• Armin Sijamić

Seoski učitelj na konju juriša ka mjestu predsjednika Perua

Izbori u Latinskoj Americi mnogo puta pokazuju stvari koje su u drugim dijelovima svijeta teško zamislive. Ovaj put na izborima se pojavio čovjek koji je rijetkost i za Latinsku Ameriku. Seoski učitelj sa svojim konjem juriša ka mjestu predsjednika države. Prije samo nekoliko mjeseci potpuni autsajder pobjedio je u prvom krugu izbora održanih 11. aprila. Pedro Castillo je za samo nekoliko sedmica uspio uzdrmati političku scenu Perua i dao nadu ljevičarima da će u toj zemlji biti poražena kandidatkinja desnice Keiko Fujimori.

Pedro Castillo Terrones / foto Twitter Pedro Castillo Terrones


Šira javnost u Peruu čula je za Pedra Castilla Terronesa 2017. godine kada su nastavnici i profesori u toj zemlji krenuli u štrajk koji je trajao više mjeseci. Prosvjetni radnici tada su tražili povećanje plata i ukidanje ocijenjivanja rada predavača. Nastava je obustavljena na tri mjeseca, a Castillo je bio označen kao jedan od organizatora protesta. Castillo i danas tvrdi da on nije bio organizator, već samo jedan od učesnika. Četiri godine kasnije čitav Peru, kao i oni koji prate političke procese u Latinskoj Americi, znaju za Castilla i njegovu političku partiju Slobodni Peru. Ovaj (ne)obični čovjek, sa ideološkim shvatanjima bliskim i ljevici i desnici, pred drugi krug predsjedničkih izbora ulazi kao najveći favorit za pobjedu. Prije 19 godina bio je poražen u utrci na lokalnim izborima, a sada nakon dugogodišnje političke apstinencije pojavio sa na nacionalnom nivou kao važan protagonist.


Njegova pojava na političkoj sceni zbunjuje mnoge, a potezi koje povlači su odlični marketinški trikovi, iako njegovo prisustvo na društvenim mrežama ukazuje da i na tu činjenicu gleda na sebi svjojstven način. Samo tri hiljade pratilaca na Twitteru i desetak puta manje na Instagramu pokazuje da su mu ciljna skupina neki drugi ljudi i da im planira da se približi na drugi način. U državi koja ima registrovanih oko 25 miliona birača u prvom krugu izbora osvojio je blizu 20 posto svih glasova. Ako bi neko pomislio da onda taj rezultat duguje najvećim televizijskim kućama u zemlji koje ga bezuslovno podržavaju, prevario bi se. Kako je onda moguće da su njegove poruke došle do tolikog broja birača?



Obični porodični čovjek sa sela


Peru je decenijama bila država u kojoj su etablirane elite vladale svakom porom društva. Vojni udari, ratovi (čak četiri sa Ekvadorom od 1932. do 1995. godine), unutrašnja previranja, teroristički napadi, inflacija, promjene valute i teške ekonomske krize samo su dio naslijeđa sa kojim se nosi ova zemlja. U takvim okolnostima i politička utrka je reducirana, ograničena na sve više nego na ono suštinsko, opterećena naslijeđem i neizvjesnom budućnošću. Za ideje Pedra Castilla u takvim okolnostima nema puno mjesta, posebno što bi se njegovi stavovi mogli tumačiti kao kao etnički, klasno ili regionalno obojeni. Stoga se Castillo odlučio za jedinstvenu kampanju.


Castillo, rođen 1969. godine u Andama, provincija Cajamarca, u blizini granice sa Ekvadorom gotovo hiljadu kilometara daleko od glavnog grada Lime, potječe iz siromašne porodice. Ubrzo nakon završenih pedagoških studija postaje nastavnik u osnovnoj školi gdje radi i danas. Dvadeset šest godina provedenih u učionicama daje mu za pravo da ocijeni stanje u tom dijelu zemlje u kome je rođen i u kome radi. Zbog specifične kategorizacije radnih mjesta kod predavača u Peruu, Castilla sljeduje da ide u najudaljenije krajeve zemlje i u područnim školama, u često veoma lošim uslovima, predaje djeci i jedan je od četristo hiljada prosvjetnih radnika te vrste. Uprkos tome, taj posao je slabo plaćen, pa oni koji ga obavljaju često rade i druge poslove da bi preživjeli, a Castillo je i poljoprivrednik. U njegovom političkom programu, o čemu ćemo kasnije nešto više reći, obrazovanje zauzima posebno mjesto, a u njegovom životu posao učitelja sa sela je najvažnija referenca. Ovakav, ni po čemu neobičan život, je najbolja referenca za Castilla. To je odlučio i pokazati svojim sunarodnicima.


Na dan izbora, pred desetinama medijskih kuća, Castillo je pokazao sebe i svoj način života. Ispred seoske kuće muzičari sviraju, a u dvorištvu je postavljen stol za doručak. Castillo, njegova supruga i troje djece izlaze da doručkuju pred kamerama. Čelo stola zauzima otac i skida svoj šešir. Na stolu su tradicionalna jela tog podneblja, odnosno sve ono što svojim rukama stvaraju tamošnji seljaci. Kukuruz, sir, supa od povrća i pogača. Starija kćerka medijima saopštava da svaki obrok u njihovoj kući počinju sa molitvom, pa će to uraditi i ovaj put, držeći se za ruke sa ostalim članovima porodice s kojima će doručkovati. Ona se Bogu zahvaljuje na „obroku“, na „zraku“ koji dišu, na „zdravlju“, na još jednom danu koji im je poklonjen da žive i traži blagoslov jela koji je pred njima, dodajući da to isto želi i za druge ljude. Zatim se prisutnim medijima obraća Castillo – predsjednički kandidat.


On se zahvaljuje svojoj porodici i komšijama na prisustvu i izvinjava se onim Peruancima koji gledaju njegov obrok, a sami su siromašni. Njima poručuje da će biti njihov glas u politici. Zatim vraća šešir na glavu kako bi počeli jesti. U tom trenutku mediji koji rade prijenos uživo od njega traže da im objasni o kakvom se obroku radi, a na to pitanje odgovara njegova supruga. Na pitanje o politici svoga muža odgovara da su mirni i da čekaju šta će biti, a na pitanje o njenoj pomoći u kampanji odgovara da ona svako jutro sprema ovakve obroke i da oni nemaju kućne pomoćnice. Zatim domaćin Castillo okupljenim dijeli kukuruze koje je pripremila njegova supruga, a onda i sir i druge namirnice koje će njegova porodica jesti. U nastavku objašnjava da oni jedu ono što im daje priroda.


Sljedeće važno pojavljivanje je, profesora Castilla, kako ga nazivaju njegove pristalice, dolazak na biračko mjesto jašući konja. U jednom trenutku konj, uznemiren zbog špalira kroz koji prolazi i zbog novinara koji sa opremom prate predsjedničkog kandidata na konju, pokušava da se otme i nekontrolisano krene u trk, ali prisutni ga obuzdavaju. Castillo svo vrijeme je na konju i djeluje smireno.


Ogromna medijska pažnja koju dobija zbog predstavljanja svog života stanovnicima Perua još je i neobičnija i činjenicom da na debate predsjedničkih kandidata i ne ide. On svoj program prenosi na sebi svojstven način i odbija da o tome diskutuje sa dugogodišnjim političarima kojima je nastup pred televizijskim kamerama postao rutina. A taj program je sve osim prosječan i svojim sunarodnicima ga saopštava na manjim ili većim skupovima. Često tokom takvih skupova, on lično ili njegove pristalice, nose velike plastične olovke i na taj način simobolizuju zanimanje predsjedničkog kandidata, ali isto tako to je poruka da se glasanjem može sve promijeniti. Isto tako, na skupove dolazi jašući konja, pa čak i na skupu u glavnom gradu Limi.



Ni ljevica ni desnica


Većina medija Castilla je po automatizmu smjestila na ljevicu, ili čak na krajnju ljevicu. Kako je Keiko Fujimori neosporno kandidat desnice, njen suparnik je smješten na suprotnu stranu, baš kao što je to slučaj u mnogim državama Latinske Amerike u kome ljevica i desnica „brišu“ sve političke pozicije između njih. Međutim, Pedro Castillo teško da može biti svrstan u samo jednu krajnost, iako je ljevici bio bliži čitav svoj život. Preciznije, Castillo je čovjek koji predstavlja prosječnog Peruanca iz regije iz koje dolazi. Njegov program je, ustvari, plan kako da popravi kvalitet života za milione Peruanaca sličnih njemu. Njegov program podržali su i ljevičari u zemlji i regiji, a on se lično zahvalio na podršci sindikatima prosvjetnih radnika koji ga podržavaju. Ta podrška znači mnogo i mogla bi biti prevaga u drugom krugu. Naime, učitelji širom zemlje su njegov glas, a u mjestima van velikih gradova oni koji podučavaju djecu imaju ogroman uticaj na porodice učenika.


Poboljšanje statusa prosvjetnih radnika nije samo zahvalnost kolegama na podršci. To je dio ozbiljnog plana kako da Peru postane bogata i razvijena država. Castillo obećava da će čak 10 posto BDP-a zemlje odvajati za obrazovanje i isto toliko za zdravstvo koje je na koljena bacio koronavirus. On smatra da je obrazovanje recepet za bijeg iz siromaštva, a bolje šanse građanima namjerava omogućiti i žestokom borbom protiv raširene korupcije u zemlji. Obrazovanje će postati besplatno i svima dostupno, obećava Castillo. Najavio je i nacionalizaciju određenih sektora u privredi ako to bude potrebno, a posebno u oblasti sigurnosti i suvereniteta zemlje te proizvodnje hrane i energije. Najavio je i skidanja „smeća sa televizije“, odnosno početak prikazivanja drugačije vrste programa u skladu sa njegovim uvjerenjima.


Neka od tih uvjerenja je ojačavanje statusa seljaka koji su u najvećem broju potomci starosjedilaca u toj zemlji, zatim zabrana homoseksualnih brakova, eutanazije i abortusa te promocija vrijednosti koje baštine prosječne peruanske porodice. Pored toga želi novi način izbora sudija Vrhovnog suda i to direktno od strane naroda. A da bi to sve izveo traži i promjenu ustava iz 1993. godine koji i danas važi, a donio ga je Alberto Fujimori otac pomenute Keiko. Isti taj Ustav bio je razlog za proteste mladih prošle godine. Na taj način Castillo je dobio saveznike i među mladima koji su se na ulicama obračunavali sa tadašnjom vladom.



Fujimori vjerna tradiciji


Gotovo dvadeset posto glasova za Castilla bilo je iznenađenje za mnoge, budući da su mu ankete davale tri ili četiri puta manje glasova. Drugoplasirana Keiko Fujimori je imala nešto više od 13 posto glasova, a ostalo je podjeljeno na više kandidata desnice. Desnica je zahvaljujući svojoj podjeljenosti omogućila Castillu da zauzme prvo mjesto i da u drugom krugu građani glasaju za dva suprostavljena programa. Desnicu u toj zemlji to posebno brine, budući da je dva prethodna ciklusa Keiko Fujimori bila poražena, mada ne od ljevičara. I ove izbore, kao i sve prethodne, Keiko Fujimori nudi poznate stavove desničarskih stranaka Latinske Amerike o kojima smo na ovome mjestu više puta pisali. Vjerovatno u drugom krugu Fujimori će svom programu dodati i borbu protiv tendencije da Peru postane nova Venecuela, a što je omiljena optužba desničara prema ljevičarima širom kontinenta.


Pored toga Keiko Fujimori se nosi i sa negativnim i pozitivnim nasljeđem svoga oca koji je bio predsjednik te države od 1990. do 2000. godine. Utemeljitelj poznate doktrine Fujimorizam i danas u Peruu ima i pristalice i ljute neprijatelje. Ovaj inžinjer japanskih korijena na kraju je završio u zatvoru, a prethodno bio pobjegao u Japan koji ga je na koncu otuda istjerao. Kriminal, korupcija, iznude, ubistva, kršenja ljudskih prava i kidnapovanje samo su dio nekoliko optužnica protiv Fujimorija u nekoliko predmeta. Nakon desetak godina provedenih u zatvoru 2017. godine je pomilovan, a kasnije opet vraćem u zatvor.


Njegova kćer Keiko dugo godina je u peruanskoj politici. Ovaj američki student vjerna je Fujimorizmu, a mnogi je ocjenjuju kao desnog populistu. Keiko Fujimori vjeruje da Peruu treba čvrsta ruka u vladanju, a dio građana to podržava. Ona je s ocem izbjegla u Japan 2000. godine, zatim u New York, da bi na nakon hapšenja njenog oca došla u Peru i dobila najveći broj glasova u trci za kongres 2006. godine I danas Keiko Fujimori važi za važnu političku figuru u zemlji, uprkos raznim optužbama, pa čak i hapšenjima i trenutno joj prijeti 30 godina zatvora ukoliko tužiteljstvo dokaže svoje navode.



Lijevi protiv desnog populizma?


Oni koji nisu naklonjeni Castillu opisali su ga kao lijevog populistu. Baš kao što je Keiko Fujimori od strane svojih protivnika opisana kao populista na desnici. Predstojećem drugom krugu izbora to daje posebnu specifičnost, ako uzmemo kao tačne opise predsjedničkih kandidata od strane njihovih protvinika. Prostije rečeno, biće odlučeno da li ljepše zvuče populistička obećanja sa ljevice ili sa desnice.


Međutim, ovi izbori su više od toga, bez obzira kako završi izborna utrka. Castillo ne samo da je ušao u drugi krug predsjedničkih izbora, već je i partiju koju predstavlja etablirao kao ozbiljnu snagu koja je dobila petinu svih mjesta u državnom parlamentu. To je u konačnici donijelo da je to tijelo izgleda kao nikad ranije, rascpjepkano i šareno. Poraz Castilla u drugom krugu mogao bi značiti i pad popularnosti stranke Slobodni Peru, ali ne nužno. Njegova pobjeda značila bi snažan zaokret u politici u toj zemlji, a posebno bi bila proslavljena kod ljevičara u Peruu i drugim državama na kontinentu i već su neki počeli govoriti da je on novi Tupac Amaru II. Peruansku desnicu plaši i činjenica da je razjedinjena, a da je u određenim momentima Keiko Fujimori imala rivala i u svom bratu Kenjiju. Međutim, kako je do drugog kruga ostalo mnogo vremena, desnica ima priliku da zbije redove i porazi Castilla.


Ako bi se desilo da Keiko Fujimori pobjedi na izborima za mnoge desničare to bi bio i lični poraz, ali i dokaz podjeljenosti političkih elita u toj zemlji. U novembru prošle godine Peru je promijenio čak tri predsjednika za manje od deset dana, a prvi ljudi zemlje su odstupali pod različitim optužbama i pritiscima građana i opozicije. U isto vrijeme, koronavirus je zdravstvo ove zemlje doveo do kolapsa.


Politička i ekonomska kriza, zajedno sa koronavirusom, potresa Peru već mjesecima, pa je u takvim okolnostima moguće očekivati bilo kakav razvoj situacije. Stoga ni pobjeda anonimnog učitelja sa sela nije nemoguća, baš kao ni kompromitovane Keiko Fujimori. Oni koji gledaju dalje od drugog kruga predsjedničkih izbora pitaju se šta poslije, odnosno kakvu dinamiku u politički život zemlje u narednim godinama mogu unijeti pobjednici i poraženi: Razjedinjena desnica, ili ljevica i alternativni politički pokreti koji su vidno ojačali. U igri je doslovno sve, od novih politika i stranaka, pa do novog ustava.