My Items

I'm a title. ​Click here to edit me.

Nasrallah se pojavio u javnosti nakon špekulacija o njegovoj smrti

Vođa libanske šiitske organizacije Hezbollah Hassan Nasrallah pojavio se prvi put u javnosti nakon što su krenule glasine da je teško bolestan, u komi, pa čak i mrtav. Nasrallah se pojavio u javnosti povodom 30 godina od formiranja televizije Al Manar, koja je suštinski dio samog pokreta Hezbollah. Protekle sedmice mnogi mediji su prenosili vijest o njegovom zdravstvenom stanju, a špekulacije su se kretale od toga da ima koronovirus, preko kome do toga da je umro. Tada je Hezbollah odbacio špekulacije o smrti svoga lidera, tvrdeći da je njegov otežan govor prilikom posljednjeg obraćanja bio izazvan proljetnom alergijom i pneumonijom. Njegovo pojavljivanje u javnosti otklonilo je dio sumnji o njegovom zdravlju, a sam je poručio da se sada osjeća dobro i da nema zdravstvenih problema. "Ljudsko biće je ljudsko biće i ponekad se razbolite ili umorite", izjavio je Nasrallah, prenosi Reuters. Pored mnogih tema o kojima je govorio libanski mediji izdvajaju njegovu najavu da će Hezbollah početi uvoziti naftu iz Irana ukoliko se nastavi sa nestašicama goriva u zemlji, vršeći pritisak na vlasti i uvoznike. Teška ekonomska i politička kriza potresa Liban gotovo godinu dana, a o tome smo ranije detaljnije pisali.

Nasrallah se pojavio u javnosti nakon špekulacija o njegovoj smrti

UN: 100 hiljada ljudi zbog nasilja bježi iz Mjanmara

Najmanje 100.000 ljudi bježi u istočnome Mjanmaru od napada tamošnje vojske, procjenjuju Ujedinjene nacije. Ljudi bježe nakon što su "sigurnosne snage izvele neselektivne napade na civilna područja", navodi se u saopštenju UN-a. Od vojnog puča početkom februara ove godine zemlja se našla u stalnim sukobima demonstranata i sigurnosnih snaga. Vojska je svrgnula demokratski izabranu vladu premijerke Aung San Suu Kyi, koja je od tada u kućnom pritvoru, pod optužbom da je namjestila izbore. Prema procjenama u demonstracijama protiv hunte ubijeno je više od 850 ljudi. O tome zašto je Mjanmar važan Sjedinjenim Američkim Državama, Kini i Indiji ranije smo detaljnije pisali.

UN: 100 hiljada ljudi zbog nasilja bježi iz Mjanmara

Biden u Evropi: Prvo Johnson, pa onda Putin

Nakon gotovo pet mjeseci po dolasku na vlast, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Joseph Biden krenuo je u Evropu, čime želi pokazati američku predanost transatlantskom savezu. Prva stanica američkog predsjednika biće Velika Britanija, gdje će se sastati sa britanskim premijerom Borisom Johnsonom, a nakon toga i sa kraljicom Elizabethom. Kako je ranije najavljeno cilj sastanka sa evropskim partnerima je održavanje i jačanje tranatlantskog saveza. Biden je neposredno prije polijetanja predsjedničkog aviona iz Washingtona izjavio da je cilj njegovog putovanja da Vladimiru Putinu i Kini "jasno stavi do znanja da su SAD i Evropa čvrsti saveznici". Američki predsjednik će učestvovati na samitu Grupe sedam industrijski najrazvijenijih zemalja svijeta G7 u Velikoj Britaniji. Na tom skupu, prema najavama, najviše će biti riječi o klimi i pandemiji koronavirusa. Nakon toga, američki predsjednik će se sastati sa ruskim kolegom Vladimirom Putinom 16. juna u Ženevi. Taj sastanak mnogi očekuju sa nestrpljenjem kako bi se upoznali sa novom američkom politikom prema Rusiji i o tome da li postoje pitanja o kojima dvije strane mogu postići dogovor.

Biden u Evropi: Prvo Johnson, pa onda Putin

Izrael zatvara najveću rafineriju u zemlji: Hezbollah prijetio da će je raketirati

Izrael je odlučio da zatvori najveću industrijsku zonu u Haifi, kako bi se okrenuo ekološki prihvatljivim poslovima i gradnji rezidencijalnih objekata. Izrael je odlučio da zatvori najveću industrijsku zonu u Haifi zbog toga što je „godinama hazardna“, za zdravlje tamošnjeg stanovništva, prenosi Reuters. Postepno će se zatvarati različite fabrike, uključujući najveću rafineriju u zemlji iz koje se zadovoljava većina izraelskih potreba za proizvode na bazi goriva i petrohemikalija, a koji se koriste u izradi plastike i asfalta, što će prisiliti zemlju na uvoz pomenutih dobara i kasnije na skladištenje. Na mjestu industrijske zone biće izgrađen gradski park sa fokusom na zelene biznise, turizam, rezidencijalne objekte i prirodu. Sindikati su izrazili zabrinutost ovakvim potezom vlasti, jer 2000 ljudi ostati bez posla, a taj broj u konačnici bi mogao biti i pet puta veći. Tamošnje vlasti u isto vrijeme tvrdi da će dugoročno stanovništvo ovoga grada ima velike benefite, jer će se smanjiti zagađenje zraka. Prijetnja iz Libana Da li je ovdje isključivo riječ o ekonomskom i ekološkom projektu? Libanski Hezbollah je nekoliko puta ponovio proteklih godina da će u slučaju napada Izraela na ovu šiitsku organizaciju uzvratiti raketnim napadom na rafinerije i skladište amonijaka koje je smješteno u Haifi, čime bi izazvali ekološku katastrofu neviđenih razmjera. Posljednji rat Izraela i Hamasa pokazao je da ova palestinska grupa, koja je puno slabija od svog saveznika u Libanu, sada ima kapacitete da raketira gotovo čitav Izrael i da su u napadima sa hiljadama raketa uspjeli pogoditi nekoliko meta za koje ranije nisu imali nikakve izglede.

Izrael zatvara najveću rafineriju u zemlji: Hezbollah prijetio da će je raketirati

Kompanija Bosh čipovima spašava njemačku autoindustriju

Njemačka kompanija Bosh jučer je u Dresdenu otvorila fabriku čipova vrijednu 1,2 milijarde eura, što je najveća pojedinačna investicija ove kompanije u njenih 130 godina postojanja. Otvaranje ove kompanije na istoku zemlje uslovljeno je krizom na tržištu poluprovodnika, a što je u proteklim mjescima uslovilo manju proizvodnju vozila u kompanijama Volkswagen i BMW. "Zastoji na tržištu poluprovodnika su otežali ekonomski oporavak poslije krize sa koronavirusom", rekla je njemačka kancelarka Angela Merkel putem video veze iz Berlina na ceremoniji otvaranja, te istakla da su kompjuterski čipovi zamijenili naftu kao "životnu krv" ekonomija, prenosi AP. Novootvorena fabrika će zapošljavati 700 ljudi i proizvodiće silicijumske ploče sa desetinama hiljada čipova koji će kontrolisati rad vazdušnih jastuka, sistema za kontrolu kočenja i parkiranja.

Kompanija Bosh čipovima spašava njemačku autoindustriju

Povlačenje SAD iz Afganistana: Ogromni gubici vladinih snaga

Povlačenje vojske Sjedinjenih Američkih Država i saveznika iz Afganistana zvaničnom Kabulu donosi ogromne probleme i prije nego je taj proces okončan onako kako je najavljeno. Najmanje 150 pripadnika afganistanske vojske je ubijeno ili ranjeno u posljednja 24 sata u napadima talibanski militanata, saopšteno je iz vlade Afganistana. Kako javlja Reuters, borbe traju u 24 od ukupno 36 afganistanskih provincija i gubici državnih snaga sigurnosti su „šokantno veliki“. Talibani su zauzeli oblast Shahrak u zapadnoj provinciji Ghor, natjeravši afganistanske snage da se povuku u okolna sela. Na ovaj način talibanske snage su izbile na glavnu saobraćajnu vezu između Herata trećeg po veličina grada u zemlji i glavnog grada Kabula. Na sjeveru Afganistana, uz granicu sa Turkmenistanom, Uzbekistanom i Tadžikistanom, u provinciji Balkh, autobomba je aktivirana pored policijske stanice, nakon čega je ubijeno najmanje četvero i ranjeno najmanje pedeset ljudi među kojima su i civili. Istog dana talibanske snage su napadale i u provinciji Faryab i pri tome ubile desetine pripadnika afganistanskih sigurnosnih snaga. Vladine snage su pokrenule operaciju da ponovo zauzmu strateški važnu oblast oblast Nerkh, u provinciji Wardak, koja je udaljena na manje od jednog sata vožnje od Kabula. O tome šta povlačenje američkih snaga iz Afganistana može značiti za tu zemlju i čitav region, detaljnije smo pisali početkom maja ove godine.

Povlačenje SAD iz Afganistana: Ogromni gubici vladinih snaga

Glasine o smrti Hassana Nasrallaha potresaju Liban

Posljednjih nekoliko dana u Libanu i okolnim zemljama mnogi pišu da je vođa šiitskog Hezbollaha preminuo, a što je stvorilo dodatnu nervozu u zemlji koja mjesecima ne može da uspostavi vlast, dok ekonomska i politička kriza razara tamošnje društvo. Foto: Al Manar / Sayyed Hassan Nasrallah Okončanje sukoba između Izraela i Hamasa bila je glavna tema na Bliskom istoku krajem maja. Upravo zbog toga razloga Sayyed Hassan Nasrallah se oglasio nekoliko dana kasnije i u jednom od svojih govora sa tajne lokacije, preko svojih medija, govorio o različitim temama u Libanu i svijetu. U posljednjem javljanju Nasrallah je čestitao Palestincima pobjedu nad Izraelom, zaključujući da je posljednji sukob početak kraja dominacije Izraela. Tokom govora generalni sekretar Hezbollaha je nekoliko puta počeo da kašlje i da potom ispija vodu, vidno gubeći snagu potrebnu da završi misao koju je želio podjeliti na svojim sljedbenicima, ali i neprijateljima. Taj detalj pokrenuo je brojne glasine o zdravstvenom stanju Nasrallaha, a one se kreću od blaže prehlade, preko sezonske alergije i pneumonije, zatim koronovirusa, pa sve do kome ili čak smrti koja se krije od njegovih pristalica. Hezbollah demantuje glasine Hezbollah je demantovao "glasine", tvrdeći da je njihov vođa dobro i da se oporavlja od proljetne alergije kojoj je sklon i od pneumonije, dodavši da on predano obavlja svoje poslove. Pristalice Hezbollaha na društvenim mrežama za „širenje dezinformacija“ krive Izrael i Saudijsku Arabiju. Iz Hezbollaha dalje tvrde da je problem sa alergijama njihov vođa imao i ranije, ali da to mnogi nisu znali, već da su otkrili nakon njegovog insistiranja da se oglasi povodom okončanja rata između Hamasa i Izraela. Libanski mediji prenose da se, prema informacijama koje su dobili iz svojih izvora, stanje vođe Hezbollaha popravlja i da je bolje od trenutka kada je održao spomenuti govor. Pojedini izraelski mediji su počeli da razmatraju da li Hezbollah može preživjeti nakon Nasrallaha, a mnogi raspravljaju o trenutnom stanju te šiitske organizacije bliske Iranu koja ima političko i vojno krilo. Kriza u Libanu Upravo političko krilo Hezbollaha je tema u Libanu mjesecima, baš kao što su i druge velike političke stranke u toj zemlji. Naime, (ne)mogućnost formiranja vlasti u Libanu i borba protiv teške ekonomske situacije u zemlji čiji je glavni grad Bejrut razorila eksplozija iz augusta prošle godine. Špekulacije o stanju vođe Hezbollaha tu situaciju dodatno usložnjavaju, pa se pregovori o formiranju vlasti vode u sjeni razmatranja šta se događa sa jednim od najmoćnijih ljudi u Libanu. Intezivni pregovori traju gotovo godinu dana, a ekonomska situacija je sve teža. U trenucima kada Liban treba rješenja pred tamošnje političke lidere i narod iznesena su nova pitanja koja suštinski zadiru u sve pore društva. Razmatranje takve teme može udaljiti od onih tema koje su u toj zemlji trenutno prioritet, a to je formiranje vlade i rješavanje nagomilanih problema.

Glasine o smrti Hassana Nasrallaha potresaju Liban

Godišnji izraelski izvoz oružja i vojne opreme premašio 8 milijardi dolara

Izrael je u prošloj godini u oblasti oružja i vojne opreme ostvario izvoz u vrijednosti od 8.3 milijarde dolara, što je drugi najbolji izvozni rezultat u historiji ove zemlje. "Ovo je drugi povijesni rekord, nakon 2017. godine sa 9.3 milijarde dolara, i povećanje za milijardu dolara (ili 15 posto) u usporedbi s prethodnom godinom", saopštilo je ministarstvo odbrane ove zemlje. Ranije je Međunarodni institut za mirovna istraživanja u Stockholmu Izrael svrstao na osmo mjesto izvoznika oružja u svijetu 2020. godine i dodao da su mu glavni kupci Indija, Kanada, Vijetnam i Azerbajdžan. Prema dostupnim podacima Izrael je izvezao tri posto svog oružja na svijetu, svrstavajući se među mnogo veće države. Tako su na toj listi prije Izraela Sjedinjene Američke Države, Rusija, Francuska, Njemačka, Kina, Velika Britanija i Španija, a iza su Južna Koreja, Italija, Holandija, Ukrajina, Turska i Švicarska. Ministarstvo odbrane je saopštilo da su najvažniji izvozni proizvodi tokom 2020. godine postali radarski sistemi i sistemi za rano uzbunjivanje (16 posto), nakon čega slijede isporuke oružja i streljiva, zatim bespilotni zračni sistemi i dronovi (15 posto), a slijede sistemi za osmatranje i optronika. Prodaje u područja Azije i Tihog okeana, što uključuje Bliski istok, predstavljaju 44 posto ukupne prodaje, 30 posto izvoza je usmjereno ka Europi, 20 posto u Sjevernu Ameriku, četiri posto u Afriku i dva posto u Južnu Ameriku, prenose izraelski mediji. The Times of Israel podsjeća da je Izrael tokom 2020. godine bio najveći dobavljač oružja za Azerbejdžan koji je porazio armenske snage u Nagorno-Karabakhu. U posljednjih pet godina Izrael je Azerbejdžanu prodao oružja i opreme u vrijednosti od 740 miliona dolara, čime je sa prvog mjesta dobavljača potisnuo Rusiju. Izrael je protekle sedmice okončao sukob sa Hamasom u kome je jedna od glavnih uzdanica bio sistem za presretanje projektila „Gvozdena kupola“, koja se suočila sa ojačanim kapacitetima Hamasa.

Godišnji izraelski izvoz oružja i vojne opreme premašio 8 milijardi dolara

Francuska i Balkan: Avioni Hrvatskoj, PVO sistemi Srbiji

U posljednjih nekoliko godina hrvatski mediji pišu o namjeri vlasti u toj državi da ojačaju svoje zračne snage. Hrvatska vlada je u proteklom periodu razgovarala sa ponuđačima iz Sjedinjenih Američkih Država, Švedske, Izraela i Francuske. Prihvaćena je francuska ponuda što je odličan politički potez službenog Zagreba. Nekoliko godina, u najsiromašnijem dijelu Evrope, traju priče o modernizaciji armija država bivše Jugoslavije. U toj priči prednjače Srbija i Hrvatska, ali čini se da slične ideje podržavaju i građani drugih država nastalih poslije raspada Jugoslavije. Ratne rane još uvijek su svježe, a posljedice razaranja država i društava su još uvijek svakodnevnica. U tim okolnostima kupovina oružja za vlast je politički isplativa i zbog toga se taj narativ produžava što je duže moguće, jer osim pozitivnih reakcija velikog broja građana donosi i priliku da se prikrije sve ono što je loše u toj državi. Bez obzira na političke akrobacije vladajućih elita ta kupovina je potrebna, budući da te države imaju, uglavnom, zastarjelu vojnu tehniku naslijeđenu od bivše države ili dobijenu u donacijama. Tako se nabavka, na primjer polovnih borbenih aviona, u ovom dijelu svijeta predstavlja kao značajna modernizacija vojske, iako je to suštinski pokušaj da se uhvati korak sa svijetom u kome se tehnologija razvija nevjerovatnom brzinom. Na primjer, Grčka ima više modernih aviona, brodova i tenkova nego sve države bivše Jugoslavije zajedno. Odatle su siromašne balkanske države, čiji vanjski dug raste dok broj mladog stanovništva ubrzano opada, osuđene na polovne avione ili na samo nekoliko sistema protivzračne odbrane. Takve okolnosti koriste velike sile koje su spremne, za velike novce ili određene dogovore u polju ekonomije, prodati ono što ne žele više koristiti. Politička dezorijentacija Srbije i pokušaj da u isto vrijeme imaju dobre odnose sa Zapadom, Rusijom i Kinom dovelo je do toga da ta država oružje nabavlja sa svih strana i onoliko koliko se to može, dok je pozicija Hrvatske u mnogome lakša budući da je ta država članica NATO saveza i Evropske unije. Stručnjaci su upozoravali da srbijanska kupovina oružja od svih geopolitičkih tabora znači značajne probleme i samoj vojsci Srbije da te sisteme uveže u jednu cijelinu kojom se može efektivno upravljati, ali to nije naišlo na podršku ni kod javnosti koja nabavku oružja vidi kao prioritet u odnosu na sve probleme u državi. Pariz se ipak pita Završetkom rata na Kosovu francuski angažman u regiji se smanjivao iz godine u godinu, ili barem postajao je manje vidljiv. Ovaj dio Evrope u to vrijeme bio je mjesto na kome su se ukrštavali interesi SAD, Rusije, Turske i Evropske unije koju je u najvećoj mjeri „zastupala“ Njemačka. Najveća evropska ekonomija i nova domovina za milione iseljenika iz bivše Jugoslavije pokušavala je voditi političke i ekonomske procese, nudeći kao krajnju nagradu članstvo u Evropskoj uniji. Međutim, već je svima jasno da mnogi politički akteri Balkana ne žele članstvo svoje zemlje u EU i uređen sistem spreman da se odupre korupciji. Tako je njemačka politika prema ovome dijelu svijeta značajno ograničena, a druge sile su pokušale da ostvare svoje interese. Gomila problema koje ima sama EU natjerala je francuskog predsjednika Emmanuela Macrona da zauzme stav da nema proširenja unije, čime je politika Brisela prema Balkanu dobila dodatno ograničenje. Izlaskom Velike Britanije iz EU Francuska je sa Njemačkom postala centralna snaga unije i shodno tome pokazala je povećan interes za Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Srbiju, Sjeverenu Makedoniju, Kosovo i Albaniju kao aspirante za članstvo u EU, budući da je to jedini teritorij gdje se unija može proširiti narednih godina, potpuno svjesni da od članstva Ukrajine ili Turske u doglednoj budućnosti nema ništa. Rukovodstvo Srbije i Hrvatske shvatilo je da bez podrške Pariza, baš kao i bez podrške Berlina, svaka politike prema EU je osuđena na propast. U konkretnom slučaju, Hrvatska treba podršku Francuske da postane članica eurozone i Šengenske zone te da dobije više sredstava iz zajedničke kase u Briselu u vremenu koje dolazi, a Srbija treba Francusku u svojoj namjeri da se približi EU, što djeluje kao naučna fantastika ako se uzme u obzir stanje pravosuđa u Srbiji, sloboda medija i srdačne veze zvaničnog Beograda sa Rusijom i Kinom. To je jasno rekao i sam Macron, obraćajući se Konferenciji o sigurnosti u Minhenu u februaru prošle godine. Tada je poručio da sve što se dešava u Srbiji određuju Rusija i Kina. Šest mjeseci prije toga Macron je posjetio Srbiju i toj državi prodao protivvazdušne sisteme Mistral 3. Iako se radi samo o 18 sistema sa više nego skromnih 50 raketa, poruka je bila jasna: Srbija želi ka EU, a Francuska otvara vrata Brisela za Srbiju. Rafale avioni za Hrvatsku Kako smo već spomenuli Hrvatska se u konačnici odlučila za francusku ponudu i za 12 polovnih aviona Rafale F3-R od čega je deset jednosjeda i dva dvosjeda. To će koštati Hrvatsku, zajedno sa obukom pilota i naoružanjem, čak 999 miliona eura. Nema sumnje da se radi o odličnim avionima, o čijim specifikacija detaljno pišu hrvatski mediji. Njihovom isporukom Hrvatska će imati snažnu avijaciju s kojom se u ovom dijelu Evrope mogu porediti samo nekoliko država koje su puno veće od Hrvatske. Pored velike podrške Andreju Plenkoviću za ovu kupovinu, mnogi su u Hrvatskoj izrazili negodovanje. Njihovi argumenti su visoka cijena aviona i pitanje da li ih Hrvatska uopšte treba. Argument da se taj novac mogao utrošiti na bolji način sigurno je vrijedan razmatranja, budući da se Hrvatska nalazi u teškoj ekonomskoj situaciji zbog smanjenog broja turista te zbog zemljotresa koji su pogodili Zagreb i Baniju nanoseći ogromne štete koje država treba sanirati. Međutim, Plenković je očigledno imao i ovu računicu. Naime, ovom kupovinom Hrvatska će prvi put dostići 2 posto BDP-a izdvojenog za sektor odbrane, a što je obaveza zemalja članica NATO saveza i na čemu je posebno insistirao bivši američki predsjednik Donald Trump. To je potvrdio i sam Plenković, naglašavajući da će njegova zemlja dobiti „moćno strateško sredstvo odvraćanja za sljedećih 30 do 40 godina“, što je poruka koja je poslana javnosti koja godinama traži od vlasti da Hrvatska slijedi primjer Srbije i ojača svoju vojsku. Tvrdnja da će ovi avioni biti sredstvo odvraćanja za tri ili četiri desetljeća, kako to Plenković kaže, teško da može biti tačna u vremenu napretka tehnologije i razvijanja borbenih sistema kakve svijet nije vidio. Ali to je za Plenkovića manje važno. Kupovinom aviona od Francuske uspio je u nekoliko stvari. Prije svega, pozicije svoje države približio je zvaničnom Parizu i milijarda eura koje će siromašna Hrvatska isplatiti bogatoj Francuskoj važna je stavka u međusobnim odnosima u budućnosti. Pored decenijskog vezivanja za Berlin, Hrvatska se sada okreće i prema Parizu što će ojačati njene pozicije. U isto vrijeme, Plenković nije izazvao bijes ostalih sila sa Zapada budući da su iz SAD podržali kupovinu francuskih aviona koji su „interoperabilni“ sa drugim članicama NATO saveza. Vučić je, na primjer, pobrao kritike svaki put kada bi nabavio rusko ili kinesko oružje. Pojačani interes SAD i EU za Balkan Dolazak Josepha Bidena na čelo SAD očigledno je probudio EU i natjerao zvanični Brisel da se okrene Balkanu. Insistiranje Bidena i njegove administracije na jačanju prekookeanskih veza i jačanja NATO saveza prilika je i za EU da povrati dio ugleda na Balkanu. Širenje najjačeg vojnog saveza i njegovo jačanje nije moguće ukoliko Balkan ostane izvan tog bloka. Stoga je opravdano očekivati da će SAD i EU zajednički pokušati da djeluju na tom prostoru, a to se posebno odnosi na doprinos Njemačke i Francuske kao dvije najmoćnije države u uniji. Macronovo približavanje Beogradu i prodaja aviona Hrvatskoj može biti najava povratka Francuske na Balkan, iako je francuski predsjednik posjetio glavni grad Srbije u vremenu dok je Trump boravio u Bijeloj kući. Namjera EU da se više posveti Balkanu zahtjeva i predanost Francuske koja zajedno sa Njemačkom ima najveću odgovornost za budućnost unije. Dobri odnosi Pariza sa Beogradom i Zagrebom mogu biti dobra osnova za daljnje korake, jer ranije se pokazalo da SAD i EU zajedničkim snagama mogu mijenjati stanje na Balkanu. Ako je interes nove američke administracije da obnovi prekookeanske odnose i osnaži najjači vojni savez na svijetu, onda postoji i posebna odgovornost za krajnji rezultat, jer strateški interes same EU na kraju krajeva jeste miran i stabilan Balkan.

Francuska i Balkan: Avioni Hrvatskoj, PVO sistemi Srbiji

Ford se okreće ka električnim vozilima

Američki proizvođač automobila Ford predviđa da će električna vozila predstavljati 40 posto njegove ukupne prodaje do 2030. godine i ubrzava investicije u taj sektor. Kompanija koja je u februaru najavila da će izdvojiti više od 22 milijarde dolara za proizvodnju električnih vozila do 2025. godine, objavila je da povećava taj iznos na 30 milijardi dolara, prenosi Beta. Grupa je također odlučila da radi na sopstvenim električnim baterijama.

I pored toga što je formirao centar za istraživanje i razvoj posvećen baterijama, Ford je objavio da namjerava da formira zajedničku kompaniju sa južnokorejskim SK Innovation za proizvodnju električnih baterija.

Prema dogovoru treba da se izgrade dvije fabrike u Sjevernoj Americi gdje će se proizvoditi baterije za oko 600.000 električnih vozila do 2025. godine.

Suočeni sa izazovima klimatskih promjena brojni svjetski proizvođači automobila su se nedavno obavezali da će se okrenuti ka električnim vozilima da bi se smanjila emisija štetnih gasova.

Veliki Fordov konkurent na američkom tržištu General Motors također se u januaru obavezao da od 2035. godine više neće proizvoditi automobile na dizel ili benzin.

Ford se okreće ka električnim vozilima

Ahmadinejad diskvalifikovan iz utrke za iranskog predsjednika

Iransko Ministarstvo unutrašnjih poslova objavilo je konačnu listu kandidata za koje je Ustavno vijeće utvrdilo da su kvalifikovani da se kandiduju za predsjednika na izborima 18. juna, zvanično im omogućivši da započnu kampanju. Na listi, koja je objavljena danas, nalaze se Saeed Jalili, Seyyed Ebrahim Raeisi, Mohsen Rezaei, Alireza Zakani, Seyyed Amir-Hossein Ghazizadeh-Hashemi, Albdolnasser Hemmati i Mohsen Mehr-Alizadeh, prenose iranski mediji. Određeni broj poznatih iranskih političara, uključujući potpredsjednika Es’haqa Jahangirija i bivšeg predsjednika parlamenta Ali Larijanija, kao i bivšeg predsjednika Mahmouda Ahmadinejada, diskvalifikovano je od Ustavnog vijeća i oni neće moći da učestvuju u predsjedničkoj trci. O mogućnosti da se u utrku uključi Ahmadinejad pisali smo ranije, analizirajući šta bi to značilo za Iran, baš kao i šta njegovo izbacivanje iz utrke može značiti za tu zemlju. Podsjetimo, ovo je drugi put da se bivši predsjednik Irana onemogućava da učestvuje u predsjedničkoj trci. Nakon prve diskvalifikacije Ahmadinejad je napisao otvoreno pismo ajatolahu Aliju Khameneiju i kritikovao rad čak i rad same institucije ajatolaha. Osim te institucije, bivši predsjednik je kritikovao rad sudske, izvršne i zakonodavne vlasti, finansijskih institucija i državne televizije. Da li će Ahmadinejad slične poteze povlačiti, vidjeće se narednih dana. Kandidati koji su ostali u utrci, uglavnom, su etablirani iranski političari sa značajnim iskustvom u obavljaju državnih poslova.

Ahmadinejad diskvalifikovan iz utrke za iranskog predsjednika

Primirje između Izraela i Hamasa: Da li ima pobjednika?

Nakon gotovo dvije sedmice rata između Izraela i Hamasa širom svijeta se analizira ishod sukoba. Da li jedna, ili obje, strane mogu proglasiti pobjedu? Ili su obje strane zabilježile poraz? I u konačnici, šta još jedna runda u sukobu dvije strane znači za budućnost obje strane? Mjesec maj 2021. godine ostaće mnogima u sjećanju kao vrijeme još jednog u nizu obračuna Izraela i Hamasa, a neki će u ovome događaju vidjeti prekretnicu za mnoge procese na Bliskom istoku. Materijalna šteta koju su pretrpjele obje strane još uvijek nije izračunata, a sa sigurnošću se može reći da se mjeri u milijardama dolara. Broj nastradalih još uvijek nije konačan, a trenutno se operiše sa cifrom od 248 ubijena Palestinca, uključujući 65 djece i 39 žena i gotovo dvije hiljade ranjenih. Izrael je saopštio da je ubijeno 12 njihovih građana, od čega je dvoje djece i jedan vojnik te je 114 ranjenih. Hamas nije objavio svoje gubitke, a Izrael tvrdi da su usmrtili 25 komandanata Hamasa i oko 200 njihovih operativaca. Da li ima pobjednika i poraženih? Iz gore navedenih brojeva jasno se vide srazmjere stradanja Palestine. U poređenju sa ratom iz 2014. godine to je ipak deset puta manje stradalih i znatno manja materijalna šteta. Reklo bi se da je ovaj put manje žrtava nego je bilo ko očekivao na početku sukoba, a ovaj put takvi brojevi omogućavaju Hamasu da proglasli pobjedu. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu također je proglasio pobjedu i poručio da je njegova država ostvarila sve ciljeve u ratu. Međutim, najveći Netanyahuov uspjeh je broj spašenih života svojih sugrađana zahvaljujući razvijenom sistemu odbrane, kako zbog naprednih sistema za presretanje projektila tako i zbog velikog broja skloništa i rada izraleskih službi koje su omogućile funkcionisanje države i u ratnim uslovima. Sve drugo što se desilo u ovome jedanaestodnevnom ratu za Netanyahua otvara mnoga pitanja i nameće ozbiljne izazove u budućim sukobima. Naime, Hamas je prvi put pokazao sposobnost da uzvrati i da napadne Izrael sa preko 4 300 raketa, što je presedan. Raniji okršaji Izraela i Hamasa od samog početka do kraja izgledali isto: Nekoliko nepreciznih raketa koje presretne Gvozdena kupola i demonstracija izraelske sile onoliko dugo koliko to Tel Aviv hoće. Hamasov napredak u razvoju raketa, a na čemu su se otvoreno zahvalili Iranu koji im je osigurao tehničku i finansijsku pomoć, ovaj put Izraelu je predstavio popriličan problem. Pored nastradalih Izraelaca posljedica je bila i gotovo desetodnevno zatvaranje cjelokupnog Izraela, što je u konačnici donijelo velike finansijske gubitke. Zatim, pozivanje rezervista i njihovo raspoređivanje te veliki troškovi vojske u cijelini. Naime, iz Izraela su tvrdili da su uspjeli presresti preko 90 posto svih raketa koje je ispalio Hamas. Ako je tačan podatak, koji su navodili izraelski i svjetski mediji, da ispaljivanje jednog presretača prema raketama Hamasa košta oko 50 hiljada dolara, onda je samo po tom osnovu potrošeno 200 miliona dolara. Tome dodajmo da je Hamas ovaj put uspio pogoditi i rafineriju nafte, autoputeve, aerodrome, veliki broj stambenih zgrada i različite gradove. Zatim je kao reakcija na napade na Gazu došlo do sukoba civila u gradovima koje naseljavaju Jevreji i Arapi, a policija je imala pune ruke posla sukobljavajući se sa demonstrantima širom Izraela. To je udarac kakav Izrael dugo nije pretrpio. U nekim ranijiim palestinskim pobunama Palestinci su, uglavnom, korisitili kamenice. Međutim, tu nije kraj izraelskim gubicima. U Izraelu, ali i u drugim državama, snažno je odjeknuo tekst uticajnog izraelskog autora Donniela Hartmana koji je napisao da je njegova zemlja poražena u onome što je on opisao kao pitanje morala. Naime, Hartman tvrdi da je Izrael izgubio bitku u očima ljudi širom svijeta, budući, navodi on, da je pravo Izraela da se brani od terorista Hamasa ozbiljno kompromitovano prekomjernom upotrebom sile u kojoj stradaju nedužni civili. A u konačnici Hamas nije poražen, šta više dodatno je ojačan i ohrabren činjenicom da je njihovo neprihvatanje na Zapadu bilo manje od podrške ljudi iz cijelog svijeta palestinskoj stvari. To se posebno odnosi na društvene mreže na kojima su mnogi izražavali ogorčenost prema izraelskoj intervenciji, a veliki broj poznatih ličnosti stao je na stranu Palestine. Politički aspket Netanyahuove slavodobitne izjave da je njegova vojska uništila hiljade kilometara Hamasovih tunela ostaju u sjenci činjenice da je posljednji okršaj sa Hamasom potkopao njegovu politiku pomirenja sa arapskim i muslimanskim zemljama. Zahvaljujući Donaldu Trumpu Izrael je uspio normalizovati i uspostaviti veze sa Marokom, Kosovom, Sudanom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Bahreinom. Slike uništavanja Gaze i pogibije civila još jednom su probudili bijes narodnih masa u gotovo svim većinski muslimanskim državama. Tako je izraelski plan približavanja muslimanskim zemljama stavljen na čekanje, a vlasti u tim zemljama ozbiljno će razmisliti o tome kako se postaviti prema Izraelu u budućnosti. Tu nije kraj nevoljama Izraela u odnosu sa muslimanskim svijetom. U stalnim iranskim kritikama i teškim riječima prema Izraelu pridružila se i Turska čije je rukovodstvo ovaj put bilo glasnije nego ikad, stavljajući glasove iz Teherana u drugi plan. Zatim, ponovo se pojavio interes Egipta za Palestinu, pa je na koncu ta velika arapska država bila posrednik u prekidu vatre, pokazavši da ima snage da to uradi u veoma kratkom roku. Ranije je takve procese, uglavnom, vodio ili odobravao Zapad tražeći od Izraela da pristane na prekid vatre, a ovaj put se pojavio Egipat kao država koja ima dovoljno jake veze i u Gazi i u Tel Avivu. Ta egipatska odlučnost da uređuje odnose u regiji posljednih sedmica se mogla vidjeti i u odnosima sa Etiopijom, kao i u pregovorima sa Turskom u cilju normalizacije odnosa između te dvije države. Netanyahu je dobio neočekivano jak otpor gdje ga sigurno nije očekivao. Američki predsjednik Joseph Biden jasno je stao na stranu Izraela, ali nije podržao sve izraelske operacije kako je to radio njegov prethodnik Trump. Čak 28 senatora je tražilo prekid sukoba, a posebno je bila glasna Alexandria Ocasio-Cortez, jedna od najpopularnijih članova Demokratske stranke, koja je Izrael nazvala „državom aparthejda“. Najpoznatiji američki ljevičar Bernie Sanders tražio je da se Izraelu neisporuči američko oružje. Ovakav razvoj događaj neki autori su opisali kao „tektonska promjena“ u politici američkih demokrata prema izraelsko-palestinskom sukobu. Pojedine evropske zemlje, poput Njemačke, bezrezervno su podržale Izrael, dok su se neke od toga suzdržale. Glas podrške Palestini došao je sa neočekivanog mjesta, nakon što je Španija pozvala na priznavanje Palestine kao nezavisne države. Kina je bila autor rezolucije u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija o prekidu sukoba, a koja nije doblila podršku SAD. Vladimir Putin je apelovao na kraj sukoba između Izraela i Hamasa, pa je čak ponudio i posredništvo u pregovorima dvije strane. Izraelska operacija protiv Hamasa imala je i promašaje u vojnom smislu. Naime, Palestinci su došli do nekoliko modernih raketa američke (GBU-39) i izraelske (Mikholit) proizvodnje. Ti projektili nisu se aktivirali, pa će kao takvi sigurno biti poželjan materijal za izučavanje u Gazi, ali i u Iranu koji je pomogao Hamas u ovome sukobu. Podsjetimo da je Iran ranije na osnovu američkih dronova razbijao vlastite, a sličnih primjera upotrebe tuđe tehnologije zabilježeni su i drugdje. Ovakav rasplet situacije sigurno u Izraelu ne može biti ocijenjen kao povoljan, posebno nakon što je ta zemlja za svoj glavni grad proglasila Jerusalem i iz toga se „izvukla“ bez većih posljedica. Muslimanske države su kratko protestvovale i odustale, što su mnogo ocijenili kao prepuštanje Palestine samoj sebi. Hamasova računica U Hamasu nemaju dilemu da su pobjedili u ovome okršaju, naglasivši da je sve ovo uvertira u konačnu pobjedu. Čestitke su im došle iz Irana, a na ulice Gaze izašle su hiljade ljudi da „proslave pobjedu“. Ovakva reakcija Hamasa nije iznenađenje, budući da bi oni svaki prekid vatre slavili kao pobjedu, a nanošenje štete Izraelu i posjedovanje velikog broja raketa je velika stvar nakon godina nemogućnosti da se ugrozi Izrael. Lider Hamasa Ismail Haniyeh je poručio da pored arsenala koji su korisiili u ovome ratu imaju i druge kapacitete koje čuvaju za neke nove okršaje. Haniyeh, koji boravi u Kataru, kaže da je Hamas odbranio Jersualem, čime ovoj organizaciji želi priskrbiti dodatnu popularnost i podršku širom muslimanskog svijeta. Šteta koju je Gaza pretrpila ne brine mnogo Hamas budući da će se drugi pobrinuti za rekonstrukciju uništenog, a broj stradalih koji je ovaj put manji od uobičajnog predstaviće kao rezultat svoje snage da uzvrate udarac. Uostalom, u Gazi, koja je godinama pod opsadom, poziv na borbu i otpor logično je rješenje. Hamasov „uspjeh“ u ovome ratu neće se svidjeti ni rivalima iz Fataha koji godinama diplomatskim putem nisu uspjeli donijeti Palestincima toliko željene pobjede. Međutim, rast popularnosti Hamasa mogao bi ugroziti, barem privremeno, pozicije Palestinaca zbog činjenice da je ta organizacija u mnogim državama proglašena kao teroristička. Prekid vatre u režiji Egipta, ipak, nije jednako postizanju sporazuma o trajnom rješenju sukoba Izraela i Palestinaca, jer teško je vjerovati da bi neko o takvim stvarima mogao pregovarati sa teroristima. Hamas prvi put iskoristio činjenicu da je Izrael površinski mala država, kao Slovenija, a Palestina tri puta manja. Na tako malom prostoru upotreba modernog oružja, ili napad sa hiljadama raketa, protivničkoj strani zadaje velike probleme. Hamas je ovaj put pokazao da su sposobni, zahvaljući tome što su došli do određenih tehnoloških znanja i resursa, gotovo zaustaviti život u Izraelu, što znači da će ta zemlja prije narednih vojnih operacija o toj činjenici dobro razmisliti, Pitanja na koja nema odgovora Uzrok za jedanaestodnevni rat traženi su na sve strane. Pored deložacija u Sheikh Jarrahu i protestima isped džamije Al Aqsa, mnogi su navodili da je sukob isceniran od strane Netanyahua zbog nemogućnosti da formira koalicionu vladu, ali i od Hamasa koji se nalazi u sličnoj situaciju u vremenu kada su se približavali izbori na palestinska politička tijela. Odgovori na ova pitanja još uvijek nisu sasvim jasni, ali niti kako je došlo do konačne odluke o prekidu operacija. Na izraelskog premijera posebno je bila ljuta opozicija, kao i čelni ljudi gradova koji su bili na udaru Hamasovih raketa. Oni se pitaju koje je ciljeve postigao Izrael i zašto je Hamasu ostavljena mogućnost da raketiranje ponovi te zašto nisu poraženi, dodajući da su oni uzalud bili po skloništima gotovo dvije sedmice. Koliko je ta ljutnja snažna vidjeće se i na tome da li će Netanyahu još jednom formirati koalicionu vladu. Netanyahu je, pored tvrdnji da je Izrael eliminisao mnoge Hamasove komandante i njihove tunele, izjavio da svijetu ne može još uvijek da saopšti novi uspjeh izraelske vojske, ciljajući da se radi o velikom tehnološkom napretku, uz poruku da će Hamas sljedeći put dobiti još žešći odgovor. Mnogi se pitaju odakle Hamasu hiljade raketa, od kojih neke mogu ciljati i Tel Aviv. Po vlastitom priznanju Haniyeha, tehničko znanje i novac je iz Irana, ali opet ostaje pitanje odakle Hamasu sirovine potrebne za izradu na hiljade raketa. Za Gazu, koja je pod dugogodišnjom opsadom, odgovor na ovo pitanje je krucijalan. Potpisano primirje, prije ili kasnije, jedna ili obje strane će da prekrše. U politički dogovor o izraelsko-palestinskom sukobu u narednih nekoliko godina ne vjeruju ni najveći optimisti. Suštinski to znači da će se sukob nastaviti, ali sada, možda, sa novom dinamikom. Iran je ojačao libanski Hezbollah i šiitske milicije, naoružava Hamas, u Siriji gradi svoje vojne baze, a sve veći interes za pitanje Palestine pokazuju Turska i Egipat. To bi za izraelsku vojnu i diplomatsku dominaciju moglo postati ozbiljan izazov. Pomenuti rabin Hartman smatra da Izrael mora sukob sagledati i na moralnom planu, odnosno da se mora boriti za svaki glas podrške širom svijeta, ali i prihvatiti krivica za učinjeno, budući da se istovremeno vodi sukob ideja i narativa. Žestoke debate političara širom svijeta o tome kome treba pružiti podršku, zatim korisnika društvenih mreža, poznatih ličnosti i javnosti na protestima u mnogim zemljama pokazuje da je Hartman u pravu, a što još jednom pokazuje koliko je važan i težak sukob Izraela i Palestine.

Primirje između Izraela i Hamasa: Da li ima pobjednika?