Pitanje može li Indija profitirati od napora da se smanji globalna ovisnost o kineskom proizvodnom potencijalu i jeftinoj radnoj snazi nalazi je među najčešće postavljanim i to ne samo u Indiji. Koncept „Zajednice finansijskog prosperiteta“ kako je vide u Washingtonu, uključuje Japan, Južnu Koreju, Australiju, Novi Zeland, Vijetnam i Indiju, donio bi novosti u prekidanju supremacije i uraganskog rasta proizvodnje u Kini u posljednjih nekoliko desetljeća.
Geopolitički trenutak za takvo šta izgleda relativno povoljno, ali, uz ogromne probleme na polju finansijskog osiguranja, Indija će se izgleda više boriti za puko održavanje koraka sa spretnijim rivalima poput Vijetnama i Tajlanda. U najmanju ruku čudno ponašanje Pekinga u vezi sa početkom i ranim širenjem koronavirusa, izgleda da je pokrenulo već odranije prisutno, ali uspavano razmišljanje širom svijeta. Prošlog mjeseca, Japan je ponudio 2,2 milijarde dolara pomoći japanskim korporacijama "koje planiraju preseljenje iz Kine u druge države," prenosi Bloomberg.
Jedna od nacija koja se nadaju profitu od bilo kakvih turbulencija na tom polju je i Indija. U svome televizijskom obraćanju u utorak, premijer vlade Narendra Modi govorio je o "kvantnom skoku finansijskog sistema" obećavši "odvažne reforme za stvaranje snažne i samostalne Indije," što jasno govori o namjeri New Delhija da će pokušati loviti (i zadržati) veći komad svjetske proizvodnje.
Kako bi u tome uspjela, "najveća demokracija na svijetu" mora ostvariti rast od oko milion radnih mjesta mjesečno. Jedan od najjednostavnijih načina da ona iskoristi svoj demografski potencijal je da pokuša oponašatiti druge uspiješne istočnoazijske ekonomije premještanjem ogromnog broja zaposlenih iz neproduktivnih farmi u proizvodne pogone. Bivši savjetnik premijera, Dhiraj Nayyar, objasnio je da je Indija 2019. u samčestvovala sa 1.7% ukupne međunarodne trgovine robom u vrijednosti 19 triliona dolara (Kina je činila 13,2%, a SAD 8,4%.) Čak i udvostručavanje tog udjela predstavljalo bi povećanje ukupnog prihoda i donijelo bi prijeko potrebno povećanje broja radnih mjesta.
Prošle sedmice, Bloomberg je izvijestio o nastojanjima New Delhija da se fokusira na oko 1000 inozemnih korporacija iz oblasti medicinske opreme, prerade hrane i proizvođačima auto-dijelova koji bi bili voljni preseliti svoja postrojenja i operacije u Indiju. Prema nekim medijskim napisima koji dolaze iz same Indije, indijski zvaničnici trenutno razgovaraju s direktorima kompanije Apple o preseljenju jedne petine proizvodnje u tu zemlju.
Opstrukciju takvim planovima donosi prilično nefleksibilan zakon o radu, te indijski porezni sistem sa reputacijom pretjerane opstruktivnosti. Na prema Indeksu restriktivnosti prema direktnim stranim ulaganjima koji vodi Svjetska organizacija za ekonomsku suranju i razvoj (OECD), Indija zauzima ne baš laskavo 62. mjesto od 70 zemalja obuhvaćenih istraživanjem. Njihov najbliži takmac Vijetnam nalazi se na 53. mjestu.
Putevi i luke također očajno trebaju poboljšanja, a i to su tek neki od pokazatelja koji govore Indija uveliko zaostaje za svojim istočnoazijskim takmacima. Male su i šanse da će Modijeve "odvažne reforme", što je samo ublaženi naziv za ekonomski protekcionizam, također biti od velike pomoći, i jedina stvar koja preostaje i koje Indija ima u ogromnim količinama, jeste neutemeljeni optimizam koji je podgrijavan čestim medijskim istupima u svjetskoj štampi i pokušaji invazivnog djelovanja na popularnu kulturu u cilju poboljšanja imidža zemlje koju su dodatno uzdrmala dešavanja u Kašmiru.