Prošlo je više od sedmice dana od propasti nogometne Superlige, a bijes i ogorčenje javnosti još uvijek su prisutni, dok za 12 klubova koji su se pokušali odvojiti od UEFA-e i njenih takmičenja, ovaj poraz se još uvijek ne čini previše bolnim.
Vlasnici klubova Dvanaestorke nadali su se da će početak maja najaviti novu eru i svijet u kojem će milijarde biti raspodijeljene između 15 članova osnivača Superlige, gdje će gubici pretrpljeni tokom pandemije biti brzo izbrisani i gdje će njihovi klubovi inkasirati dodatne milijarde vrijednosti u novom elitnom klupskom takmičenju. Umjesto toga, ovi vlasnici su naišli na žestok otpor javnosti, medijskih partnera, sponzora, sportskih organizacija, pa i vlada koja je kulmirirala u odustajanju većine klubova osnivača.
No, da li je ideja Superlige time i konačno zamrla?
Iako nekoliko klubova i dalje gaji nadu, i iako Real Madrid i Barcelona još trebaju javno objaviti namjeru da se povuku iz Superlige, ostalih 10 uključenih klubova naznačilo je da su prijedlozi u njihovom trenutnom obliku neizvodivi.
Predsjednik Juventusa Andrea Agnelli insistirao je da ostaje privržen "ljepoti" projekta, ali priznajući da je plan trenutno neizvodiv, dok je Milan izdao saopćenje navodeći kako su slušali "glasove i zabrinutosti navijača širom svijeta" prije nego što je dodao da će raditi ka „održivom modelu“. Nijedan klub međutim nije precizirao da li su započeli rasprave oko pravnih formalnosti istupanja iz Superlige.
Cjelokupan projekt Superlige finansirala bi američka investicijska banka JP Morgan, ali čak se i ona izvinila za svoje sudjelovanje u planovima, insistirajući kako je iz iskustva "izvukla neke pouke". Uz to, investicija banke trebala je biti postavljena u odnosu na buduće prihode od tv emitiranja, ali budući da Superliga nije ni našla voljnog partnera za to, plan je bio osuđen na propast od samog početka.
Premierligaši Manchester United, Manchester City, Chelsea, Liverpool, Arsenal i Tottenham Hotspur izdali su saopćenja kako bi objasnili da su započeli proces povlačenja iz Super lige, dok pravni timovi Liverpoola i Uniteda zajedno rade na složenom procesu izlaska i ta dva preostala kluba.
Troškovi odustajanja engleskih klubova vjerovatno će biti predmet spora u narednim mjesecima. Predsjednik Real Madrida Florentino Perez insistirao je da klubovi koji su napustili Superligu duguju kaznene klauzule. U sporazumu se navodi da bi „rani izlazak osnivača u bilo koje vrijeme, ali, posebno u periodu od 23 sezone, rezultirao materijalnom i nepopravljivom ekonomskom, reputacijskom i operativnom štetom za projekat Superlige”.
Prema klauzulama ugovora čiji je dio sadržaja prenio The Athletic, da je, na primjer, klub izašao iz Superlige nakon nekoliko sezona, isti klub bi po ugovoru bio dužan vratiti 50 posto svoje naknade za učešće. Uz to, od njih bi se tražilo da plate izlaznu klauzulu od 150 miliona eura (ili 25 posto honorara koji je klub zaradio tokom prethodne četiri sezone).
Kako se pokazalo, naravno, Superliga nije pokrenuta i stoga ove navedene klauzule ne važe.
No, šta je sa najavljenim sankcijama za nesuđeno odbjeglim klubovima?
Krajem prošle sedmice, glavni evropski klubovi pokrenuli su pitanje izbacivanja superligaških timova iz takmičenja pod okriljem UEFA-e. To je, međutim, sada malo vjerovatno, jer ako bi UEFA izbacila trojicu polufinalista Lige prvaka iz ovosezonskog takmičenja ili uklonila svih 12 iz Lige prvaka i Lige Evrope naredne sezone, suočila bi se sa zahtjevima TV partnera koji na svojim platformama žele najveće klubove, najcjenjenije trenere i najpoznatije igrače.
Kao takve, sankcije UEFA-e i Asocijacije evropskih klubova (ECA) bit će čvrsto usmjerene na pojedince za koje se smatra da su narušili povjerenje i pokazali nevjerovatnu nelojalnost. Radi se o pojedincima kao što su Agnelli, Arsenalov Vinai Venkatesham ili Ed Woodward iz Manchester Uniteda. Ed Woodward je, naravno, svoju ostavku već podnio.
I šta bi Dvanaestorka mogla uraditi sljedeće?
Za odbjegle klubove izgleda da postoji osjećaj da je prijetnja već prošla. Već godinama se prijatnja Superlige nadvila kako nad UEFA-om tako i nad domaćim ligama kao Damoklov mač s potencijalom da poremeti status quo.
"Ključna stvar uvijek je bila poluga", objašnio je za The Athletic jedan izvršni direktor blizak situaciji. „A poluga uvijek ostaje snažnija kada stvar ostaje u domenu ideje. Kad se prevede u styvarnost, ona postati djelujuća i tad sve postaje binarno: uspjeh ili neuspjeh. Ovaj put nisu uspjeli. ”
Dakle, radi se o tome da se finansijska teorija susrela s kulturom i ovaj put, očito, kultura je pobjedila. Međutim, odbjegli klubovi i njihovi vlasnici su izgubili ovu bitku, ali pobjeđuju u ratu. Ogromne količine novca odavno su smanjile konkurentsku ravnotežu u ligama, a naročito je to vidljivo u Engleskoj.
U konačnici, klubovi su jako profitabilna preduzeća, a vlasnici preduzeća mrze rizik. Sport je međutim uvijek i samo rizik.