Agresija Rusije na Ukrajinu u februaru prošle godine u historiji Rusije ostaće zapamćena i kao period kada je Moskva promijenila politiku i počela tražiti saveznike tamo gdje je to bilo nezamislivo. Sjeverna Koreja, koju je Rusija držala na distanci više od desetljeća, postala je još jedna karta na koju igra Moskva u obračunu sa Sjedinjenim Američkim Državama.
Foto: Kremlj, Moskva
Odluka Kremlja da napadne Ukrajinu potresla je rusku politiku. Zapadne države i kompanije su Moskvi okretale leđa, a dio ruske političke i intelektualne elite je to vidio kao šansu da dalje razvija koncept okretanja ka Aziji. Šestnaest mjeseci nakon početka agresije na Ukrajinu, okretanje Aziji je i iznuđen čin, jer sankcije kidaju veze Rusije i ostatka evropskog kontinenta, uz par iznimki. Krajem jula Sjevernu Koreju je posjetio ruski ministar odbrane Sergei Shoigu, što je njegova rijetka posjeta drugoj zemlji, dok rat u Ukrajini traje i dok se ruska vojska oporavlja od pobune grupe Wagner. Uz to, ovo je prva posjeta ruskog ministra odbrane Pjongjangu još od 1991. godine, odnosno prva od raspada SSSR-a. On je došao u Pjongjang na proslavu 70. godišnjice primirja, kojim je okončan Korejski rat, vođen od 1950. do 1953. godine, a što Sjeverna Koreja obilježava kao svoju pobjedu.
Korejski rat je bio okršaj komunista, koje je podržavala Moskva i Peking, i dijela korejskog naroda kojeg je podržao Washington. Shoigu, kao ruski ministar, bio je pravi gost za slavlje u Pjongjangu, iako je u međuvremenu Rusija odbacila komunizam i prihvatila kapitalizam koji je često manje regulisan nego bilo gdje u Evropi. Ali Shoigu nije došao zbog toga. „Trijumf“ komunizama domaćini su mogli slaviti sa Kinezima koji su također poslali visoku delegaciju. Uslovljena promjena „Ova posjeta će doprinijeti jačanju rusko-sjevernokorejskih vojnih veza i biće važna faza u razvoju saradnje između dvije zemlje“, kaže se u saopštenju ruskog Ministarstva odbrane. Iako navod ne otkriva mnogo na prvi pogled, ipak je ovo značajna promjena u ruskoj politici. Oni koji prate procese u tom dijelu svijeta zapazili su da je Shoiguova posjeta Pjongjangu, gdje ga je dočekao kolega Kang Sum Nam, važna promjena u ruskoj politici prema susjedu. Naime, već petnaest godina Rusija odobrava u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija sankcije Sjevernoj Koreji, podržavajući stav Washingtona da Pjongjang treba kazniti zbog njegovog nuklearnog i raketnog programa. Rusija je sankcije mogla spriječiti vetom. Shoiguova posjeta znači da Rusija na neki način prihvata Sjevernu Koreju kao nuklearnu silu i da je spremna jačati vojne veze. Shoigu je pogledao izložbu oružja na kojoj su prikazane balističke rakete koje su zabranjene rezolucijama UN-a i za koje je Rusija više puta glasala.
Teško je vjerovati da bi Pjongjang, snažno oslonjen na Kinu, pristao na bliske veze sa Moskvom ukoliko će postojati sankcije državi koju se decenijama ekonomski iscrpljuje. Ipak, pomoć bilo koje vrste za Sjevernu Koreju je veoma važna i Rusija bi je mogla usloviti.
Rusko otvaranje prema Sjevernoj Koreji može značiti da Washington više nema partnera u Vijeću sigurnosti UN-a koji kažnjava Pjongjang. Najveću cijenu toga bi platila Južna Koreja. U maju prošle godine, dok je Rusija tri mjeseca ratovala u Ukrajini i dok je Zapad uvodio sankcije, Moskva nije uložila veto u Vijeću sigurnosti UN-a na sankcije Sjevernoj Koreji. Tada je Pjongjang dobio ograničenja na količine nafte koje može kupiti na svjetskom tržištu.
Zašto je tada Moskva podržavala američku politiku prema Sjevernoj Koreji nije sasvim jasno, ali neki od razloga bi mogli biti vjera u brzu normalizaciju odnosa sa Zapadom, želja da se pokaže kontinuitet politike u UN-u, ili procjena da će sankcije znati cijeniti Južna Koreja.
Odluka Južne Koreje da Poljskoj proda velike količine oružja i da sklopi sporazum sa Sjedinjenim Državama o isporukama municije, naljutila je Moskvu. Rusija, poučena ranijim iskustvima, smatra da će oružje i municija završiti u rukama Ukrajinaca. Istovremeno, Sjedinjene Države su optužile Sjevernu Koreju da Rusiji dostavlja pomoć za rat u Ukrajini, što obje države negiraju. Da li su američke optužbe tačne, pokazaće vrijeme, ali i tada će ostati pitanje koliko Rusiji može pomoći siromašni susjed koji se decenijama sprema za rat. Kako stvari stoje, Rusija je ta koja mora pružiti pomoć Pjongjangu. Korejsko poluostrvo, Pacifik i Ukrajina
Saradnje Rusije i Sjeverne Koreje može biti snažan zamajac Pjongjangu koji se bori da nabavi gorivo, hranu i tehnologiju. Rusija bi mogla Pjongjangu obezbjediti stvari koje potražuju. Sjevernokorejska proizvodnja raketa, od kojih su neke vjerovatno sposobne da pogode američko tlo, ako bude podržana ruskim znanjima i resursima mogla bi dostići nove razmjere. Posljednjih dana Kim Jong Un obilazi fabirke oružja i naređuje ubrzanu proizvodnju. Prethodno, poručio je Washingtonu da je spreman na nuklearni rat, nakon što je američka mornarica došla pred obale Južne Koreje sa podmornicama koje nose nuklearno oružje.
Sjedinjene Države najavljuju sporazume sa Južnom Korejom i Japanom u oblasti odbrane, a sve te države su neprijatelji Sjeverne Koreje. U srazu s njima Sjeverna Koreja nema nikakve šanse, ali stvari se mijenjaju ako u igru uđu Rusija i Kina. Uostalom, današnja podjela na dvije korejske države je rezultat toga što ni jedna strana nije mogla odnijeti pobjedu u ratu. I tada su Moskva i Peking razmišljali različito od Washingtona.
Pored toga, prekid izolacije sjevernokorejskog režima bio bi važan za Pjongjang. Sjetimo se koliko je Kim Jong Unu značio samit sa bivšim američkim predsjednikom Donaldom Trumpom. Shoiguova posjeta može biti nagovještaj da Rusija i Kina imaju takve planove.
Američko okretanje Pacifiku, koje je suštinski planirano kao obuzdavanje Kine, tako bi moglo dobiti neočekivan rasplet u kome su Rusija i ojačana Sjeverna Koreja bez rezerve na strani Kine. Razvoj situacije nakon ruske agresije na Ukrajinu pokazuje sve razmjere tog sukoba koji se odražava na gotovo sve dijelove svijeta. Novi američko-ruski hladni rat bi se mogao nastaviti tamo gdje nije nikada ni prestao – na Korejskom poluostrvu. Na kraju, treba se sjetiti da je od početka ruske agresije na Ukrajinu bilo nekoliko prijedloga kako okončati rat. Jedan od njih je i da se Ukrajina dijeli po principu podjele na Korejskom poluostrvu gdje rat još uvijek formalno traje, a dvije države egzistiraju jedna pored druge, iako se međusobno ne priznaju. Ako se taj prijedlog prihvati, Washington i Moskva bi mogli imati još jedan slučaj podjele države, a onaj korejski traje već sedamdeset godina i nema naznaka da će se u bliskoj budućnosti okončati.
Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba