju, Irak i Jemen gdje su dvije regionalne sile na suprotnim stranama. Povratak Sirije u Arapsku ligu zasluga je MBS-a i čin dobre volje učinjen izolovanom iranskom savezniku, a što je dokaz da Rijad želi dogovor.
Ne treba se zanositi da će Rijad i Teheran uspjeti riješiti sve regionalne krize, ali i odsustvo rata bolje je od beskrajnog razaranja. Demografski potencijal dvije regionalne sile je ogroman i treba ga iskoristiti. Preko šezdeset posto stanovništva u obje države ima manje od 30 godina. MBS, koji je u kasnim tridesetim godinama, možda bolje razumije desetine miliona mladih ljudi koji žele drugačiji Bliski istok. A razorenom Jemenu mir je hitno potreban.
Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba.