top of page
  • Writer's pictureArmin Sijamić

Predavanje u naručje Pekingu Rusiju može da košta, dok Kinu etablira kao drugu najveću svjetsku silu

Trodnevna ovosedmična posjeta kineskog predsjednika Xi Jinpinga Moskvi i Vladimiru Putinu prošla je u znaku prijateljskih poruka sa obje strane. Iako je domaćin želio pokazati posjetu kao svečanu i rutinsko razvijanje postojećih veza, ona to sigurno nije bila, jer su dva lidera razgovarala deset sati. Ruska agresija na Ukrajinu stvorila je mnoge probleme za Kinu, ali i neke šanse koje Peking želi iskoristiti. U novonastalom odnosu Rusije i Kine, a na koju je Moskva prinuđena zbog sankcija i međunarodne izolacije, nema ravnopravnih partnera.


Odnosi Moskve i Pekinga nikada nisu bili idealni, iako su ih politički i historijski tokovi često spajali. Ako uzmemo za primjer samo period od 1940. do 1970. godine, dvije zemlje su prošle etapu od bratskih odnosa kada je Moskva „učila“ Peking komunizmu, preko zategnutih odnosa, da bi na kraju ratovali. Svih tih godina Moskva nije mogla nametnuti kontrolu nad Pekingom.


Odluka Moskve da napadne Ukrajinu i uđe u dugotrajan sukob koji Rusiju gura u izolaciju u Evropi i širom svijeta, mnogo toga je promjenila. Kina to sigurno nije priželjkivala, barem ne u ovome obimu. Sankcije koje je Zapad uveo Rusiji dovele su Kinu u situaciju da balansira između Zapada i svojih interesa u Moskvi. Kini je tako ostavljeno sve manje prostora da se drži po strani, pa trodnevna posjeta Moskvi predsjednika Xi Jinpinga nije ništa drugo nego utvrđivanje kineskih pozicija na koje Rusija mora pristati ukoliko želi zadržati kontakt sa razvijenim dijelom svijeta, odnosno sa jedinom zemljom koja Moskvi može i hoće prodati naprednu tehnologiju te koja može kupiti ruske energente i sirovine.


Xi Jinping u Moskvi


Srdačan doček koji je Putin pripremio za Jinpinga nije sakrio rezultate posjete. Više puta ponovljene prijateljske veze i „produbljivanje“ postojećih snažnih odnosa nije nešto što Rusiju može radovati na duge staze. Predavanje u naručje Pekingu Rusiju može da košta, dok Kinu etablira kao drugu najveću svjetsku silu koja okuplja sve one koji se protive Sjedinjenim Američkim Državama. To ne raduje ni SAD ni Evropsku uniju, budući da Rusija postaje sirovinska baza za Kinu i njen najvažniji ekonomski i politički partner. Prošle godine je 40 posto ruskog uvoza dolazilo iz Kine, a u suprotnom smjeru Rusija je slala 30 posto svog ukupnog izvoza. To znači da ruska ekonomija „utapa“ u mnogo veću kinesku i da dugoročno dolazi u podređen položaj, što bi se dalje moglo odraziti i na političke prilike u dvije zemlje, ali i u Centralnoj Aziji gdje se Peking i Moskva grčevito bore za prevlast.


Susret dva lidera mnogi su analizirali iz različitih uglova, pa su se pojavile i zapažanja o držanju tijela tokom razgovora, nakon čega su iznosili različite procjene. Te procjene su sigurno i rezultat toga što javnosti nije objašnjeno o čemu su dva lidera pregovarala tokom tri dana. Iako je dio ruskih medija pokušao da prikaže ovu posjetu kao veoma pozitivnu za Rusiju, malo se primjera u prilog tome može navesti. Formulacija o daljnjem jačanju veza Moskva i Pekinga i njihovom produbljivanju sigurno nije pozitivna za Rusiju, budući da zavisnost za kineskim tržištem i kineskom tehnologijom sve više raste. Hipotetički postavimo pitanje šta bi se desilo Rusiji ako joj i Kina uvede sankcije. Mogućnost ovakve ucjene sve je češća u glavama stratega u Moskvi.


Ruska strana je vjerovatno očekivala konkretne nove projekte, ali ih nije dobila i može biti samo djelomično zadovoljnja onim što je dogovoreno u „novoj eri odnosa“, kako je to formulisao gost iz Kine. Naime, Rusiji u ovom trenutku treba kineska pomoć, ali dugoročno to je pretvaranje Moskve u mlađeg partnera. Kina će za sada obezbjediti Rusiji pristup čipovima i tehnologiji, kupovati njene energente još više i produbljivati postojeće ekonomske trendove, što sigurno dugoročno koristi samo Pekingu.


Peking je u Moskvu donio i svoj prijedlog o miru u Ukrajini, na šta je Rusija pristala, iako tamo stoji da će se uvažavati legitimni interesi svih država i pravila Ujedinjenih nacija, što je formulacija o kojoj bi se Kijev i Moskva mogli beskrajno dugo sporiti.


Pred kamerama Jinping je poručio Putinu da „svjedočimo promjenama koje nisu viđene u više od stoljeća i mi to zajedno ostvarujemo“, na šta je domaćin odgovorio da se slaže. Međutim, postoji velika vjerovatnoća da dva lidera ovom formulacijom ciljaju na različite stvari.


Da li Putin može preživjeti Kinu?


Kineski predsjednik u susjednu Rusiju došao je prvi put kao neko ko vuče glavne konce igre. To se moglo vidjeli i po izjavama ruske strane koja od početka agresije na Ukrajinu „blista“ u medijskim istupima i onda kada za to nema potrebe. Ruskoj eliti je posve jasno da jačanje Kine na račun Moskve nije dugoročno dobro rješenje, posebno ne u vremenu kada je Rusija izolovana od Evrope.


Neki autori smatraju da je Xi Jinping u Moskvi pokušavao osigurati ostanak Putina na vlasti, odnosno njegove političke klike koja je zagledana u Peking. Naime, Kina ima strah da bi Putina na čelu Rusije mogao zamjeniti neko ko je prozapadno orijentisan, čime bi se ugrozio postojeći trend jačanja Kine i slabljenja Rusije. Ne treba imati sumnje da Peking prema Rusiji vodi politiku koja se ne kladi na samo jedan ishod. Ne tako davno Peking je razmatrao scenario da se Moskva i Washington udruže protiv Kine, ideja koja ima podršku i izvan Rusije.


Dolazak kineskog predsjednika u Moskvu nakon što je Vladimir Putin postao lice za kojim traga Međunarodni krivični sud (MKS) dilemu o vođi Kremlja dodatno pojačava. Da li Kini, u namjeri da se suprostavi Zapadu, treba predsjednik Rusije koji je izolovan, ili bi trebalo ukazati šansu nekome drugom?


Sastanak u Moskvi bio je tema i na Zapadu. Iz Washingtona su poručili da se radi o „braku iz interesa“ i da Kina profitira u takvom odnosu. Kako Putina vidi u ovome trenutku izjasnio se i guverner Floride Ron DeSantis koji je rekao da je ruski predsjednik „suštinski benzinska stanica sa gomilom nuklearnog naoružanja“, što slikovito objašnjava kako republikanci gledaju na posljednje događaje na istoku Evrope. Međutim, novi kineski diplomatski uspjeh niko ne potcjenuje. Xi Jinping je u Rusiji ponudio saradnju ali ne i novo kršenje sankcija, ponudio je i mirnovni sporazum za Ukrajinu ali ne i pomoć Moskvi da dobije rat, Rusiji je ponudio saradnju iz koje više koristi izvlači Kina, Zapadu je poručio da ga potjernice MKS-a ne zanimaju ali da ima u vidu i njihove stavove. Ukratko, Xi Jinping je još jednom branio isključivo kineske interese.



Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba.

 

留言


bottom of page