Prije dvije sedmice predsjednica Meksika Claudia Sheinbaum najavila borbu protiv narko kartela, odbacujući raniji pristup koji se zasnivao na upotrebi sile. To ne bi bilo ništa čudno da ta politika nije postala jedan od prioriteta njene vlade. Samo sedmicu ranije ona je preuzela dužnost predsjednice ove velike latinoameričke države sa oko 130 miliona stanovnika.
Dolazak Claudie Sheinbaum na vlast u Meksiku nije bilo iznenađenje, jer mjesecima su se čekali izbori da se očigledna podrška jednom političkom pokretu iskaže glasanjem. Njen prethodnik na čelu Meksika, Andrés Manuel López Obrador, bio je toliko popularan da je mogao izabrati i svoju nasljedinicu prije kraja svog mandata. Ljevičarski predsjednik je svojim pristalicama iz stranke MORENA (akronim izveden iz španskog naziva Pokret nacionalne obnove) poručio da glasaju za Sheinbaum, pa je ona ubrzo, nakon ubjedljive izborne pobjede, postala prva žena na čelu Meksika.
Claudia Sheinbaum će vjerovatno u mnogo čemu voditi politiku sličnu onoj Lópeza Obradora posljednjih šest godina. Neki čak tvrde da bitnih razlika neće biti, odnosno da će bivši predsjednik iz sjene nastaviti da vodi državu. Iako takvih primjera ima mnogo širom svijeta, za sada nema dokaza da će tako biti u Meksiku i zbog činjenice da je predsjednica tek preuzela komandnu palicu.
Ali postoji politika koju ne želi mijenjati u odnosu na Lópeza Obradora. Meksički karteli su toliko jaki da nekad na kraj s njima mogu izaći samo vojne jedinice, ili specijalne jedinice policije. Haciende narkošefova izgledaju baš onako kako to filmovi prikazuju, a njihova kontrola se proteže na čitave oblasti, koje su dobili u ratovima protiv drugih kartela, ili raspodjelom zona uticaja.
Od uzroka do upotrebe sile
Oslanjanje prvenstveno na silu je prošlost, poručila je ljevičarka Sheinbaum. U svojoj strategiji nacionalne sigurnosti ona je prioritet dala rješavanju temeljnih uzroka pojave kriminaliteta i istovremeno želi da više koristi obavještajne podatke u borbi protiv mafije. Želi obezbjediti bolje uslove života za najsiromašnije slojeve društva, odakle najveći broj kriminalaca dolazi, što je odlična i ljevičarska politička agenda. To je nastavak politike njenog prethodnika „zagrljaji, a ne meci“. Sa druge strane, korištenje preciznih podataka znači ciljanje vođa kartela.
„Rat protiv droge se neće vratiti“, rekla je Shenbaim, misleći na ofanzivu protiv narkokartela pokrenutu 2006. godine, a u kojoj je učestvovala vojska i koju su podržale Sjedinjene Američke Države, koje su najveće svjetsko tržište kokaina. Od tada, u nasilju povezanim sa bandama, više od 450 hiljada ljudi je ubijeno, a još se traga za desetinama hiljada nestalih. Preko 120 hiljada ljudi je uhapšeno i mnogi su u bijegu. „Ne tražimo vansudska pogubljenja, što se i ranije dešavalo. Šta ćemo koristiti? Prevenciju, pažnju na uzroke, obavještajne podatke i prisustvo“ vlasti, rekla je.
To je istovremeno nastavak borbe unutar meksičkog političkog sistema o statusu Nacionalne garde, koju je López Obrador stavio pod kontrolu vojske, a što su protivnici te politike opisali kao korak ka militarizaciji Meksika. Shenibaum i López Obrador kažu da to nije tačno i nastavljaju sa planom, koji je novoizabrana predsjednica iznijela u sedmici kada je gradnonačelniku na jugu Meksika odrubljena glava i kada je na sjeveru zemlje u sukobima povezanim sa kartelom Sinaloa ubijeno preko 150 osoba u nekoliko sedmica.
Da je to samo jedna od običnih sedmica u Meksiku pokazuje i primjer iz maja mjeseca ove godine. Tada je Sjedinjenim Državama izručen Néstor Isidro Pérez Salas, poznat kao „El Nini“, vođa grupe koja je obezbjeđivala sinove zatvorenog narkobosa Joaquína „El Chapa“ Guzmána i pomagala u njihovim poslovima s drogom. Sinovi narkobosa predvode frakciju poznatu kao „Mali Chaposi“, ili „Chapitos“, koja je identifikovana kao jedan od glavnih izvoznika smrtonosnog sintetičkog opioidnog fentanila, koji je u Sjedinjenim Država odnese sedamdeset hiljada života godišnje.
Nadimak „Nini“, dolazi iz latinoameričkog žargona u kome se za mlade ljude koji ne rade i ne studiraju kaže „ni ni“. To je milje na koji Sheinbaum želi da utiče setom svojih politika. Ako samo jednu osobu odvrati od toga da postane novi „El Nini“, Sheinbaum je uspjela. U kakvu je osobu izrastao Néstor Isidro Pérez Salas govore i ovi primjeri. Tokom 2017. godine učestvovao je u mučenju federalnog agenta, tokom dva sata su mu zabijali vadičepove u mišiće, čerečili ga i u rane nasipali vrući čili. Grupa kojom je komandovao držala je tigrove, koje su hranili žrtvama kartela.
Decenije nasilja
Kada se devedesetih godina Kolumbija obračunavala sa Pablom Escobarom, uz pomoć Sjedinjenih Država, mnogi su smatrali da više nikada niko u svijetu kriminala neće skupiti toliku moć i biti toliko brutalan, te da je najveća svjetska sila postala zaštićenija od droge. Samo nekoliko godina je bilo dovoljno da se zaključi da je kolumbijski narkobos bio samo epizoda u razvoju kriminalnih bandi u Latinskoj Americi i da se bande mijenjaju u skladu sa okolnostima.
Na Escobarovo mjesto došle su druge kriminalne grupe, koje su svoje djelovanje zaustavile na pola puta do Sjedinjenih Država. Sada su drogu do najbogatije države svijeta prebacivali meksički karteli, koji su postali brutalniji od Escobara. U kartele su ušli bivši vojnici i policajci. Navedimo primjer Juana Joséa Esparragoze Morena poznatog pod nadimkom „Plavi“ (El Azul) koji je vodio kartel Sinaloa, a prethodno je bio službenik tajne službe. On je radio pomenutim „El Chapom“ i vodili su rat protiv kartela Juárez, poznatom po odrubljivanju glava, sakaćenju protivnika i kasnijem pokazivanju žrtava na javnim mjestima.
Smatra se da su meksički karteli od kolumbijskih kartela, kao usluga za transport preko Meksika u SAD, naplaćivali trećinu ili polovinu od ukupne vrijednosti pošiljke. Ova dobitna kombinacija za sve u poslu olakšala je djelovanje kolumbijskim kartelima, jer su oni drogu dopremali do Srednje Amerike, a tu preuzimali Meksikanci. Zadnjih dvadesetak godina ovi karteli proizvode i prodaju kanabis, metamfetamin i heroin. Pakao za Meksiko je nastao onda kada su počeli sukobi meksičkih kartela. U tom ratu, kako smo već pomenuli, život je izgubilo oko pola miliona ljudi.
Iskustvo borbe protiv Escobara i danas je polazna osnova za mnoge politike u ovoj oblasti. Početak sloma njegovog kartela desio se kada je vlast dala amnestiju, što je ponuda koji su mnogi prihvatili. López Obrador je uradio isto i 2019. godine proglasio kraj rata protiv droga. Prvi koji su dobili amnestiju bili su kriminalci poznati pod imenom „huachicoleros“, a koji se bave krađom nafte iz naftovoda. Oni su tokom 2018. godine krali 56 hiljada barela nafte dnevno, ili tri mijarde dolara te godine. Njihov uticaj na Meksiko bio je ogroman. Krađa goriva ostavljala je dijelove zemlje bez goriva, privreda je imala prekide u radu i investitori nisu htjeli da ulažu u Meksiko.
Kraj rata protiv droga nije se desio, iako ga je López Obrador proglasio. Mnogi su prihvatili amnestiju, ali su neki narkokarteli nastavili da kradu naftu. Razlog što uspjeh ove akcije nije bio veći leži i u činjenici da su karteli uspostavili vezu sa Institucionalnom revolucionarnom strankom, koja je vladala Meksikom 71 godinu, sve do početka ovog stoljeća kada na vlast dolazi Vincente Fox iz stranke Stranke nacionalne akcije (PRI). U vremenu prije dolaska PRI-a na vlast postavljeni su temelji za kasnije ratove, jer su sukobi između kartela poremitili dogovor sa vlastima. Smatra se da je da je hapšenje Félixa Gallarda 1989. godine, glavnog igrača na narko tržištu, bio uvod u rat koje će krenuti jedanaest godina kasnije
Suočen sa činjenicom da karteli jačaju, meksički predsjednik Felipe Calderon (PRI) 2006. godine odlučuje da u područja gdje su najaktivniji pošalje oko pedeset hiljada vojnika i policajaca. Ali to nije bilo dovoljno, jer su neki karteli imali i vojske sa oko deset hiljada vojnika, a koje su bolje plaćene i opremljene nego meksička vojska i policija, te da su obavještajno „izbušili“ vlast.
Calderon je eliminisao neke šefove kartela, ali organizacije su preživjele. Od tada javnost sve češće čuje za klanove Sinaloa, Golfo, CJNG, LFM, Tijuana, Juárez, Los Zetas, Los Negros, La Nueva Familia, Beltrán-Leyva, La Barredora…, kao najveće među desetinama velikih i mnoštvo manjih, a koji su premrežili Meksiko i podijelili teritoriju uglavnom prema granicama saveznih država. Nasilje koje je tada buknulo odnijelo je stotine hiljada života. Niko nije bio pošteđen. Pored članova kartela ubijani su političari, vojnici, policajci, novinari, sudije… Civili su pogođeni i činjenicom da je čitav život morao biti prilagođen onome što se dešava oko njih.
Meksiko je nastavio da bilježi poraze. Tokom 2012. godine predsjednik Enrique Peña Nieto, također iz stranke PRI, želio je smanjiti nasilje i povukao je vojsku i policiju iz otvorenog rata sa kartelima. Ali karteli nisu stali i civili su i dalje stradali. Građani su na jugu Meksika formirali narodne milicije, koji su se borili protiv kartela. Međutim, i njih su karteli „izbušili, jer su unutar milicija ubacili svoje ljude i pokrenuli svađe.
Dolaskom na vlast López Obrador je doveden pred svršen čin i pokrenuo je pomenuti program amnestije i pregovore sa vođama kartela, nakon što je proglasio kraj rata protiv droge 2016. godine. Iako je neke šefove kartela uhapsio, López Obrador je odlučio da se pozabavi korijenom problema, tvrdeći da je uzrok siromaštvo, što je Sheinbaum sada želi nastaviti.
Da li je moguće pobijediti kartele?
Iz navedenog jasno je zašto Sheinbaum želi oružje ostaviti po strani i pokušati političkim sredstvima mijenjati Meksiko. Bande su toliko ojačale i tolike se naoružale da ih se jedino može oslabiti ako im se oduzmu regruti. Ali to će biti teško izvesti i nema naznaka da će se skoro desiti.
Meksički karteli sada rade širom Latinske Amerike i prisutni su u Kolumbiji, Ekvadoru, Sjedinjenim Državama, u Srednjoj Americi, u državama kao što su Belize, Guatemala, Honduras i El Salvador. Uz izuzetak posljednje, iz godine u godinu jačaju. Njihovi poslovi sada obuhvataju i trgovinu ljudi (migranti), iznude, atentate, proizvodnju droge i prodaju oružja.
Koliko su snažni govori i činjenica da SAD meksičke kartele smatraju „najvećom kriminalnom prijetnjom za nacionalnu sigurnost“, što tu državu košta stotine milijardi dolara, bilo kroz odliv novca, bilo kroz posljedice na američkim ulicama.
Sheinbaum nema mnogo toga da izgubi u ovoj borbi. Problem postoji i treba ga riješiti. Iskustva njenih prethodnika govore da to nije moguće ni uz upotrebu sile, odnosno da iza odgovora mora stajati čitavo društvo. Politička stranka MORENA na tom pitanju radi već godina, a građani im daju podršku. Možda je Sheinbaum, slijedeći Lópeza Obradora, na pravom putu uprkos tome što pobjeda protiv narkokartela nije ni na vidiku ni u očima najvećih optimista.
Tekst je ranije objavljen na portalu PISjournal.net.
Comments