Povodom 25 godina od genocida u Srebrenici, Vatican News, informacijski servis Svete Stolice izdvojio je obraćanja pape Ivana Pavla II u kojima se spominje ovaj zločin, te papin odnos prema ratu u Bosni i Hercegovini.
Papa Ivan Pavao II govori o Srebrenici
Na nedjeljnom angelusu, 16. jula 1995., samo pet dana nakon masakra, papa je rekao: "Vijesti i slike koje dolaze iz Bosne, a naročito iz Srebrenice i Žepe, svjedoče o činjenici da su se Evropa i čovječanstvo još dublje uvukli u bezdan poniženja. Nema razloga, niti jedan plan ne može opravdati takve barbarske akcije i metode. To su zločini protiv čovječnosti! Želio bih da moja riječ, naklonost i moja molitva dođu do one braće i sestara, odbačenih na putu izlaska u najvećoj bijedi! Molim sve muškarce i žene dobre volje da neumorno nastave pomagati tim izmučenim ljudima. Ono što se radi pred očima cijelog svijeta predstavlja poraz civilizacije. Ti zločini ostat će jedno od najtužnijih poglavlja u historiji Evrope."
Papa poziva na prestanak nasilja nad civilima
Tokom tri godine rata koji su uslijedili nakon proglašenja nezavisnosti Bosne i Hercegovine 6. aprila 1992. godine, a koji je okončan Dejtonskim mirovnim sporazumom 14. decembra 1995. godine, papa Ivan Pavao II nije štedio napora kako bi osudio bezbrojna djela nasilja, mučenja i zlostavljanja koje je pretrpjelo civilno stanovništvo. U ovom mračnom periodu, on je neprekidno slao apele za "razoružavanje agresora" i podcrtavao pravo na "humanitarnu intervenciju", dok je svijet gledao na tragediju gotovo pasivno i uz evidentnu neučinkovitost trupa UN-a raspoređenih na terenu. Dugo se raspravljalo i o stepenu umješanosti nizozemskih "plavih šljemova" u operaciju odvajanja žena i djece u Srebrenici, dok su muškarci - više od osam hiljada njih, uključujući adolescente - hladnokrvno i okrutno ubijeni.
Papa apelira za humanitarnu intervenciju
Od prvih mjeseci rata, papa Ivan Pavao II nije šutio: „U savjesti ne mogu šutjeti.“ Zamolio je Ujedinjene nacije i Evropu da skupi hrabrost za „humanitarnu intervenciju“ i da „razoružaju agresora.“ Na Međunarodnoj konferenciji o prehrani u organizaciji WHO-a i FAO-a, 5. decembra 1992. u Rimu rekao je: "Savjest čovječanstva, koju sada podržavaju mjere međunarodnog humanitarnog prava, čini da čovjek sudjeluje u situacijama koje ozbiljno ugrožavaju opstanak naroda i čitavih etničkih grupa obavezan. To je dužnost za narode i međunarodnu zajednicu."
Razoružati agresora
23. januara 1994, na angelusu za Dan molitve za mir na Balkanu, izrazio je svoju neutješnost pred ovim sukobom za koji se činilo da ga ništa ne može zaustaviti: "Rat u dijelovima bivše Jugoslavije i dalje se opire bilo kakvom pokušaju mira i uznemirava nas sve zbog njegove okrutnosti i višestrukih kršenja ljudskih prava. Ne, ne možemo se odreći! Ne smijemo odustati! Odgovornost je nadležnih tijela da ne izostave ništa što je ljudski moguće i da razoružaju agresora i stvore uvjete za pravedan i trajan mir."
Ne novim zidovima u srcu Evrope
Tokom Sedmice molitve za jedinstvo kršćana, Papa je naglasio svoje žaljenje riječima: „Prije samo nekoliko godina radovali smo se padu Zida koji je desetljećima bio simbol podjele svijeta na dva suprotstavljena bloka. Činilo se kao da sviće zora novog svijeta. Ko bi mogao posumnjati da će se u srcu Evrope tako naglo uzdići drugi zidovi, bacajući barijere od mržnje i krvi između braće i sestara? "
"Niste sami"
U septembru 1994. godine, kako rat i dalje nije prestajao, papa Ivan Pavao II posjetio je Hrvatsku i Zagreb. U Sarajevo nije mogao, kako je želio, ali je poručio: „Niste sami. S vama smo. Bit ćemo s vama sve više i više!"
Iste godine u Apostolskom pismu Tertio millennio adveniente napisao je: "Nakon 1989., pojavile su se nove opasnosti i prijetnje. U zemljama bivšeg istočnog bloka, nakon pada komunizma, pojavila se ozbiljna prijetnja pretjetranog nacionalizma, što je vidljivo iz događaja na Balkanu i drugim susjednim područjima. To obavezuje evropske narode da ozbiljno ispitaju savjest i priznaju greške, ekonomske i političke, proizašle iz imperijalističke politike provedene u prethodnom i sadašnjem stoljeću u odnosu na nacije čija su prava sistematski kršena."
"Nikad više mržnja": Od osvete do pomilovanja
Dvije godine nakon završetka rata u Bosni, Ivan Pavao II hodao je po tlu ranjenog grada Sarajeva, gdje je beton, boje krvi, prekrivao rupe koje su ostale od granata. Čim je sletio na tle Bosne i Hercegovine, 12. aprila 1997. godine, izgovorio je ove riječi: "Nikad više rata! Nikad više mržnje i netrpeljivosti!"
Dok su rane još uvijek otvorene, duž "snajperskih aleja", gdje je prolivena krv toliko nedužnih civila, često zakopana na istom mjestu, jednostavnim križem zabodenim u travi, Papa je zatražio oprost: "Prirodni instinkt za osvetom mora popustiti pred oslobađajućom snagom oprosta, koji mora okončati ekstremne oblike nacionalizma i etničkih sukoba koje proizvode. Kao u mozaiku, svaki dio ove regije mora biti siguran da će se čuvati vlastiti politički, nacionalni, kulturni i vjerski identitet."
Znati kako tražiti oprost i oprostiti
Svjestan da će rane trebati vrijeme da zacijele, Ivan Pavao II ukazao je na četiri simboličke zgrade u Sarajevu: katoličku, pravoslavnu crkvu, džamiju i sinagogu. Oni nisu samo mjesta molitve, objasnio je Papa; "Oni su ujedno i vidljivi znak vrste civilnog društva koju ljudi u ovoj regiji žele izgraditi: društvo mira", naglasivši da će se stabilan mir", na pozadini toliko krvi i mržnje, morati graditi na hrabrosti oproštenja. Ljudi moraju znati tražiti oproštenje i oprostiti!"
Papa Franjo o dijalogu, oprostu i kricima mržnje
Osamnaest godina nakon posjeta pape Ivana Pavla II, još jedan hodočasnik mira, stupio je na tle Sarajeva 6. juna 2015. godine.
Gotovo dvadeset godina nakon genocida u Srebrenici, u zemlji koja još nije prevladala sve svoje probleme, i gdje je rat ostavio duboke tragove, papa Franjo izjavio je da "srdačni i bratski odnosi između muslimana, židova, kršćana i drugih vjerskih manjina" važnost koja nadilazi granice Bosne i Hercegovine. "Oni svjedoče cijelom svijetu da je takva suradnja različitih etničkih grupa i religija, s obzirom na opće dobro, moguća."
Obraćajući se članovima kolektivnog predsjedništva, papa Franjo pozvao je na priznavanje "temeljnih vrijednosti ljudskih zajednica" za suradnju, izgradnju, dijalog, oprost i odrastanje; za razliku od "barbarstva" i "fanatičnih krikova mržnje."