Kako je i bilo očekivano, a nakon mjeseci nagađanja kada bi se to moglo desiti, jučer je Joseph Biden zvanično najavio namjeru da se bori za svoj drugi mandat na čelu Sjedinjenih Američkih Država. U videosnimku Biden je ozvaničio da ide u borbu za Bijelu kuću na izborima koji će biti održani za devetnaest mjeseci.
„Sloboda“, prva je riječ pomenutog videosnimka kojim Biden najavljuje svoju svoju kampanju, a prvi prizori u tom trominutnom materijalu su scene pristalica Donalda Trumpa koji 6. januara 2021. godine, nezadovoljni njegovim porazom, jurišaju na američki Kapitol. Nakon toga, Biden govori da je „lična sloboda fundamentalna“ i da od nje „nema ništa važnije“ te da je njegov posao u Bijeloj kući bio „borba za demokratiju“ s namjerom da svi Amerikanci „budu jednaki“ i da imaju ista prava i šanse. Prijetnja tome su, kaže Biden, „MAGA ekstremisti“ koji žele da ukinu prava na socijalnu zaštitu, štite najbogatije poreznom politikom, diktiraju „kakve odluke žene mogu donijeti“ po pitanju svog zdravlja, „zabranjuju knjige i govore ljudima koga mogu voljeti“, čime je jasno iscrtao svoj politički narativ.
Portretiranje „MAGA ekstremista“, što su ustvari Trumpove pristalice koji žele „napraviti Ameriku ponovo velikom“, indikativno je budući da se čini da Bidenov tim već vidi pobjednika unutarstranačkih izbora kod republikanaca.
U nastavku videa pojavljuje se i potpredsjednica Kamala Harris, a Biden saopštava da su ovi izbori borba za „dušu Amerikanaca“ i da se u narednim godinama nacija suočava sa pitanjem da li će imati manje ili više sloboda te da je to razlog zašto ulazi u predsjedničku trku. „Svaka generacija se suočila sa trenutkom kada je morala da brani demokratiju“ i sada je još jedan takav trenutak u kome se treba „završiti posao“. Nešto ranije, prije poziva građanima da odbrane demokratiju, u spotu se pojavljuje i bivši predsjednik Barack Obama, da bi na koncu Biden poručio da Amerikanci to mogu, što je jasna aluzija na tadašnji slogan demokrata.
Ali prije nego se osvrnemo na Bidenove uspjehe na čelu SAD i na stvari koje mu ne idu u prilog, pogledajmo ko su njegovi protivkandidati unutar njegove stranke, a s kim se to mora suočiti Trump u borbi za republikansku nominaciju.
Demokratska stranka lišena neizvjesnosti
Aktuelni predsjednici SAD imaju širom otvoren put ka svojoj drugoj predsjedničkoj nominaciji, odnosno drugi unutarstranački kandidati gotovo da nemaju nikakve izglede da ih u tome zaustave. Tako će biti i ovaj put ukoliko u narednom periodu ne bude novih imena u opticaju. Demokratska stranka, pored Bidena, za sada ima samo dva poznatija kandidata.
Marianne Williamson (70), „guru za samopomoć“ kako su je predstavili neki mediji u martu je najavila svoju kandidaturu. Aktivistica za socijalnu pravdu, autorica bestselera i bivša „duhovna savjetnica“ Oprah Winfrey ušla je u politiku 2020. godine ostavši upamćena po tezi da je jedini način da se Trump porazi iskorištavanje „ljubavi u političke svrhe“. Obećava besplatnu brigu o djeci, milijarde dolara za plaćanje odštete potomcima afroameričkih robova, podršku sindikatima, rasnu jednakost i osnivanje „Ministarstva za mir“.
Posljednji kandidat koji je ušao u utrku je Robert F Kennedy Mlađi (69), sin bivšeg ministra pravosuđa i predsjedničkog kandidata Roberta Kennedyja koji je ubijen 1968. godine, brata predsjednika Johna Kennedyija ubijenog pet godina ranije. On je američkoj javnosti, osim po svom porijeklu, poznat kao skeptik da vakcine protiv COVID-19 djeluju, opisujuću u svojoj knjizi državni pristup tom pitanju kao „historijski državni udar protiv zapadne demokratije”. Kennedy, pravnik specijalizovan u pitanjima ekologije, obećao je Amerikancima „reći istinu“ i „ukinuti podjele“ koje razdiru američki narod.
Republikanci imaju ozbiljne razlike
Za razliku od demokrata, republikanci imaju puno više nedoumica i tu stranku očekuju ozbiljni okršaji. To je bilo jasno još od momenta kada je Trump najavio svoju kandidaturu i poručio guverneru Floride Ronu DeSantisu da se ne kandiduje, jer bivši predsjednik „zna“ dosta toga o njemu. Nakon toga više puta je uvrijedio DeSantisa, između ostalog nazivajući ga „onim tipom“ i ne oslovljavajući ga ni po imenu ni po njegovoj funkciji.
Trump, koji se suočava sa sudskim procesima, pored DeSantisa, kao rivale bi mogao imati i svoje bivše saradnike. Jedan od njih je bivši potpredsjednik Mike Pence koji je rekao da razmišlja o kandidaturi za stranačku nominaciju. Trump je o njemu već negativno govorio, a bivšem guverneru Indiane i bivšem kongresmenu zamjera što je osudio pomenuti napad na Kapitol. Pence je dio republikanskog establišmenta i predstavlja klasičnu politiku te stranke. Zagovornik je pružanja pomoći Ukrajini. Nikki Haley, bivša američka ambasadorica u Ujedinjenim nacijama i bivša guvernerka Južne Karoline, već se pojavila na skupovima republikanskih pristalica. Iako se nije direktno obrušila na Trumpa, poručila je da je vrijeme za nove lidere među republikancima.
Pored njih tu su još i bivši guverner Arkansasa i kongresmen Asa Hutchinson, biznismen Vivek Ramaswamy, prvi afroamerički senator Tim Scott poznat po tvrdnji da u SAD nema sistemskog rasizma, biznismen Perry Johnson, Liz Cheney kćer bivšeg potpredsjednika SAD Dicka Cheneya i jedna od najvećih republikanskih kritičarki Trumpa, poznati radijski voditelj Larry Elder te guverner Virginije Glenn Youngkin poznat kao oštar kritičar američke dvostranačke podjele. Neki još spominju i guvernera Texasa Grega Abbota i Kristi Noem, guvernerku Južne Dakote koja se opirala uvođenju restrikcija tokom pojave COVID-19.
Prema istraživanjima koje su objavili američki mediji najozbiljniji Trumpov rival je guverner DeSantis, iako on još uvijek nije formalno objavio kandidaturu. Bivši student Harvarda i Yalea smatra se novom zvijezdom republikanske političke scene, a koji je, za razliku od Trumpa, blizak stranačkim strukturama.
Upravo odnos prema stranci može biti ključ predstojećih predsjedničkih izbora. Naime, nisu svi republikanci skloni da podrže Trumpa, kao što ni on nije sklon da podrži drugog kandidata u slučaju njegovog poraza za stranačku nominaciju. O tom problemu već je bilo riječi unutar stranačkih organa, što bi dodatno moglo da usložni trku unutar republikanskih redova, a debate kandidata taj jaz bi mogle produbiti. To se posebno odnosi na Trumpa koji se suočava sa sudskim procesima i koji bi u okršajima sa drugim republikancima mogao izazvati daljnje podjele koje bi Biden mogao iskoristiti naredne godine.
Bidenovi problemi
Uprkos tome što se protiv Trumpa vode sudski procesi, što su republikanci podijeljeni po mnogim pitanjima i što je u poređenju sa svim ostalim pretendentima na Bijelu kuću Joe Biden ubjedljivo najiskusniji političar, pobjeda demokrata na predstojećim izborima nije gotova stvar. Bidenu, naime, ne vjeruju ni mnogi demokratski birači. Njih posebno brine njegova dob, odnosno što bi na kraju svog drugog mandata mogao imati 86 godina. Iako je, već sada najstariji američki predsjednik u historiji, pokušao na sve načine da uvjeri glasače da je spreman da obavlja ovu funkciju, između ostalog podvrgavajući se medicinskim testovima, nepovjerenje je i dalje prisutno.
Bidenu predstavlja problem i teška ekonomska situacija nakon koronavirusa i rata u Ukrajini. Cijene u SAD su porasle i to su osjetili milioni građana. Milijarde dolara koje je Biden uputio kao pomoć Ukrajini iskorištene su od Trumpa i drugih da ga okrive za neracionalno trošenje novca, pa i da zemlju „vodi u Treći svjetski rat“. Zamjera mu se i povećan priliv nelegalnih migranata, kao i sporo provođenje socijalnih i ekonomskih reformi.
Biden je imao mnoge uspjehe, posebno u vanjskoj politici, ali to američke birače manje zanima od stanja u njihovim novčanicima. Popravljajući Trumpove greške Biden je SAD vratio na čelo Zapada i nizom poteza zadao teške udarce Kini i Rusiji, što sigurno podržavaju i republikanci. Ali to nije dovoljno za pobjedu. Jučerašnji Bidenov video koji je u potpunosti posvećen ideološkim pitanjima možda je najava njegovog izbornog štaba da pokaže da je Trump, ipak, najgore rješenje za SAD. Devetnaest mjeseci do izbora SAD su ušle u predizbornu trku koja će se odraziti na unutrašnju i vanjsku politiku najveće svjetske sile.
Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba.