Jedan posto najbogatijih u svjetskoj populaciji odgovorno je za istu količinu emisije ugljika kao i dvije trećine najsiromašnijih na svijetu, ili pet milijardi ljudi, prema analizi koju je u nedjelju objavila neprofitna organizacija Oxfam International, javio je AFP.
Foto, ilustracija
Iako je borba protiv klimatske krize zajednički izazov, nisu svi jednako odgovorni i vladine politike moraju biti prilagođene u skladu s tim, rekao je Max Lawson, koautor izvještaja.
„Klimatska jednakost: Planeta za 99%“, zasnovana na istraživanju koje je sastavio Stockholmski institut za životnu sredinu (SEI) i ispitivalo je emisije potrošnje povezane sa različitim prihodovnim grupama do 2019. godine. Objavljen je dok se svjetski lideri pripremaju za sastanak o klimi na samitu COP28 u Dubaiju kasnije ovog mjeseca. Sve je veći strah da bi ograničenje dugoročnog zagrijavanja na 1,5 stepeni Celzijusa uskoro moglo biti nemoguće postići.
Među ključnim nalazima ove studije je da je jedan posto najbogatijih na svijetu, 77 miliona ljudi, odgovoran za 16 posto globalnih emisija povezanih s njihovom potrošnjom. To je isti udio kao najnižih 66 posto svjetske populacije po prihodima, ili 5,11 milijardi ljudi.
Prag dohotka za ulazak u jedan posto na vrhu svijeta prilagođen je po zemlji koristeći paritet kupovne moći, na primjer, u Sjedinjenim Američkim Državama prag bi bio 140.000 dolara, dok bi kenijski ekvivalent bio oko 40.000 dolara.
Analize unutar zemlje takođe su dale veoma jasne slike.
Na primjer, u Francuskoj jedan posto najbogatijih emituje isto ugljika u jednoj godini kao 50 posto najsiromašnijih u 10 godina. Ne računajući ugljenik povezan s njegovim ulaganjima, Bernard Arnault, milijarder osnivač Louis Vuittona i najbogatiji čovjek u Francuskoj, ima otisak 1.270 puta veći od otiska prosječnog Francuza.
Ključna poruka, prema Lawsonu, bila je da političke mjere moraju biti progresivne. Ove mjere mogu uključivati, na primjer, porez na letenje više od deset puta godišnje ili porez na ne-zelena ulaganja koji je mnogo veći od poreza na zelena ulaganja.
Dok se trenutni izvještaj fokusirao na ugljik povezan samo s individualnom potrošnjom, „lična potrošnja superbogatih manja je od emisija koje su rezultat njihovih ulaganja u kompanije“, navodi se u izvještaju.