Dio javnosti u regionu bio je šokiran odlukom Bošnjačke stranke (BS) da uđe u novu crnogorsku vladu sa srpskim stranakama, koje od svojih nacionalističkih politika ne žele odustati. Jedan dio javnosti to je podržao, razumijevajući odluku stranke kao volju političkog aktera u nezavisnoj državi. Ali, radi se o nečemu drugom - ta vlada je nastavak onoga što je dio Zapada isplanirao.
Foto: Milojko Spajić i Andrija Mandić
Nova crnogorska vlada Milojka Spajića praktično je nastavak prethodne koju je vodio. Mnogi su tu vladu vidjeli kao izraz „srpskog sveta“, odnosno politike koju vodi Aleksandar Vučić. Međutim, to je samo dijelom tačno. Oni koji su doveli Spajića na vlast, doveli su i Vučića, i danas ga štite.
Ulazak BS-a u vlast i Spajićev pomirljivi ton o saradnji naroda pokazuje da taj „srpski svet“ nije prostor kojim upravljaju beogradski nacionalisti i mitomani, već da je to izraz želje dijela Zapada da Balkan, dio koji je izvan Evropske unije, pretvori u prostor u kome ne važe pravila i običaji kao u ostatku kontinenta, gdje politička logika ne postoji, i gdje „vođe“ ispunjavaju naloge izvana.
Crna Gora je do prije nekoliko godina spadala u red multietničkih država koje uživaju demokratiju, stabilnost i imaju zacrtan put ka Briselu, dok je istovremeno Milo Đukanović svojom politikom državu činio jačom i važnijom nego što ona u stvarnosti jeste. Ali, narod je na demokratskim izborima odlučio drugačije, i to je činjenica koja opravdava ponašanje Zapada.
Crna Gora danas živi parodiju te stabilnosti, a to što njena nova vlada ima više članova nego vlade Italije ili Njemačke govori o odsustvu bilo kakve politike. Da stvar bude nelogičnija, u vladi koja državu vodi ka Evropskoj uniji sjede i oni koji su za Vladimira Putina, a Spajićeva i prethodna vlada Dritana Abazovića uvele su sankcije Rusiji, tako što je to podržala opozicija.
Sve je istina i ništa nije istina
Da Crnu Goru žele pretvoriti u državu bez politike i političara, u državu kojoj je politika pretvorena u spektakl kao bilo koji drugi, bilo je jasno ubrzo nakon pada Đukanovića. Sada je očekivano da se vlade smjenjuju kao na traci, što je slučaj, na primjer, u Italiji decenijama.
Cilj je natjerati narod da ne misli politiku, da se državni poslovi daju bezličnim tehnokratama, dok se oživljavaju podjele, slave finansijske špekulacije, uvode sankcije „bratskim“ državama i služi Zapadu kojeg preziru. Samo tako je moguće da jedan medij napiše da u vladu ulazi i Socijalistička narodna partija notornog Momira Bulatovića, koja pripada „umjerenoj srpskoj desnici“.
Logičan nastavak takve politike je cijepanje starih i osnivanje novih stranaka, čemu Crna Gora svjedoči nekoliko godina, dok se prave nove sa bivšim i sadašnjim političkim kadrovima. Vjerovatno će na naredne izbore Bošnjaci izaći u nekoliko kolona, kao i Srbi i Crnogorci.
Ipak, „umjerenoj srpskoj desnici“, kao niti jednoj srpskoj partiji, u novoj vladi Crne Gore nisu dali ministarstva policije, odbrane, vanjskih poslova, energetike..., što dovoljno govori o povjerenju u njih kod onih koji su vladu sastavili. Ali srpske stranke mogu slaviti, jer sada imaju ministre, nakon što su četiri godine bili vladini sekretari, savjetnici, članovi upravnih odbora... Prilikom imenovanja vlade u parlamentu Milan Knežević, jedan od najistaknutijih srpskih političara u toj zemlji je rekao: „Nismo odustali ni od jednog principa... Mi smo ostali nepromijenjeni od 2012.“
Šta želi nova vlada?
Šta želi nova vlada nije jasno, dok opozicija poručuje da u njenom sastavu nema niti jednog Crnogorca. Spajićeva stranka je pobijedila na prošlim izborima igrajući na dvije karte – borba protiv Đukanovićevog kriminala i ekonomska reforma koja predviđa manje rada i veće plate. Crnogorski mediji pišu da je kriminal u toj državi toliko proširen da dolazi do vrhova više političkih stranaka, a ekonomisti tvrde da je plan neizvodljiv bez enormnog zaduženja.
Međutim, to neće spriječiti vladu da ide dalje, iz krize u krizu, iz rekonstrukcije u rekonstrukciju. U društvu koje proizvodi sukobe to je pogonsko gorivo za djelovanje. U ovom trenutku Podgorica nema vlast, u Budvi nema većine u parlamentu, a u Nikšiću periodično izbije skandal sa četnicima. Ali to nije dovoljno za odlazak sa političke scene, već je garancija da će se podrška dobiti. Sjetimo se da je aktuelni predsjednik Jakov Milatović, koji se u međuvremenu razišao sa partijskim drugom Spajićem, na predsjedničkim izborima pobijedio bez ikakve jasne politike.
Već sada se polemiše koliko dugo će trajati ova vlada, nakon što je prošla Spajićeva trajala devet mjeseci, i da li će Crna Gora na vanredne izbore. Za crnogorske prilike to je manje važno, sve dok postoji ovakav odnos snaga i dok Zapad vodi ovakvu politiku prema tzv. „Zapadnom Balkanu“, kojeg se tjera da pristane da je ovdje sve moguće i prihvatljivo. Ne treba se iznenaditi ako opet vidimo saradnju Đukanovićeve Demokratske partije socijalista i srpskih partija, ili bilo koje druge.
Šta želi Zapad?
Da je Zapad umoran od balkanskih vođa dobro je poznato, čak i onih koje je pomagao. Oni koji vladaju zadnjih tridesetak godina natjerali su i najdobronamjernije političare sa Zapada da odustanu od svoje politike prema ovom dijelu svijeta. Ali ono čemu svjedočimo posljednjih mjeseci ulijeva strah. Navedimo samo nekoliko nedavnih primjera.
Prvo su Sjedinjene Američke Države i EU zažmirile na napad u Banjskoj u septembru prošle godine, kada je napadnuta policija. U namjeri da se Vučića odmakne od Rusije ovaj napad, koji je mogao prouzrokovati rat na Kosovu, potisnut je iz javnosti i krivci nisu kažnjeni.
Nakon toga, Zapad je dozvolio da na čelo crnogorskog parlamenta dođe četnički vojvoda Andrija Mandić, što je bila najava novog normalnog, dok se priča o pomirenju i evropskim vrijednostima. Mandić je podržao i novu „proevropsku“ Spajićevu vladu.
Proteklih sedmica Srbija je nastavila priču o iskopavanju litijuma, čime je ponovo dokazala da je proklamovani „srpski svet“ opasnost i za Srbe i za one koji žive s njima. Uz podršku njemačkog kancelara Olafa Scholza i zvaničnika Evropske unije, Vučić namjerava otvaranje rudnika „kritičnih mineralnih sirovina“, za koje eksperti kažu da će opustošiti desetine kilometara u okruženju, zagađujući vodu, zemlju i zrak. Selo Gornje Nedeljice kod Loznice epicentar je borbe protivnika projekta i vlade, a nalazi se na petnaestak kilometara zračne linije od Drine i pedesetak od Tuzle.
Ovakva politika Zapada šamar je svima u ovom dijelu svijeta koji žele evropske standarde, koji su se za to borili decenijama, često rizikujući sve u borbi protiv današnjih pulena Zapada. Nakon Banjske, četnika u crnogorskoj vlasti, rudnika litijuma u naseljenim mjestima, diskriminacije u BiH, više puta pokradenih izbora širom regije, prevarenog Skoplja kod promjene imena države, dovođenja ilegalnih migranata... treba se zapitati da li ovim i sličnim politikama ima kraja i u ime kojih vrijednosti se to radi.
Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba.
Opmerkingen