Slučaj Zohran Mamdani: Sukob civilizacija i dva politička koncepta

Biti prvi čovjek „glavnog grada svijeta“, kako ponekad neki nazivaju New York zbog njegove privlačnosti i raznolikosti, samo po sebi veliko je političko dostignuće i nužno donosi pažnju američke i svjetske javnosti. Ali, Zohran Mamdani je već uspio postati poznat širom svoje države i širom svijeta, iako je „samo“ u utrci za gradonačelnika.

Foto: Zohran Mamdani

Tridesettrogodišnji Mamdani šokirao je američku političku i poslovnu elitu – pobijedio je na unutarstranačkim izborima Demokratske stranke, podržan od njenog lijevog krila koje predvodi mlada američka kongreskinja Alexandria Ocasio-Cortez, a koja bi mogla biti predsjednička kandidatkinja na nekim narednim izborima.

To što Mamdani pripada krugu kome pripada i Ocasio-Cortez pali alarme širom Sjedinjenih Država. Naime, nova generacija američkih političara, posebno u redovima demokrata, ispituje postavke koje se nisu dovodile u pitanje posljednjih desetljećima. Neka od njih su raspodjela američkih dobara i jačanje socijalne države uopšte, te drugačije tretiranje Izraela.

U krivo vrijeme na pravom mjestu

Mamdani, potomak migranata iz Ugande i Indije, musliman, u braku s umjetnicom sirijskih korijena, odnio je pobjedu na unutarstranačkim izborima i privukao pažnju stranačkih kolega,republikanskih rivala, najbogatijih ljudi u Sjedinjenim Državama i predsjednika Donalda Trumpa.

Mamdaniju je možda u prilog išla niska izlaznost stranačkih kolega i kolegica na izbore. Porazio je favorizovanog bivšeg guvernera New Yorka Andrewa Cuoma i druge kandidate. U debatama koje su vodili pred kamerama, Mamdani je nastupio s potpuno suprotnim stavovima od glavne stranačke linije, izazivajući šok kod moderatora debate i glasno negodovanje rivala.

Pored toga što bi gradio socijalnu državu, naljutivši poslovno stranačko krilo i bogataše širom Sjedinjenih Država, Mamdani je zbog događaja na Bliskom istoku dobio dodatnu pažnju. Kaže da ne podržava sadašnju politiku Tel Aviva, a na internetu kruži video iz stranačke debate gdje svaki njegov ozbiljniji protivkandidat, uključujući Cuoma, kaže da bi njegova prva posjeta kao prvog čovjeka New Yorka bila Izraelu, dok Mamdani kaže da bi posjetio dijelove grada kojim namjerava upravljati, dodajući da poštuje Izrael i misli da treba postojati kao „država jednakih prava“ te da Palestinci imaju svoja prava koja se moraju poštovati.

Odvojeno, Mamdani je rekao da bi uhapsio izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, koji je na potjernici Međunarodnog krivičnog suda u Hagu, ako bi došao u New York.

Ovakva politika nekog demokrate bila bi vjetar u leđa republikancima dok se Trump bori s ilegalnim migracijama širom države i dok se u Californiji, koja je prema na desnici popularnomautoru Samuelu Huntingtonu granica između dvije civilizacije – Zapadne i Latinoameričke, testira čitav politički koncept i američki federalizam u sukobu centralnih vlasti u Washingtonu i guvernera Gavina Newsoma.

Međutim, pobuna koja traje u Trumpovom pokretu MAGA (Učinimo Ameriku ponovo velikom) zbog američkog učešća u izraelskim ratovima i odvlačenju pažnje i resursa sa domaćih problema, slučaju Mamdani daje novu dimenziju, jer njegova eventualna pobjeda može pokrenuti talas promjena, odnosno dati novi smisao politici Demokratske stranke koja se oporavlja od teškog izbornog poraza u novembru.

Deportujte ga, zaustavite ga

Američka politika poslije slučaja Mamdani neće biti isti, barem kada se govori o količini izrečenih uvreda. Dio republikanaca je na sličan način vrijeđao Baracka Obamu dok je bio u utrci za Bijelukuću, ali slučaj Zohrana Mamdanija u tom segmentu pomjerio je granice. Sramne uvrede uputili su mu američki predsjednik, senatori, kongresmeni, stranačke kolege…

Trump je Mamdanija nazvao „komunističkim luđakom“, koji „izgleda užasno“ i koji „nije pametan“. Republikanski Nacionalni kongresni odbor nazvao ga je „antisemitskim socijalističkim radikalom“. Stephen Miller, zamjenik šefa osoblja Bijele kuće kaže da je „radikalnog anarho-socijalistu za gradonačelnika New Yorka omogućila nekontrolisana migracija“ i da „demokrati mijenjaju politiku tako što mijenjaju birače“.

Republikanski kongresmen Andy Ogles iz Tennesseeja pozvao je da se Mamdaniju oduzme državljanstvo i da ga se deportuje nazvavši ga „malim Muhamedom“ i „antisemitskim socijalistom koji će uništiti New York“ i rekao da je američkom Ministarstvu pravosuđa poslao službeni zahtjev da ispitaju je li Mamdani do državljanstva došao „lažima i prikrivanjem podrške terorizmu“. Republikanska kongreskinja Marjorie Taylor Greene iz države Georgia objavila je na društvenoj mreži X ilustraciju na kojoj je Kip slobode prekriven nečim što se čini da je crna burka.

Mladi republikanci iz New Yorka pozvali su Bijelu kuću da Mamdaniju oduzme državljanstvo i da ga se deportuje, pozivajući se na „Zakon o borbi protiv komunizma“.

Cuomo je, vjerovatno u namjeri da mu poruči da ne pripada New Yorku, tokom kampanje pogrešno izgovarao njegovo prezime, na šta je Mamdani u debatama ponavljao svoje prezime slovo po slovo kako bi njegov rival konačno pravilno izgovorio. Teško je vjerovati da Cuomo nije mogao naučiti izgovor prezimena svog stranačkog druga i rivala.

Besmislenost pomenutih republikanskih optužbi ogleda se u tome što ga istovremeno nazivaju i komunistom i islamistom, što po logici stvarni jedno drugo isključuje.

Iako ovakve uvrede u sebi nose elemente nacionalne i vjerske mržnje, one, ipak, dolaze najviše zbog Mamdanijevog političkog programa koji je prijetnja dijelu demokratskog i republikanskog establišmenta i shodno tome političkoj i ekonomskoj eliti širom Sjedinjenih Država.

Zohran Kwame Mamdani je 1991. godine rođen u Ugandi, od oca šiitskog muslimana i indijskog porijekla i kasnijeg profesora na čuvenom američkom univerzitetu Columbia, i majke američko-indijske filmske redateljice. Svoje srednje ime Kwame dobio je po bivšem predsjedniku Gane, Francisu Kwameu Nkrumahu, borcu protiv kolonijalizma. Studirao je afričke studije, bavio se rep muzikom i trenutno je član gradske skupštine New Yorka.

Republikanci nisu jedini koji žele zaustaviti Mamdanija da dođe na čelo New Yorka. U bitku su se uključili i neki biznismeni. New York Times je izvijestio da su se čelni ljudi finansijskog sektora, poput Daniela Loeba, Billa Ackmana i direktora Citadela Kena Griffina, sastali s aktuelnim gradonačelnikom New Yorka Ericom Adamsom, također demokratom, kako bi raspravili o planu kako zaustaviti Mamdanija da ne dođe na čelo najvećeg američkog grada.

Neki od nezadovoljnih biznismena bliski su demokratima. Svima njima smeta njegov ekonomski koncept, a nekima od njih što bezrezervno ne podržava izraelsku politiku i sadašnji politički pristup Washingtona prema ovoj bliskoistočnoj državi, iako to mnogi direktno ne kažu.

Daljnje opstrukcije iz vlastite stranke Mamdani će imati i od Cuoma. On je rekao da razmatra nastavak kampanje, a CNN je krajem prošle sedmice izvijestio da Cuomo namjerava ostati na glasačkom listiću kao nezavisni kandidat. Na taj način bi Mamdaniju mogao otkinuti dio glasova, odnosno podijeliti stranačku bazu.

Mamdanijev pristup

Silne uvrede koje Mamdani trpi i silna mobilizacija političkih i poslovnih elita iz obje stranke protiv njega pokazuje koliko su izbori u New Yorku važni za budućnost Sjedinjenih Država.

Talas promjena nakon New Yorka mogao bi zahvatiti druge dijelove države, a nove generacije političara drugdje iskoristiti već uspješan recept za pobjedu. Naime, Mamdani je, kopirajući kongreskinju Ocasio-Cortez, odlučio da svoj program predstavi u ličnom kontaktu s biračima,obilazeći lokalne zajednice, bez oslanjanja na korporativne medije koji su davno izabrali svoje favorite na svim izborima. Tako je „prevario“ sistem i politiku približio građanima.

U svojevrsnoj kampanji „od vrata do vrata“ Mamdani je, uprkos tome što je imao znatno manje finansijskih sredstava od rivala, došao do onih čiji se glas često ne čuje i čiji problemi pretjerano ne zanimaju političke elite koje često žive i fizički odvojene od ostatka populacije. Za njegovu kampanju preko dvadeset hiljada njegovih sugrađana dalo je u prosjeku osamdeset dolara.

Pored toga, Mamdani je kao i dobar dio političara novije generacije, a koji ne dolaze ispred etabliranih elita i postojećih političkih koncepata, korištenje društvenih mreža i interneta za promociju svojih ideja doveo gotovo do savršenstva. Njegova publika su mladi ljudi koji će u budućnosti preuzeti važne funkcije u državi i koji će biti glasači još mnogo godina. Nove generacije Amerikanaca, kao i drugi mladi ljudi širom svijeta, imaju svoj način rezonovanja i korporativni mediji sve teže dolaze do njih.

To što se unutar Demokratske stranke u New Yorku raspravlja o Izraelu i Palestini pokazuje da je Mamdani napravio dobru strategiju. Prosječnom stanovniku New Yorka sigurno je važnije stanje u njegovom gradu nego problemi na drugom kraju svijeta. Mamdani je to odlično prepoznao i jasno poručio da je njegov prioritet New York i problemi sugrađana.

U New Yorku, koji je bori s brojnim problemima, prema izvještajima američkih medija posljednjih godina, često nedostaje gotovo svega na šta su navikli građani ovoga bogatog grada. Na primjer, mediji su pisali o tome da su i školske fiskulturne sale pretvorene u smještaje za ilegalne migrante, nakon što su novcem poreznih obveznika popunjeni hoteli, a pomenuti gradonačelnik Adams, koji je objeručke primao migrante u skladu s reputacijom grada kojeg su sagradili doseljenici, išao je po državama Latinske Amerike da apeluje na ljude da ne dolaze u New Yorku, jer su svi kapaciteti popunjeni, a finansijski izdaci sve veći.

Protiv Trumpove Amerike

Adamsu su posao otežavali republikanci, poput guvernera Texasa Grega Abbotta koji je nelegalne migrante iz svoje države autobusima slao u gradove kojima vladaju demokrati, jer su oni bili protiv zatvaranje državnih granica. Neki američki mediji tvrde da će nakon Californije nova Trumpova meta biti New York, jer republikanski predsjednik želi uzdrmati i tu demokratsku tvrđavu. Naime, Californijom i New Yorkom decenijama upravljaju demokrati i tamo testiraju svoje politike prije nego ih ponude na predsjedničkim izborima.

Ako bi Mamdani preuzeo kormilo New Yorka, onda bi taj sukob dobio novu dimenziju, a mladi političar bi imao priliku da se dodatno profiliše kao sposobni vođa koji nudi drugačiji pristup teškim pitanjima. Tako, na primjer, Mamdani se zalaže da se donese zakon u New Yorku koji će spriječiti federalne imigracione službe da hapse migrante, a što se dešava ovih dana u Californiji.

Pored toga, za razliku od Trumpa koji je donio niz mjera protiv LGBTQ+ osoba, Mamdani želi da se prava ove zajednice povećaju. Ovakav stav još jednom potvrđuje da Mamdani dolazi iz redova takozvanih „progresivnih demokrata“ i da on traži još više ljudskih prava za sve ljude i nema privilegovanih i diskriminisanih.

Iako se fokusirao na svakodnevne probleme sugrađana, neke njegove politike imaju nacionalni značaj. Pored boljih javnih usluga, namjerava pomoći onima koji je to potrebno. Sebe je opisao kao „demokratskog socijalistu“ koji ima zamjerke na postojeći kapitalistički sistem u kome nema pravedne raspodjele dobara i kaže da on kao političar ništa ne duguje milijarderima koji su podržali Cuoma i Trumpa doveli na vlast.

Obećao je da će za dva miliona sugrađana zalediti rentu za stanovanje koju plaćaju gradu i drugima omogućiti jeftinije stanovanje, otvoriti prodavnice s hranom u vlasništvu grada i prodavati po nižim cijenama od trenutnih na tržištu, uvesti besplatno zdravstveno osiguranje za svu djecu u gradu, promijeniti način rada policije kako bi smanjio nasilje, uvesti minimalnu satnicu radnicima od trideset dolara do 2030. godine, ulagati u zelene izvore energije, popraviti javni prijevoz i učiniti ga besplatnim, a da će finansijska sredstva za ove programe pronaći „oporezivanjem jedan posto“ bogate populacije koja podržava Cuoma. Mamdani kaže da želi New York „učiniti pristupačnim“ za sve njegove građane.

Od obećanja do realizacije

Ovakav politički program u Sjedinjenim Državama decenijama unazad je označen kao „radikalno ljevičarski“, pa čak i „komunistički“, a njegov glavni protagonist senator Bernie Sanders kao sami đavo koji će uništiti državu i „pretvoriti je u Venecuelu“, ili „u Kubu“.

Mamdani ne krije da on pripada politici koju zastupaju Sanders i Ocasio-Cortez. On vjeruje, kao i milioni mladih Amerikanaca, da je je drugačija država moguća i da korak nazad u nekim pitanjima nije korak nazad za državu. Tako, na primjer, Sanders kaže da je ono što on traži bilo normalno u Evropi tokom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka i da su te ideje zastupale socijaldemokratske stranke na Zapadu, a ne komunističke iz istočnog dijela Evrope.

Ali političko klatno u ekonomiji odavno se pomjerilo toliko u desno da je svaki Sandersov i Hamdanijev prijedlog u glavnim medijima ocijenjen terminima poput populizam, opasnost i komunizam i da je njihova implementacija udar na demokratiju.

„Njegova pobjeda pokazuje da radnička politika ne može biti kupljena“, rekla je Ocasio-Cortez nakon Mamdanijeve pobjede na unutarstranačkim izborima.

Organizacija Our Revolution stala je iza Mamdanija i saopštila da je mobilisala više od 60.000 svojih pristalica da ga podrže. Direktor ove organizacije Joseph Geevarghese rekao je da je „ovo referendum o budućnosti Demokratske stranke i upozorenje korporativnom krilu.“

Izbori za gradonačelnika New Yorka su u novembru i Mamdani do tada ima mnogo posla da obavi. Ako bi pobijedio bio bi prvi musliman i prvi Amerikanac indijskog porijekla na čelu New Yorka.Ali, za američke političke prilike važnije od toga je činjenica da bi time njegov politički program dobio priliku da izazove postojeći, pod uslovom da uradi ono što je u kampanji obećao.

Članak je ranije objavljen na portalu PISjournal.net

---