Američko-izraelski rat protiv Irana: Šta nakon isteka roka za postizanje sporazuma između Washingtona i Teherana?

U nedjelju u ponoć navršilo se šezdeset dana od potpisivanja Memoranduma o razumijevanju, koji je trebao donijeti, ako ništa drugo, onda barem prekid borbi u ratu koji je počeo 28. februara američko-izraelskim napadom na Iran.

Foto: Ilustracija

Memorandum, o kojem su dugo pregovarale američke i iranske delegacije, američki predsjednik Donald Trump potpisao je 17. juna, što je trebalo da bude uvod u okončanje ratova na Bliskom istoku, ali i u uvod u novu eru na Bliskom istoku.

Ipak, stvari se nisu odvijale onako kako je bilo napisano u sporazumu, iako su obje strane napravile korake koji ukazuju da bi dogovoreno moglo biti provedeno barem prešutno. Naprimjer, neke američke vojne baze dijelom ili u potpunosti stavljene su van upotrebe, Iran je pustio neke brodove kroz Hormuški moreuz, a dvije vojske često su nastojale da nanesu udare bez ljudskih žrtava.

Istovremeno, obje strane su optuživale suprotnu za kršenja potpisanog, ratovalo se na više frontova, dok su se razni politički i ekonomski procesi na Bliskom istoku ubrzavali, usisavajući tamošnje države u taj vrtlog na razne načine.

Tako bi ljeto 2026. godine moglo postati referentna tačka za mnoge događaje na Bliskom istoku, jer se sada tamo kuju razni politički, vojni, diplomatski i i ekonomski planovi u kojima se računa da rat protiv Teherana može trajati godinama, ili da će se rat ubrzo završiti i taj dio svijeta probuditi sa znatno manje američkog utjecaja nego prije pomenutog februarskog napada na Iran.

Dan poslije

Ta pitanja posebno su aktuelna već od ponedjeljka, jer je istekao vremenski okvir u kome su američki i iranski pregovarači trebali pronaći trajna rješenja, prema onome što su ranije dogovorili u Pakistanu, a što bi ako se implementira bez ikakve sumnje bila jasna pobjeda Teherana i veliki poraz za izraelskog premijera Benjamina Netanyahua.

Od svih tih pitanja za mnoge je najvažnije šta će se dešavati u Hormuškom moreuzu koji Iran efektivno kontroliše, bez obzira na Trumpove tvrdnje da je važan morski prolaz otvoren.

Iran kaže da će otvoriti Hormuški moreuz onda kada Sjedinjene Američke Države ispune sve ono što je potpisano, poput ukidanja pomorske blokade Irana i sankcija, odmrzavanje iranskih sredstava u stranim bankama, plaćanja odštete, prekid izraelskih napada na Liban...

Trumpu se žuri da se Hormuški moreuz otvori. Barem tako nalaže ekonomska logika. Dvadesetak posto svjetske nafte i prirodnog gasa slobodno je prolazilo kroz Hormuški moreuz prije američko-izraelskog napada na Iran. Već sada, upozoravaju stručnjaci, američke i druge rezerve nafte i gasa se prazne i Trump ih ne može napuniti brzo sve i da Iran danas Hormuški moreuz u potpunosti otvori za saobraćaj.

Otvoren Hormuški moreuz Trumpov je interes, ne samo zbog izbora za američka zakonodavna tijela u novembru. Riječ je o stanju svjetske ekonomije.

Naime, oni koji detaljnije prate ekonomske procese mogli su vidjeti da je Trump u dosadašnjem dijelu rata protiv Irana postigao važnu pobjedu – cijene nafte nisu vrtoglavo porasle, što se pripisuje njegovoj sposobnosti da manipuliše tržištem, ali vjerovatno i činjenici da iza njega stoje neki od najvećih svjetskih ulagača, brokera, naftaša, šefova država izvoznica nafte..., koji se ponašaju suprotno od onoga što se očekuje od tržišta koje je teško pogođeno ratom.

Ipak, ta Trumpova pobjeda ne može da traje zauvijek, jer blokada Hormuškog moreuza na duži period neminovno će dovesti do nedostatka nafte i naftnih prerađevina na tržištu. U tom slučaju cijena istih postaje manje važna, jer nema dovoljno energenata za sve. Slično je i s mineralnim đubrivima i povezanim industrijama. Tada manipulacija tržištima nije od pomoći, jer će razni dijelovi ekonomija širom svijeta zapasti u probleme uslijed manjka resursa.

Pripreme za sve scenarije

Ovaj Trumpov uspjeh vjerovatno je usporio realizaciju iranskog plana da Trumpa veoma brzo pritisne težina njegove odluke da napadne Iran. Ali, vlast u Teheranu vjeruje da vrijeme radi za Iran. Po isteku roka u nedjelju u ponoć, obje strane su rekle da nastavljaju održavati primirje, ali i da se spremaju za sve opcije. Iranu je bilo lakše prihvatiti nastavak primirja, jer Hormuški moreuz ostaje zatvoren i bez borbi, odnosno uz periodičnu upotrebu sile, što služi kao podsjetnik regiji i svijetu kuda čitav proces vodi.

Takva postavka odgovara Iranu i u slučaju ako želi da eskalira krizu, ili bude strana koja je započela novu seriju napada.

Paradoksalno, takav razvoj situacije bi mogao odgovarati i Izraelu, sve dok su Sjedinjene Države uključene u rat protiv Irana i dok se Trump ne vodi isključivo američkim interesima.

U međuvremenu, Iran pregovara s Omanom o načinu kontrole nad Hormuškim moreuzom. Jasno je da je Oman u ovim pregovorima slabija strana i da se mora složiti s iranskim zahtjevima, a što bi mu moglo donijeti i finansijsku korist, ako Teheran natjera Washington da taj sporazum prihvati. Odluka Omana da uđe u ovaj proces toliko je naljutila Trumpa da je u ponedjeljak rekao da bi Sjedinjene Države mogle bombardovati Oman, jer nisu zadovoljne kako se ta država ponaša.

Trumpov očaj pokazuju i te prijetnje državi koja je decenijama posrednik u pregovorima na Bliskom istoku, državi koja ima skromnu armiju i koja nastoji imati dobre odnose sa svima.

Prijetio je i Iranu kada je jučer na društvenim mrežama objavio mapu na kojoj se nalazi Hormuški moreuz u sastavu Sjedinjenih Država kao „nova američka teritorija“.

Nekada Trumpu bliska bivša članica Kongresa Marjorie Taylor Greene ovih dana je na društvenim mrežama pisala da ima informacije da predsjednik SAD-a razmatra upotrebu nuklearnog oružja protiv Irana. Istovremeno, Trumpa, prema nekim tvrdnjama, Netanyahu pokušava uvjeriti da je Iran na pragu da razvije nuklearno oružje i da se zbog toga mora hitno djelovati.

Ipak, u javnosti Trump kao svoje adute iznosi neke druge stvari, uz nebrojeno puta ponovljen stav da Iran ne smije imati nuklearno oružje. Trump kaže da je iranska vojska uništena i da traje raspad ekonomije Irana uslijed velike inflacije, pada vrijednosti valute i rasta američkog pritiska.

Nakon mjeseci rata jasno je da potpisivanje sporazuma o miru zavisi od Bijele kuće, jer Iran nije bačen na koljena. Štaviše, Teheran sada diktira neke procese koji su prije rata bili izvan njegove kontrole. Također, američki predsjednik ima adute i razloge da rat nastavi. U oba slučaja Sjedinjene Države bi trpjele posljedice, kao i Iran, Bliski istok i države širom svijeta. Sada je dilema hoće li se Trump ponašati kao predsjednik najmoćnije države svijeta u koju mnogi izvan njenih granica gledaju kao ideal, ili kao političar kojeg isključivo brine vlastita popularnost i sudbina.

Članak je ranije objavljen na portalu nap.ba

---