top of page
  • Writer's pictureArmin Sijamić

ZABORAVLJENI RATOVI Sin palestinskog imama progonom bandi želi da uspostavi red u El Salvadoru

Prema dostupnim podacima, trenutno se u svijetu vodi preko stotinu oružanih konflikata. Neki od njih su manjeg obima i intenziteta, a neki se vode sa ogromnom žestinom, na ogromnom prostoru i gdje se broj ubijenih ljudi mjeri u stotinama hiljada. Neki traju svega nekoliko mjeseci, a neki decenijama i još uvijek nisu blizu svome kraju. Međutim, samo neki ratovi dobiju pažnju međunarodne javnosti. Ovi drugi, koji se najčešće vode u Africi i Aziji, često nisu ni vijest u najvećem broju medija. Zato su neki od njih, od strane različitih autora, opisani kao „zaboravljeni ratovi“. Na ovome mjestu, petkom, bavit ćemo se nekim od tih oružanih sukoba i u kratkim crtama predstaviti šta žele zaraćene strane i u kojoj mjeri velike svjetske sile stoje iza njih. Danas ćemo se osvrnuti na rat protiv bandi u El Salvadoru.


Posljednjih godina u medijima se s vremena na vrijeme pojave priče o zatvorima u El Salvadoru u kojima se, iz priloženih snimaka, vide oskudno obučeni istetovirani zatvorenici koji izvršavaju naređenja zatvorske straže, policije ili vojske. Nekad takvi prilozi djeluju kao bizarni i teško shvatljivi, jer ostaje pitanje zašto bi neko na taj način tretirao uhapšene i da li oni imaju nekakva prava. Takva pitanja bi imala smisla da priča dolazi iz neke druge države koja nije El Salvador pod predsjednikom Nayibom Bukeleom.


Ova srednjoamerička država je od 1979. godine bila poprište građanskog rata, a jedan od rezultata trinaestogodišnjeg krvoprolića jeste pojava bandi koje su u velikom dijelu zemlje bile jače od snaga sigurnosti. Sve do pojave Nayiba Bukelea, sina čuvenog doktora nauka Armanda Bukelea Kattána, Palestinca koji je preminuo 2015. godine i koji je bio naučnik, pisac, imam, poduzetnik i graditelj četiri džamije u El Salvadoru, bande su jačale. Ali Nayib, za razliku od oca intelektualca i sagovornika američkih predsjednika, ima pristup problemima kao niti jedan drugi predsjednik. Nayib nije završio pravni fakultet, iako ga je pohađao.


Nayib Bukele (42), koji je 2019. godine na izborima osvojio predsjednički mandat, produkt je vremena u kome živi, a njegovi politički potezi čvrsto su povezani sa razmišljanjem mladih ljudi. Prema jednom istraživanju, nakon što je preuzeo vlast, stopa mladih koji žele napustiti državu je smanjena. Njih privlači energija ovoga nekonvencionalnog političara koji je smislio slogan „svaki dan jedan posao“ i koji svojim ministrima najčešće govori „izvršavaj, izvršavaj, izvršavaj“. Zato su mladi ljudi stali uz Bukelea i izabrali ga kao prvog predsjednika države od vremena prije građanskog rata koji ne dolazi iz dvije tradicionalno najjače stranke.


Njegov neobičan stil odijevanja, uglavnom kožna jakna i kačket okrenut naopako, gotovo nikad odijelo i kravata, obilježilo je njegovu političku karijeru koju je započeo na čelu glavnog grada San Salvadora. Ovaj majstor propagande i lakonskih odgovora sa građanima komunicira svaki dan. Svoje aktivnosti snima mobitelom i prenosi uživo, čime je postao zvijezda društvenih mreža. Jednom je za sebe rekao da je „najcool predsjednik na svijetu“, a njegove pristalice ga gledaju i kada je u svom domu, pa čak i na govornici Ujedinjenih nacija gdje je napravio selfie prije nego je počeo s obraćanjem svjetskim liderima. Na pitanje o tome kojem Bogu se moli, kaže da je jedan Bog, a na optužbe za svoj rad odgovara sa „neka vrate što su pokrali“, ciljajući na rivale iz tradicionalnih stranaka.


Zbog ovakvog ponašanja neki su rekli da je Bukele novi Fidel Castro, što na neki način i jeste budući da provodi revoluciju u vladanju državom u kojoj je pobijedio na izborima, dok se obračunava sa političkim protivnicima, medijima, sudijama... Međutim, on ideologiju nema. Paralelno s ratom protiv bandi, Bukele ima i vlastitu ekonomsku politiku. To je prva zemlja na svijetu koja je uvela kriptovalute kao sredstvo plaćanja u svakodnevnom životu, čime je Bukele privukao pažnju stranih ulagača. Bukele je osnovao svoju stranku i nazvao je Nove ideje, a koja je prije dvije godine na izborima osvojila 66 posto glasova. Upravo nove ideje su potrebne da bi se prevazišla krvava prošlost i nesigurna svakodnevnica u državi sa 6,5 miliona stanovnika i površinom približnoj veličini Slovenije.


Teška prošlost


Svi oni koji se interesuju za historiju Latinske Amerike susreli su se sa imenom Óscar Romero. Ovaj biskup, kojeg je Vatikan 2015. godine proglasio svetim, bio je jedan od aktera koji su pokušali da sačuvaju narod El Salvadora. U pomenutom građanskom ratu stao je na stranu pobunjenika, protiv desničarskog diktatorskog režima kojeg su podržavale Sjedinjene Američke Države u strahu od širenja komunizma kao na Kubi i u Nikaragvi. Noam Chomsky je jednom prilikom rekao da svako ko je živio južno od rijeke Rio Grande zna za biskupa Romera, kojeg su neki optuživali da je marksista. „Glas bezglasnih“, kako su ga zvali, stao je uz gerilu, tačnije uz siromašne i potlačene. Taj rat je odnio oko sto hiljada života i milion ljudi raselio unutar i izvan zemlje. El Salvador je tada uništen na političkom i ekonomskom planu, a mir između vlasti i pobunjenika potpisan je 1992. godine. Od 1992. godine zemlja je podijeljena na ljevičare i na desničare koji su duže bili na vlasti.


Unutrašnja nestabilnost i gubljenje interesa za ovu zemlju od strane velikih sila onda kada se raspao SSSR, doveo je El Salvador u tešku ekonomsku situaciju. Za mnoge mlade ljude jedini izlaz bio je odlazak u inostranstvo ili priključivanje lokalnim bandama koje su odlično naoružane i uvezane, oslanjajući se na zaostavštine građanskog rata. Jalovo sukobljavanje ljevice i desnice, koje nije moglo donijeti stabilnost zemlji, otvorilo je priliku da se pojavi nova politička snaga. Bukeleovim dolaskom na vlast počeo je novi rat.


Rat protiv bandi


„Guerra Contra las Pandillas“ španski je naziv za rat protiv bandi koji je pokrenuo Bukele. Cilj rata bio je slamanje dvije organizovane bande. Jedna od njih, Mara Salvatrucha (poznata i pod imenom MS-13) je kriminalna grupa koja je nastala u Los Angelesu gdje i danas djeluje. Nastala je od dijela gerilskih milicija koje su se borile protiv desničarske vlasti i u svom početku je bila organizacija koja je štitila izbjeglice iz El Salvadora u SAD. Vremenom su prerasli u klasičnu kriminalnu organizaciju koja ima oko pedeset hiljada članova, od Kanade do El Salvadora gdje su počeli djelovati nakon pada desničarskog režima u zemlji, jer su ih iz SAD mogli slobodno deportovati. U SAD ih ima oko deset hiljada i bivši američki predsjednik Donald Trump im je obećao da će ih poraziti, ali to se nije desilo.


Njihov glavni rival je banda La 18 (poznati i pod imenom Barrio 18, Calle 18, Mara 18) koja je također nastala u Los Angelesu u redovima iseljenika iz El Salvadora i djeluje širom Sjeverne i Centralne Amerike. Imaju oko 65 hiljada članova i mnogo pripadnika iz redova drugih naroda, a neki smatraju da je većina članova iz Meksika. U samoj SAD ih ima oko deset hiljada. Formirani su oko 1960. godine i stariji su od MS-13 dvadesetak godina.


Dvije kriminalne grupe koje se bave prodajom oružja i droge, krijumčarenjem ljudi, otmicama, ubistvima, pljačkama i drugim kriminalnim aktivnostima, prostor Centralne Amerike su pretvorili u područje sa najvećom stopom ubistava na svijetu. U 2015. godini u El Salvadoru su bila 103 ubistva na 100.000 ljudi, ili 6.650 ubistava godišnje. Do 2018. godine stopa ubistava je smanjena na 52 na 100.000 ljudi, ili 3.340 ubistava godišnje. Bukele je tvrdio da je stopa ubistava pala na 19 na 100.000 ljudi tokom 2020. godine. Naredne godine ubijeno je „samo“ 1.140 ljudi, što je bio rekord. A onda su u martu prošle godine za 24 sata ubijene 62 osobe i Bukele je proglasio vanredno stanje i objavio rat bandama.


Do sada je uhapšeno preko 64 hiljade ljudi i preko stotinu je ubijeno. Bukele je naredio da se hapse pripadnici bandi i da ih zatvore u zajedničke ćelije, što je dovelo do nasilja, jer su bivši protivnici sada u jednoj prostoriji. Bukele je otišao dalje. Ošišani i obrijani do gole kože, samo u donjem vešu, zatvoreni su u ćelijama iz kojih u toku dana mogu izaći na jednočasovnu šetnju. Onda kada se ćelije renoviraju ili kada se prave pretresi, policija zatvorenike poreda po podu na način da leže jedni na drugima, zavezani, a mediji to snime i objave.


Za ovakav način postupanja prema zatvorenicima dobio je osude od različitih organizacija, pa i optužbe da je među uhapšenim mnogo nevinih i mnogo onih koji nisu imali suđenje. Bukele se nije zaustavio, a što međunarodnu zajednicu i javnost, uglavnom, ne zanima. Poručio je građanima da im bande više neće smetati i nastavio hapšenja koja traju i danas.


Zadnja vijest koju su prenijeli svjetski mediji jeste da je dio zatvorenika prošle sedmice dobio novi zatvor, a transport vezanih i polugolih zatvorenika prenijeli su mediji. Novi zatvor je dobio i virtualne sudnice, tako da zatvorenici neće ići ni na sud. Bukele je na Twitteru prokomentarisao da pripadnici bandi imaju „novu kuću“ u kojoj će ostati decenijama i neće smetati građanima. Da Bukele neće slomiti bande jasno je od prvog dana, budući da se desetine hiljada njihovih pripadnika nalazi izvan granica El Salvadora. Bukele se priprema za predsjedničke izbore naredne godine, pa tok rata zavisi i od onih koji se ne slažu s njegovom politikom. U državi koja je decenijama podijeljena to može pokrenuti nove dugotrajne sukobe.



Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba.

 

Comments


bottom of page