My Items

I'm a title. ​Click here to edit me.

NATO planira otvaranje svemirskog centra

NATO će u Njemačkoj postaviti novi centar za svemirske operacije usmjeren na suzbijanje prijetnji satelitskoj infrastrukturi u orbiti, rekao je u utorak generalni sekretar alijanse Jens Stoltenberg, prenosi Politico. "Neke države - uključujući Rusiju i Kinu - razvijaju protu-satelitske sisteme koji bi mogli onesposobiti ili oboriti satelite i stvoriti opasne krhotine u orbiti", rekao je Stoltenberg. Otvaranje ovakvog centra u vojnoj bazi Ramstein u Njemačkoj trebalo bi biti dogovoreno tokom sastanka ministara odbrane NATO-a koji će biti održan u četvrtak. „Ovaj [centar u Ramsteinu] bit će ključna tačka za osiguravanje svemirske podrške NATO operacijama, razmjenu informacija i koordinaciju naših aktivnosti,“ dodao je Stoltenberg. Zemlje poput SAD-a i Francuske već su iznijele vlastite planove za uspostavljanje vojnih svemirskih programa. Otprilike polovina od oko 2.000 satelita koji trenutno kruže oko zemlje u vlasništvu je zemalja NATO-a. EU je već potrošila milijarde lansirajući satelite koji čine sistemi Galileo i Copernicus.

Švedska uvodi zabranu za kineske kompanije

Švedska kao mjeru nacionalne sigurnosti uvodi zabranu opreme kineskih grupa Huawei i ZTE za 5G telekomunikacione mreže. Instalirana oprema ovih kineskih proizvođača moraće da bude uklonjena do 1. januara 2025. godine, saopštila je švedska Uprava za telekomunikacije, a prenosi Beta. Zabrana je posljedica usvajanja novog zakona početkom godine i rezultat je ocjene vojnih i obavještajnih vlasti koje nastoje da osiguraju da "upotreba frekvencija ne ugrožava sigurnost Švedske", navodi se u saopštenju nadležne institucije.

Švedska, čija je kompanija Ericsson konkurent Huaweiju, u zabrani se pridružuje Velikoj Britaniji. Nekoliko evropskih zemalja postepeno Kini zatvara vrata svojih telekomunikacionih mreža ili razmišlja da to učini u bliskoj budućnosti.

Postavljanje 5G infrastrukture je u Evropi usporeno zbog pandemije i geopolitičkih tenzija između Sjedinjenih Američkih Država i Kine.

Evropska unija je obećala da će povećati razvijanje 5G mreža i da će prije kraja 2020. godine osigurati dostupnost 5G radio spektra. Ovakve odluke Švedske i drugih evropskih država veliki su udar na kineske ekonomske i političke interese.

Sankcije Ujedinjenih nacija Iranu prestaju: Šta to znači za službeni Teheran?

18. oktobra Iranu prestaju važiti sankcije uvedene od strane Ujedinjenih nacija. Već od sutra Iran će ponovo moći „legalno“ poslovati sa svojim svojim strateškim saveznicima – Rusijom i Kinom. U prevelikoj želji da kazni Iran, Donald Trump je, sportski rječnikom opisano, postigao autogol. Ovakav pokolon Teheran, Peking i Moskva sigurno će znati iskoristiti, a države poput Iraka, Sirije i Libana dodatno će ojačati veze sa Iranom. Sjedinjene Američke Države prijete novih i oštrijim sankcijama, ali Trumpov potez je napravio veliku štetu američkim i izraelskim interesima. Posljednih mjeseci iranski predsjednik Hassan Rouhani slavodobitno izjavljuje da je njegova država dobila diplomatsku bitku protiv SAD i najavljuje nove investicije u Iran. Tačnije, Rouhani proslavlja dvije pobjede: Na unutrašnjem planu obnavlja povjerenje Iranaca u svoju vladu nakon teških sankcija i velike krize zbog pada cijena nafte i širenje koronavirusa, a na vanjskom planu ojačava osovinu Moskva – Teheren – Peking koja je najveća prijetnja za američke interese u Aziji. Ovu pobjedu pripisao je iranskom narodu i iranskoj diplomatiji. Nema sumnje da je iranski narod zaslužan za pobjedu trpeći sankcije te da je iranska diplomatija predano radila da zaštiti iranske interese. Međutim, Rouhani bi za ovu pobjedu mogao da zahvali i Donaldu Trumpu koji je svojim političkim neiskustvom, u ovome slučaju, protiv sebe okrenuo Kinu, Rusiju, Veliku Britaniju, Francusku i Njemačku. Zatim je na glasanju u UN-u doživio debakl, da bi na koncu istek desetogodišnjih sankcija došao 18. oktobra u trenucima dok se bori za svoj drugi predsjednički mandat. Najgori sporazum ikad Trump je prije dvije godine, kako stvari stoje, napravio jednu od najvećih grešaka američke politike prema Iranu još od vremena kada je u Bijeloj kući bio George W. Bush. U maju mjesecu 2018. godine Trump je jednostrano povukao SAD iz „Zajedničkog sveobuhvatnog plana akcije“ (JCPOA), a koji je rezultat dogovora Irana i šest svjetskih sila (SAD, Kina, Rusija, Njemačka, Velika Britanija i Francuska). Sporazumom je bilo predviđeno da Iran svoj nuklearni program stavi pod kontrolu ovih sila, a zauzvrat Iranu će biti ukinute sankcije. Iran je i tada slavio diplomatsku pobjedu, a strani investitori iz mnogih država su planirali uložiti milijarde dolara u iransku ekonomiju. Tadašnji američki predsjednik Barack Obama je poručio da se Iran na ovaj način spriječava da napravi nuklearnu bombu i da će ukoloniti dvije trećine centrifuga za obogoćivanje uranijuma, a što u konačnici smanjuje rizik od rata na Bliskom istoku. Vladimir Putin je tada izjavio da „svijet može da odahne“, otklanjajući mogući razlog sukob Irana i država Zapada. Izrael je bio snažno protiv ovoga sporazuma, ali nije mogao uraditi ništa drugo nego izraziti negodovanje budući da je Iran imao dogovor sa svjetskim silama. Međutim, dolazak Trumpa u Bijelu kuću nakratko je sve promijenio. Trump je povukao SAD iz sporazuma i uveo nove sankcije Iranu. Pomenuti sporazum nazvao je „najgorim sporazumom ikad“, a nakon toga je ušao u daljnji sukob sa Iranom likvidacijom Qasema Soleimanija. Američki zvaničnici u posljednjih nekoliko mjeseci pozivaju sve države svijeta, a posebno saveznike u Evropi, da se pridruže novim američkim sankcijama. Međutim, oni su to odbili, a kao glavni razlog je naveden da se su SAD jednostrano povukle iz sporazuma koji je važio te da njihovo povlačenje iz sporazuma ne zavisi od jednostrane odluke SAD. Povlačenjem SAD iz sporazuma Trump je napravio veliku grešku, jer je Iran nastavio ubrzano da razvija svoj nuklearni program posljednje dvije godine, a sankcije su pravno otklonjene. Naravno da ovo ne znači kraj američkog pritiska i povlačenje svih ostalih sankcija Iranu, ali za Iran to niije toliko ni bitno koliko činjenica da će Rusija i Kina, kao najvažniji partneri i zaštitinici Teherana, sada u trenucima pojačanog sukoba sa SAD slobodno moći trgovati oružjem i vojnom opremom sa Iranom, a iz Irana oružje može u Irak, Siriju ili Liban. I sve to uz neku vrstu pristanka Velike Britanije, Njemačke i Francuske. Iranski plan Trumpova diplomatska nespretnost i otvoreno razmimoilaženje sa svojim evropskim saveznicima je poklon koji će Moskva i Peking iskoristiti, a Teheren će ojačati svoje pozicije u regiji. Čini se da ove države već imaju spremne projekte, a da Iran ima detaljan plan šta želi nabaviti od oružja. Iran je ranije saopštio da želi nabaviti ruske sisteme S-400, ruske borbene avione, pa čak i tenkove. Nakon obnovljenog sukoba između Armenije i Azerbejdžana, vjerovatno, iranski stratezi žele i moderne dronove, iako je Iran prilično dobro ovladao ovom tehnologijom. Međutim, interes za turske dronove sigurno bi ojačao odnose sa susjednom državom. Nakon prestanka važenja sankcija Ujedinjenih nacija Kina i Rusija mogu slobodno trgovati sa Iranom u više oblasti, budući da prodaja vojne opreme i transfer znanja u toj oblasti, može biti primjenjen na veliki broj drugih grana ekonomije. Ekonomska kriza potresa svijet, a veliko iransko tržište se ponovo otvara za kineske i ruske kompanije. Iran, sa druge strane, treba nove tehnologije kako bi sebe zaštitio u slučaju vojnog napada SAD, Izraela ili čak Saudijske Arabije i njenih saveznika koji godinama kupuju moderno američko oružje. Međutim, Iran treba uvoz tehnologije za aktivnosti i van svojih granica, a to se posebno odnosi na ključne pozicije na iračko-sirijskoj granici, pa sve do sirijsko-izraelske granice i dalje do Libana gdje djeluje Hezbollah. Tokom ljeta službeni Damask i Teheran su postigli novi sporazum o vezama dvije vlade i vojske, a cilj Irana je da Siriji pomogne u uspostavljanju jače protivvazdušne odbrane u toj zemlji, čime bi pokušali odbiti stalne izraelske vazdušne napade. Iran će na ovaj način ojačati svoje vojne i ekonomske kapacitete, dodatno pomoći svoje saveznike, a svoj nuklearni program neće podrediti američkim interesima ili inspekcijama. Stoga je jasno da je Trumpov potez bio pogrešan i da povlačenje iz sporazuma neće spriječiti razvoj iranskog nukelarnog programa niti jačanje Irana. Šta više, kao posljedica guranja Irana u zagrljaj Rusije i Kine sve to će biti ubrzano. Desetljeća pod sankcijama, gotovo napušten od svih, Iran se uspio razvijati i jačati. Sada na svojoj strani, ili barem ne protiv sebe, Iran će imati velike sile. Obamina politika približavanja i otopljavanja odnosa između SAD i Irana za sada je propala. A da li će biti šanse u bliskoj budućnosti da se takva politika ponovo vrati na veliku scenu zavisi i od rezultata američkih predsjedničkih izbora.

Boeing prošlog mjeseca nije prodao nijedan avion MAX 737

Američka kompanija Boeing prošlog mjeseca nije prodala nijedan avion 737 MAX, a sve više kompanija otkazuje kupovinu usljed krize izazvane pandemijom koronavirusa. Kompanija je saopštila da su u septembru otkazane tri porudžbine, a ove godine ukupno 448, prenosi Beta. Boeing je odbio 602 ponude za kupovinu aviona MAX jer nisu sigurni da će kupci moći da realizuju kupovinu zbog finansijskih problema u kojima su mnoge kompanije zbog pandemije.

Na prodaju ranije najprodavanijeg Boeingovog aviona, 737 MAX, uticale su i dvije nesreće u kojima je poginulo 346 osoba. Taj avion sada ne leti, a kompanija se nada da će do kraja godine dobiti odobrenje SAD da se vrati u rad.

Što se tiče drugih komercijalnih aviona, Boeing je prošlog mjeseca isporučio 11 aviona, za razliku od septembra prošle godine kada su isporučili 25.

Od početka godine do 30. septembra isporučili su 98 aviona, u poređenju sa 301 u istom periodu 2019. godine. Kompanija je također bila prinuđena da otpusti hiljade radnika zbog krize izazvane pandemijom.

Deset miliona novih stabala u borbi protiv širenja pustinje

Saudijska Arabija pokrenula je kampanju za smanjenje dezertifikacije (širenja pustinje) u Kraljevini i pomoći u razvoju prirodnih staništa sadnjom 10 miliona stabala do kraja aprila 2021. godine, objavio je u subotu ministar zaštite okoliša Abdulrahman al-Fadley. Šef kraljevskog Ministarstva zaštite okoliša, vode i poljoprivrede preko Twittera najavio je početak kampanje "Učinimo je zelenom", koja će trajati od 10. oktobra do 30. augusta 2021. godine, javlja Al Arabiya. "Danas sam sretan što sam pokrenuo kampanju "Učinimo je zelenom", u saradnji s našim partnerima u javnom i privatnom sektoru, kako bismo smanjili efekte dezertifikacije, razvili prirodna staništa i poboljšali kvalitetu života", napisao je al-Fadley. Ministarstvo će usko surađivati ​​s Nacionalnim centrom za razvoj biljnog pokrivača i borbu protiv dezertifikacije tokom cijele kampanje, dodao je al-Fadley. Fenomen širenja pustinje se dešava kada prirodni ili ljudski uzroci smanjuju biološku produktivnost sušnih područja. Faktori koji mogu dovesti do dezertifikacije uključuju klimatske promjene, krčenje šuma ili prekomjernu ispašu. Nova inicijativa je dio plana Kraljevine Saudijske Arabije "Vision 2030" za postizanje ekološke održivosti u toj državi do kraja naredne decenije. Obiman program, koji je 2016. godine pokrenuo prestolonasljednik Mohammed bin Salman, ima za cilj diverzificirati ekonomiju Saudijske Arabije i smanjiti njezinu ovisnost od prihoda koji dolaze od prodaje nafte, kao i postići ciljeve iz agende Ujedinjenih nacija o održivom razvoju. "Nastojat ćemo zaštititi našu životnu sredinu povećanjem efikasnosti upravljanja otpadom, uspostavljanjem sveobuhvatnih projekata recikliranja, smanjenjem svih vrsta zagađenja i borbom protiv dezertifikacije", navodi se u dokumentima o razvoju Saudijske Arabije.

Indija traži reformu UN: Partikularni interesi prije zajedničkih

Ovoga mjeseca Ujedinjene nacije će obilježiti važan ljubilej – 75 godina postojanja i djelovanja. Koronavirus je spriječio bilo kakvo spektakularno slavlje i spektakularne sastanke na 75. po redu sjednici Generalne skupštine UN. Godišnje zasjedanje Generalne skupštine uvijek je prilika za slanje važnih poruka od strane onih koji upravljaju svojim državama, međutim, ove godine, to je u najvećoj mjeri izostalo zbog koronavirusa. Neke države su željele iskorisiti priliku i poslati važnu poruku svijetu, a jedna od tih država je Indija. Video poruke koje su poslali svjetski lideri, ipak, nisu imale odjek kakav obično imaju. Ovo „virtuelno“ obraćanje praznoj sali Generalne skupštine ostalo je još manje zapaženo i zbog govora američkog predsjednika Donalda Trumpa koji je optužio Kinu za širenje koronavirusa i službenom Pekingu iznio brojne zamjerke. Trump je opet "ukrao show" sa svojim oštrim porukama iznesenim na njemu svojstven način. Možda će 24. oktobar ove godine, 75. godišnjica osnivanja UN-a, biti povod da se otvori rasprava o svrsi postojanja ove organizacije, njenoj reformi i vraćanju snage i ugleda istoj. Indijski premijer Narendra Modi je proteklog mjeseca o tome već govorio, budući da ova ogromna država i dalje vjeruje u UN i traži njegovu reformu. Modi traži mjesto za Indiju Indijski premijer Modi je u svom dvadesetominutnom obraćanju govorio o dostignućima svoje zemlje, ali i važnosti Indije za svjetske tokove. Modi je istakao da vjeruje u UN i da je ta organizacija garant razvoja svijeta. "Kada smo bili jaki nikada nismo bili prijetnja svijetu, a kada smo bili slabi nikad nismo bili teret svijetu", poručio je Modi. U tom obraćanju vjerovatno je glavna stavka bila želja Indije da postane važan faktor odlučivanja u UN. Modi je postavio pitanje koliko ta navodna reforma UN treba da traje i kada će Indija dobiti ulogu koju zaslužuje. Indija takve reforme pokušava inicirati godinama, ali bezuspješno. U prilog tome da Indija postane stalna članica Vijeća sigurnosti UN kojeg čine pet država (Sjedinjene Američke Države, Kina, Rusija, Velika Britanija i Francuska) sve te godine navode se dvije činjenice. Prva, da je Indija "najveća demokratija svijeta" i da na tamošnjim izborima glasa više ljudi nego što zajedno SAD i Evropska unija imaju stanovnika. A druga, da Indija sa svojih milijardu i tri stotine osamdeset miliona predstavlja drugu najmnogoljudniju naciju svijeta koja je na putu da sa prvog mjesta potisne Kinu, koja trenutno ima "samo" 35 miliona stanovnika više od Indije. Međutim, to nije dovoljno da se Indija pridruži najvažnijem tijelu UN-a, a zadnji pokušaj završio je i prije nego je bilo šansi da se realizuje. Naime, želja četiri članice Vijeća sigurnosti UN-a da im se Indija pridruži zasutavljena je kineskim vetom koje ostaje decenijama nepromijenjeno. Nema mjesta za nove članice VS UN? Nije Indija jedina koja želi da dobije stolicu u Vijeću sigurnosti UN. To isto žele i Njemačka kao vodeća evropska ekonomija, Japan kao treća po veličini privreda svijeta, Brazil kao najveća i najmoćnija država u Južnoj Americi koji kao kontinent nema predstavnika u ovom tijelu, zatim Afrika koja traži dva mjesta za države sa ovoga kontinenta, a od kojih je jedna sigurno Južna Afrika. Otvaranje ovoga pitanja sigurno bi dovelo i do rasprave o većinski muslimanskoj državi kao članici ovoga tijela, a što postaje poseban problem budući da bi se teško o svom predstavniku dogovorile Saudijska Arabija i Egipat kao vodeće arapske sile, Iran kao zaštitnik šiita, Turska kao značajna regionalna sila, Indonezija kao najmnogoljudnija muslimanska država i Pakistan kao jedina nukelarna sila u muslimanskom svijetu. Potom bi vjerovatno i Izrael tražio svoje mjesto kao jevrejska država i tako gotovo u nedogled. Etika i zajedničke vrijednosti Reforma kojoj se Indija nada, izgleda, ostaje samo san. Partikularni interesi država i ovaj put imaju prednost nad bilo kojim vrijednostima o kojima mnogi govore, a ustvari ih koriste kao poštapalicu u namjeri da svijet uvjere u ispravnost svojih stavova. Naravno, to nije novost niti iznenađenje, već je samo podsjetnik u kakvom svijetu danas živimo. Razvijanje razornih oružja od strane sve većeg broja država, pa čak i od strane nedržavnih aktera, prenaglašene razlike između država pretvara u smrtnu opasnost i za one koji nisu uključeni u neki spor. Indijski napor da se otvori dijalog o reformi UN-a, stoga, zaslužuje pažnju koju ni ovaj put neće dobiti od strane onih koji presudno utiču na svjetske političke i ekonomske procese. Dogovor o ovakoj važnoj temi za ukupne svjetske odnose može imati presudan značaj, posebno za odnose u multipolarnom svijetu koji je već sada realnost, iako je i dalje najveća sila na svijetu oličena u američkoj državi i njenim saveznicima. Američka podrška Indiji, barem deklarativna, da postane članica Vijeća sigurnosti UN-a govori i o snazi i fleksibilnosti ove države u ovom važnom pitanju, dok u isto vrijeme odgovornost se prebacuje na Kinu koja nije spremna odstupiti od svojih pozicija u Ujedinjenim nacijama, iako je jedna od vodećih država koje zagovaraju važnost ove svjetske organizacije. Kineska vezanost za Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO) je natjerala Trumpa da prekine finansiranje iste. Sve to ukazuje da u današnjem svijetu, pored svih naučnih i ekonomskih dostignuća, teško se može govoriti o ozbiljnim političkim agendama koje uključuju najveće nacije na svijetu. Indijsko insistiranje da promijeni ono što je sve ove decenije nepromjenljivo dobar je nauk za sve one koji još uvijek vjeruju da će realpolitiku potisnuti bilo kakve vrijednosti u bliskoj budućnosti. Indija, u isto vrijeme, neodstupa od sličnih praksa u odnosima prema drugim državama. Indijski odnosi sa susjednim Pakistanom i Kinom možda su dokaz da Indija kao velika sila ni sama nema koncept kako bi svijet idealpolitike izgledao i onda kada bi neko želio graditi isti. Preciznije, pitanje je da li bilo koja velika sila ima održiv koncept međunarodnih odnosa koji isključuju konflikte sa drugačijim od sebe.

Američki predsjednički izbori: Šta se tu zapravo dešava?

Američki predsednički izbori su dug i prilično složen politički proces u kojem se svake četiri godine bira predsjednik Sjedinjenih Američkih Država. Izbori se odvijaju u nekoliko faza, uvjetovanih specifičnostima američkog političkog sistema i kao takvi nisu mijenjani od svojih začetaka i stjecanja nezavisnosti potkraj 18 stoljeća. Temeljni uvjet za kandidate za budućeg predsjednika je posjedovanje američkog državljanstva od rođenja, te neprekinuto prebivalište na teritoriji SAD od minimalno 14 godina. Budući predsjednik ne smije biti mlađi od 35 godina. Preliminarni izbori Kako bi izabrale kandidata koji će predstavljati svoju stranku na općim izborima, Republikanska i Demokratska stranka (i niz nezavisnih kandidata) drže preliminarne izbore (primaries) i klubove (caucuses). Svaka država ima različite zakone i procedure o glasanju, ali postoje dvije glavne vrste izbora: Preliminarni izbori najviše nalikuju tipičnim izborima - glasači iz svake stranke odlaze na biračko mjesto i glasaju za svog preferiranog kandidata. Klubom (caucus) nazivamo slučaj kada se grupa građana okupi kako bi raspravljala i glasala o kandidatima. Po završetku rasprave, prebrojavaju se glasovi i delegati se dodjeljuju kandidatima koji dobiju najviše glasova. Postoje dva metoda dodjele delegatskih glasova: tzv. "Pobjednik uzima sve", kada kandidat koji dobije najviše glasova iz parlamentarnih klubova države prima sve glasove delegata države na konvenciji, i proporcionalni kada je broj delegata dodijeljenih svakom kandidatu proporcionalan broju primarnih glasova koje kandidat dobiva u toj državi. Demokratska stranka koristi ovaj posljednji dok kod Republikanske svaka savezna država može odlučiti hoće li koristiti metodu „pobjednik uzima sve“ ili „proporcionalnu“ metodu. Konvencije Delegati se onda skupljaju na stranačkim konvencijama gdje se bira predsjednički (i potpredsjednički) kandidat svake stranke i gdje se uspostavljaju stranačka platforma i pravila. Danju stranački aktivisti održavaju sastanke i skupove kako bi radili na platformi stranke. Platforma je u osnovi popis širokih ciljeva politike. Stranke nižeg profila obraćaju se konvenciji tokom dana, dok se glasanje i govori značajnih stranačkih ili javnih osoba obično održavaju navečer. Posljednjeg dana konvencije drže se formalni govori o prihvaćanju kandidata za predsjednike i potpredsjednike. Opći izbori Nakon stranačkih konvencija, objavljuju se glasački listići i započinju opći izbori. Republikanski i demokratski kandidati za predsjednika i potpredsjednika sudjeluju u raspravama i kampanjama širom zemlje. Glasanje se odvija prvog utorka u novembru, što je u 2020. 3. novembra. Postoje dvije mjere uspjeha na predsjedničkim izborima, ali samo jedna daje službenog pobjednika. Većina glasova (tzv. Popular Vote) predstavlja ukupan broj glasova koje je dobio svaki kandidat. Pobjednik ovakvog glasanja nije nužno i službeni. Elektorski koledž (Electoral College) je način kod kojeg delegati koje odabere svaka država daju glas za kandidata koji je pobijedio na glasanju u svojoj državi. Elektorski koledž Nakon općih izbora, guverner svake od saveznih država napiše potvrdu o utvrđivanju, u kojoj su navedeni birači za tu državu i koliko glasova za svakog kandidata je svaki elektor dobio. Svaka država dobiva određeni broj birača na osnovu broja kongresnih okruga u toj državi. Sve države, osim Mainea i Aljaske, imaju sistem "pobjednik uzima sve" gdje onaj ko osvoji najviše glasova dobiva sve izborne glasove države. Elektori su obično stranački upućeni ili pojedinci koji je na određeni način predstavljaju. Svaki elektor daje jedan izborni glas, a njihova alokacija urađena je prema popisu iz 2010. Ukupan broj elektorskih glasova: 538; Potrebna većina za izbor: 270. Elektori glasaju prvog ponedjeljka nakon druge srijede u decembru. Predsjednička inauguracija Izabrani predsjednik i izabrani potpredsjednik polažu zakletvu u januaru. Dan inauguracije nakon izbora 2020. zakazan je za 21. januar 2021.

SAD pozvale Australiju, Indiju i Japan da se zajedno suprostave "opasnom uticaju" Kine

Američki državni sekretar Mike Pompeo ukazao je danas na "sve jači i opasniji uticaj Kine" u indijsko-pacifičkom regionu i pozvao četiri tamošnje države na saradnju da bi se međusobno zaštitile od kineske "eksploatacije, korupcije i prinude". Pompeo je to izjavio u Tokiju na sastanku s ministrima vanjskih poslova Japana, Indije i Australije, država koje čine grupu "Quad" (Quadrilateral Security Dialogue), javlja Beta. Pompeo je ponovo optužio Kinu za prikrivanje pandemije koronavirusa što je dovelo do njenog pogoršanja, i da "sve agresivnijim postupcima ugrožava slobodu, demokratiju i različitost u regionu".

"Sada je važnije nego ikada da sarađujemo kako bismo zaštitili svoje narode i partnere od eksploatacije, korupcije i prinude Kineske komunističke partije", rekao je Pompeo.

"Vidimo to u Istočnom i Južnom kineskom moru, Mekongu, na Himalajima, u Tajvanskom moreuzu. To su samo neki od primjera", rekao je on.

Sastanak u Tokiju je održan manje od mjesec dana prije američkih predsjedničkih izbora i usred tenzija između Washingtona i Pekinga zbog virusa, trgovine, tehnologije, Hong Konga, Tajvana i ljudskih prava. Loši američko-kineski odnosi prate nedavno rasplamsavanje tenzija između Kine i Indije zbog sporne granice na Himalajima, dok su se odnosi Australije i Kine također pogoršali posljednjih mjeseci.

Japan je zabrinut zbog kineske pretenzije na ostrva Senkaku u Istočnokineskom moru koja su pod kontrolom Japana koji rastuću vojnu aktivnost Kine smatra prijetnjom.

Kina stalno negira da je prikrivala pandemiju, u vezi s Hongkongom, Xingyangom i Tibetom optužuje Zapad da se miješa u njene unutrašnje stvari i demantuje da postoji kršenje ljudskih prava. Kina uzvraća trdnjom da su SAD "najveća prepreka miru u Južnokineskom moru".

Najveći ekonomski pad Latinske Amerike u posljednjih 120 godina

Pandemija koronavirusa ima devastirajući učinak za ekonomiju u Latinskoj Americi, pokazuju statistički podaci koje je objavio CEPAL. Latinska Amerika preživljava teške trenutke zbog širenja koronavirusa, a čini se da kraj nevoljama ne dolazi. Širenje virusa i ograničavanje ekonomske aktivnosti dovelo je ovaj dio svijeta u tešku situaciju. Kako prenosi El Pais, BDP svih zemalja Latinske Amerike u ovoj godini biće smanjen za 9,1%, što je najveći pad u posljednjih 120 godina od kada postoje statistike ove vrste. Stopa nezaposlenosti će iznositi 13,7% (7 procentnih poena više), a stopa siromaštva će iznositi 37,7%. BDP će pasti u tolikoj mjeri da će se vratiti na iznos iz 2006. godine, što će reći da je 14 godina ekonomskog rasta zemalja naprosto izbrisano. BDP po glavi stanovnika će doživjeti još veći pad, čak za 9,9 posto. Najveći pad će zabilježiti stanovnici Južne Amerike sa 9,4 posto, a centralnoameričke države i Meksiko pad od 8,4 posto. Pad BDP-a najmanje će se osjetiti u Paragvaju (2,3%), Gvatemali (4,1%), Haitiju i Urugvaju (5%), a najgore rezultate zabilježiće Venecuela (26%), Peru (13%) i Argentina (10,5%). Najveća ekonomija u tom dijelu svijeta Brazil imaće pad BDP-a za 9,2 posto, a moćne države poput Meksika i Kolumbije pad od 9 odnosno 5,6 posto. Komunistička Kuba zabilježiće pad od 8 posto, a Čile za 7,9 posto. Snažan ekonomski pad ima uticaj i na političke prilike u ovome dijelu svijeta, a o čemu smo ranije detaljnije pisali u slučajevima Venecuele, Bolivije, Brazila i Čilea.

Etiopija zabranila avionski saobraćaj iznad brane na Plavom Nilu

Etiopija je zabranila sve letove iznad nove gigantske hidroelektrane u izgradnji na rijeci Plavi Nil, kako su objasnili, iz sigurnosnih razloga. Kako izvještava Reuters, generalni direktor etiopske kompanije za civilne letove Wesenyeleh Hunegnaw, je u telefonskom razgovoru sa ovom agencijom izjavio da su "svi letovi iznad brane zabranjeni zbog sigurnosnih razloga", ali nije dao dodatna objašnjenja. Radi se o megaprojektu vrijednom 4 milijarde dolara, a protiv kojeg su Sudan i Egipat, koji strahuju da će izgradnjom ove brane ostati bez dovoljne količine voda u rijeci Nil. Zvanična Adis Abeba je odbacila optužbe iz Sudana i Egipta i saopštila da je ovo unutrašnje pitanje Etiopije. "Velika brana etiopske obnove" je megaprojekat etiopskih vlasti koji će tu siromašnu državu pretvoriti u najvećeg izvoznika elektične energije u Africi, a finansira se iz domaćih izvora. Brana se nalazi na 15 kilometara od granice sa Sudanom na Plavom Nilu koji zajedno spajanjem sa Bijelim Nilom čini rijeku Nil, koja je žila kucavica za Sudan, a posebno za Egipat. Visoka je 147 metara, duga 3,8 kilometara i ima instalisanu snagu od 6.450 megavata. Gradnja bi trebala biti završena 2023. godine, a punjnje akumulacionog jezera već je počelo ove godine. O geopolitičkom značaju ove brane, prije svega za Egipat, ranije smo detaljnije pisali. Protekle sedmice komandant zračnih snaga Etiopije general Yilmar Merdasa je izjavio da je njegova zemlja spremna da brani ovu veliku branu od bilo kakvog napada. Tokom ove godine zabilježeni su sukobi između vojske Sudana i Etiopije, a etiopski premijer Abiy Ahmed je izjavio da zemlji prijeti rat. Ahmed je dodao da njegova zemlja neće odustati od gradnje, jer bi to bilo političko samoubistvo. Sa druge strane, Egipat i Sudan se protive gradnji.

Britanija želi ilegalne migrante slati na udaljene otoke ili smjestiti na stare brodove

Britanska ministarka unutrašnjih poslova Priti Patel najavila je da će London pooštriti svoju migracionu politiku zbog masovnog dolaska migranata preko La Mancha, prenose agencije. Obraćajući se na godišnjem kongresu vladajuće Konzervativne stranke, ministarka je obećala da će naredne godine sprovesti najveću reformu sistema zahtjeva za azil, ali nije navela druge detalje, iako je rekla da će za to "biti potrebno vrijeme". Prema njenim riječima, vlasti će svake sedmice odmah vraćati osobe koje su nezakonito ušle u Veliku Britaniju. Patel je dodala da se raduje što će Brexit omogućiti britanskoj vladi da "prvi put poslije nekoliko decenija" odlučuje ko može da uđe i da izađe iz zemlje, javlja Beta. Ministarka je optužila tražioce azila da putuju Evropom "kao u kupovinu" u potrazi za azilom da bi na kraju prešli La Manche i na taj način "napunili džepove odvratnih kriminalnih grupa". Velika Britanija se suočava u posljednje vrijeme sa rekordnim pokušajima ulaska u zemlju iz Francuske preko kanala La Manche. CNN prenosi, pozivajući se na britanske medije, da London planira nekoliko opcija da bi obeshrabrio migrante da dolaze, među kojima je i slanje na britanske teritorije usred Atlantika, poput otoka Sveta Helena i Ascension (otoci između Afrike i Latinske Amerike) ili smještanje migranata na stare brodove pretvorene u migrantske centre. Prema francuskim vlastima, ove godine je 6.200 migranata pokušalo da pređe La Manche, podsjećaju agencije. The Independent piše da se u jednom trenutku u Velikoj Britaniji nalazilo 40 hiljada ljudi koji su čekali odgovor na njihov zahtjev za azil i da je to čekanje duže od godine dana britanske poreske obveznike koštalo preko milijardu funti.

Liban i Izrael počinju pregovore o razgraničenju na moru i na kopnu

Liban i Izrael dogovorili su se, uz posredovanje Sjedinjenih Američkih Država, o okvirnom sporazumu pregovora kako bi riješili granični spor na moru, a taj "historijski dogovor" je pozdravio američki državni sekretar Mike Pompeo, prenose agencije. Dvije zemlje, koje su u više navrata bile u sukobima i tehnički su još u ratu, desetljećima se spore zbog kopnenih i morskih granica. Dvije države nemaju diplomatske odnose, a spore se oko 860 kvadratnih kilometara Sredozemnog mora, gdje obje žele proglasiti svoje ekonomske zone, podsjećaju libanski mediji. Obale ispred Izraela i Libana veoma su bogate prirodnim gasom i to je razlog zašto dvije države ne odustaju od svojih zahtjeva. Izrael je objavio da će u središtu pregovora biti granica na moru, a u tom procesu između dviju strana posreduju SAD. Izraelski ministar za energetiku Yuval Steinitz rekao je da će dvije strane, pod pokroviteljstvom SAD, razgovarati o morskoj granici. Po njegovim riječima, očekuje se da će pregovori početi 9. oktobra. "Ovo je okvirni, a ne završni sporazum", rekao je predsjednik libanskog parlamenta Nabih Berri. Berri, saveznik Hezbollaha i utjecajni šiitski političar, rekao je da će se pregovori održati pod okriljem Ujedinjenih nacija, u njihovoj bazi "Nagoura", u blizini crte razgraničenja s Izraelom, poznate kao "Plava linija". I dok su Izrael i SAD spominjali samo granicu na moru, Berri je spomenuo i kopnenu i morsku granicu. Američki State Department pozdravio je kao "historijski dogovor" odluku vlada Izraela i Libana da počnu razgovarati o morskoj granici, dodajući da je okvirni sporazum za pregovore rezultat trogodišnjeg rada diplomatije. "Sporazum dviju strana o zajedničkom okviru za pregovore o morskoj granici omogućiće Izraelu i Libanonu da počnu pregovore koji bi mogli donijeti više stabilnosti, sigurnosti i prosperiteta kako za Libance tako i za Izraelce", rekao je Mike Pompeo. Istaknuo je da se radi o "ključnoj etapi za interese i Libana i Izraela, cijele regije i SAD", a čini se da je akcenat SAD stavljen na razgraničenje na moru kako u budućnosti ne bi bili ometani važni energetski projekti u kojima treba da učestvuju SAD, Izrael, Egipat, Kipar i Grčka. Sa druge strane, podrška pregovorima od strane Hezbollaha koji je 2006. godine ratovao sa Izraelom i uspio potisnuti izraelsku vojsku sa juga Libana, može biti uvod u daljnje smirivanje tenzija. Vijest dolazi u trenucima povišenih tenizija na Sredozemnom moru u važnom geopolitičkom sukobu od kojeg može da zavisi budućnost Evrope, a o kojem smo detaljnije pisali prošle sedmice.

DrugaStrana.info

Druga strana vijesti

 

Newsletter

  • Twitter
  • Facebook
  • RSS

© 2020 by Druga strana. 

Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

A blog by A.Sijamić & S.Mirvić. Proudly made in Bosnia and Herzegovina.