top of page
  • Writer's pictureArmin Sijamić

Da li će biti uništen palestinski grad Rafah?

Sedam mjeseci traje rat u Pojasu Gaze između Izraela i Hamasa. U razrušenoj enklavi jedan grad je bio, uglavnom, pošteđen težih razaranja. Rafah je grad o kome se ovih dana govori širom svijeta.


Foto: Stanovnici Pojasa Gaze


Kada je Hamas napao Izrael 7. oktobra i ubio oko 1.200 izraelskih vojnika i civila, bilo je jasno da će Tel Aviv odgovoriti. Ali teško je bilo zamisliti da će desničarska vlada Benjamina Netanyahua ostati nijema na apele sa Zapada i čitavog svijeta i nakon naredbe Međunarodnog suda pravde da zaustavi genocidne radnje.


Netanyahu, kome prema izraelskim medijima slijedi poraz na narednim izborima i zatvor zbog korupcije, čak je poručio da će Izrael nastaviti sam da ratuje ako mu saveznici okrenu leđa. Dokaz tome je i odbijanje da prihvati prekid vatre, nakon što je Hamas pokleknuo pod pritiskom i pristao na ponuđeni prijedlog iza kojeg u velikoj mjeri stoje Sjedinjene Američke Države, Katar i Egipat.


Činom pristanka na primirje Hamas je ogolio Netanyahuove pozicije, jer su mnogi smatrali da Hamas neće pristati na dogovor koji ne znači kraj rata. Tako se Netanyahu, iako u to mnogi nisu imali ni najmanju sumnju, pokazao kao najveća prepreka za prekid borbi. Prethodno je Netanyahu, uz podršku dijela medija i zvaničnika sa Zapada, pokušao krivnju svaliti na Hamas.


Razlog koji Netanyahu navodi da ne bi okončao rat jeste grad Rafah, smješten na jugu Pojasa Gaze i uz granicu sa Egiptom. Izraelski premijer tvrdi da se tamo kriju „Hamasovi bataljoni“ i da se grad mora napasti kako bi bila poražena ta grupa koju smatra prijetnjom za opstanak Izraela. „Uništenje Hamasa“ postavio je kao glavni cilj rata.


Posljednje utočište


Namjera da se napadne Rafah ledi krv u žilama. Agencije Ujedinjenih nacija, humanitarne organizacije, zvaničnici i oni koji su upoznati sa situacijom na terenu kažu da bi napad na ovaj grad bio katastrofa, kao da već nije sa preko 34.000 mrtvih Palestinaca, uglavnom djece i žena.


Rafah je dom za 1,2 miliona Palestinaca koji su izbjegli iz ostatka Pojasa Gaze po naredbi Izraela. Tel Aviv je tražio od njih da idu na jug Pojasa Gaze, dok je izraelska vojska napredovala sa sjevera. Palestinci nemaju kuda otići, jer je Egipat zatvorio granicu, a ostatak enklave je većinom uništen. Izvan Rafaha teško je organizovati život za toliki broj ljudi, budući da je infrastruktura uništena.


Humanitarne organizacije kažu da je Rafah ključno mjesto za pružanje pomoći Palestincima, jer u blizini se nalazi granični prijelaz Kerem Shalom, koji povezuje Pojas Gaze, Izrael i Egipat. Tuda se u Pojas Gaze doprema voda, hrana, nafta, lijekovi i druge potrepštine. Početak borbi u tom gradu značio bi vjerovatno smanjenje ili totalni prekid dostave pomoći, koja je i do sada bila nedovoljna, prema riječima humanitarnih radnika. Pored toga, iz Rafaha se vršila evakuacija teže ranjenih Palestinaca, kao i stranih državljana u prvim sedmicama rata.


Američki zvaničnici su više puta ponovili da žele vidjeti „kredibilan plan“ Netanyahuove vlade da će u slučaju vojne operacije u Rafahu civili biti zaštićeni, protiveći se napadu ukoliko plan ne postoji. Spašavajući svoj obraz pred svijetom, jer saveznicima u Tel Avivu rijetko kada žele javno uputiti kritiku, priznali su da taj plan ne postoji.


Svaka bomba ubija


Rafah je grad koji je davno podijeljen granicom i zidom. Kao posljedica rata, Izrael i Egipat su podijelili grad na dva dijela, a dio koji je ostao u Egiptu je vremenom srušen i stanovništvo je iseljeno. Slično je bilo i sa palestinske strane kojom je do kraja 2005. godine upravljao Izrael. Prije nego će se povući vojska, vlast je naredila da se Rafah uništi, što je i izvršeno. Cilj tog rušenja je bilo da se Palestinci rasele prema Sinajskom poluostrvu, odnosno Egiptu.


Ipak, to se nije desilo i zbog toga što su različite države pomogle da se naprave prihvatni centri, odnosno čitavi stambeni blokovi. Prema popisu stanovništva iz 2017. godine, Rafah u Pojasu Gaze je imao nešto više od 170 hiljada stanovnika. I prije početka rata u oktobru grad je bio u teškom stanju, a sa 1,2 miliona novih stanovnika situacija je postala očajna.


UNICEF je jučer upozorio da bi Izrael napadom na Rafah ugrozio čak 600.000 djece, oko 78.000 dojenčadi mlađe od dvije godine i oko 175.000 djece mlađe od pet godina, od kojih je devet od deset zaraženo jednom ili više zaraznih bolesti. UNICEF kaže da oko 65.000 djece ima već neke smetnje, uključujući poteškoće sa vidom, sluhom, hodanjem, razumijevanjem i učenjem, skoro 8.000 djece mlađe od dvije godine je akutno pothranjeno, gotovo sva djeca već imaju potrebu za stručnjacima zbog narušenog mentalnog zdravlja. UNICEF je saopštio da su neke osobe više puta raseljene. Ista UN-ova agencija procjenjuje da u Rafahu živi 20.000 ljudi po kvadratnom kilometru. Najveći broj tih ljudi živi u improvizovanim kampovima, odnosno šatorima.


Dakle, jasno je zbog čega vlada tolika zabrinutost. Ljudi koji nemaju gdje da odu, niti gdje da se sklone, suočavaju se sa prijetnjom masovnog ubijanja. Izraelska vlast je već odobrila napad na Rafah, na njegove istočne dijelove, i poručila stanovništu da bježi. Prema informacijama sa terena, izraelska vojska već je zauzela granični prijelaz Rafah sa palestinske strane.


Da li postoje crvene linije?


Tokom jučerašnjeg dana Izrael je izvodio operacije u Rafahu i tvrdio da je ubio dvadesetak naoružanih Palestinaca. Hamas je poručio da će se boriti protiv izraelske vojske, a svjedoci sa terena javljaju da već ima civilnih žrtava nakon izraelskih napada. Drugim riječima, ponavlja se ono što se dešavalo u drugim dijelovima Pojasa Gaze proteklih mjeseci.


Pored toga, Izrael je prvi put od 2005. godine preuzeo kontrolu nad granicom između Pojasa Gaze i Egipta, odnosno nad „Filadelfijskim koridorom“, četrnaest kilometara dugim kopnenim pojasom koji je dogovoren izraelsko-egipatskim mirovnim sporazumom iz 1979. godine. Tim sporazumom granicu između Pojasa Gaze i Egipta obezbjeđivala je izraelska vojska i egipatska policija. Nakon povlačenja Izraela, tokom 2007. godine sa palestinske strane granice Hamas preuzima kontrolu. Pored toga, Hamas u tom području gradi ilegalne tunele prema Egiptu i tako se opskrbljuje.


Egipat je ranije upozorio Izrael da ne poduzima ovakav korak, tvrdeći da će to narušiti odnose dvije države, a neki su to tumačili i kao prijetnju upotrebe sile. Prema sporazumu u određenim sektorima Izrael nema pravo rasporediti vojsku, a preuzimanjem kontrole nad „Filadelfijskim koridorom“ je, prema Egiptu, kršenje mirovnog sporazuma.


U februaru su mediji izvještavali, pozivajući se na satelitske snimke, da Egipat uz Pojas Gaze gradi zid visok i do sedam metara, kako bi spriječio Palestince da prijeđu granicu. Kairo je u strahu da se ne ponovi scenarij iz 1948. godine kada je u Egipat pobjeglo oko 750.000 Palestinaca. Pojedini mediji su tvrdili da Egipat uz svoju granicu gradi naselja za raseljene Palestince, a Kairo je odgovorio da se radi o objektima za logistiku i da nisu namijenjeni palestinskim izbjeglicama.


U danima koji su pred nama Rafah će biti na vrhu liste prioriteta američkih i bliskoistočnih diplomata. Primirje koje je Hamas prihvatio bilo je način da se izbjegne izraelski napad na Rafah. Kako primirja nema, Netanyahu će imati novi izgovor da napadne i tako nanese štetu civilnom stanovništvu i infrastrukturi, baš kao što je to bio slučaj proteklih sedam mjeseci. Ostaje pitanje da li će arapske države i Zapad sada zauzeti drugačije pozicije.



Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba.

 



Comments


bottom of page