top of page
  • Writer's pictureArmin Sijamić

Izbori u Španiji: Da li će krajnja desnica ući u vladu države koja predsjedava Evropskom unijom?

Španija u nedjelju izlazi na prijevremene parlamentarne izbore koji su po mnogo čemu važni. Glavno pitanje je da li će Vox, koju protivnici opisuju kao stranku krajnje desnice, ući u vladu, odnosno da li je moguće formitati vladu bez njih. Pravo glasa ima 37,4 miliona ljudi.


Nakon što je krajem maja vladajuća Španska socijalistička radnička stranka (PSOE) pretrpjela poraz na lokalnim i regionalnim izborima, premijer Pedro Sánchez je raspisao prijevremene izbore. Tada je rekao da preuzima odgovornost za poraz i da treba pitati narod da li on i njegova stranka trebaju nastaviti voditi državu. Odluka da raspiše prijevremene izbore nije iznenađenje, ali jeste termin održavanja. Tako će Španija prvi put na izbore u mjesecu julu, na temperaturi koja prelazi 40 stepeni Celzijusa u većem dijelu zemlje i dok je oko deset miliona ljudi na godišnjim odmorima. Zato se očekuje da će izbori imati najmanju izlaznost u historiji.


Etablirane stranke


Pored pomenutih socijalista, od pada režima Francisca Franca, političkim životom Španije dominira Narodna stranka (PP), koja pripada desnom centru, odnosno desnici. Te dvije stranke, dvije političke agende pod različitim imenima i u različitim strankama, dominiraju političkom scenom, oslonjene na historijske, društvene, jezičke, narodne, ekonomske, regionalne i religijske specifičnosti Španije. I na ovim izborima glavni su favoriti za pobjedu.


PSOE i PP su se, uz podršku manjih stranaka, smjenjivali na vlasti. Tu dvostranačku podjelu razbio je Podemos (Možemo), kada se pojavio 2014. godine. U narednim godinama Podemos je došao na vlast u koaliciji sa PSOE. Pojava Podemosa je uzdrmala Španiju. Ova stranka dobila je podršku onih koji su se razočarali u PSOE, ali i mnogih čije su ideje bile daleko od glavnih političkih tokova. Neki stavovi Podemos su bili radikalni, kao što je raspisivanje referenduma da se ukine monarhija i proglasi republika. Do današnjeg dana Podemos je postao manji partner PSOE, pa će na izbore izaći kao dio ljevičarske koalicije Sumar, kojoj i ime govori da se radi o ujedinjenju, odnosno sabiranju, ovaj put petnaest stranaka i grupa.


Na drugoj strani političkog spektra, nezadovoljstvo sa PP-om i strankama centra, pokušala je iskoristiti stranka Ciudadanos (Građani), nastojeći da liberalizam predstavi kao srednji put između desnice, centra i onih koji neće ljevicu. Na majskim izborima stranka je doživjela debakl. Od nekoliko stotina mjesta u regionalnim parlamentima nije uspjela osvojiti ni deset.


Krajnja desnica okuplja nezadovoljne


Sánchezova vlada suočila se sa brojnim problemima od kada je uspostavljena 2019. godine. Pojava koronavirusa je iz temelja promjenila njegove ekonomske planove, budući da je Španija ostala bez novca od turizma. Zvanični podaci kažu da je Španija protekle godine prihodovala 160 milijardi eura od turizma. Zatvorene granice tokom pandemije su nanijele ogromne gubitke. Zemlja trenutno ima najveću stopu nezaposlenosti u Evropskoj uniji.


Pored toga, zajedno sa Podemos i partnerima te stranke, Sánchezova vlada je radila na rodnim politikama i statusu LGBT populacije, pitanju identiteta, odnosu prema Francovom režimu i na saniranju posljedica referenduma u Kataloniji. Sánchez je napravio koaliciju sa baskijskim separatistima iz stranke Bildu, koju predvodi Arnaldo Otegi, ranije osuđen kao pripadnik terorističke organizacije ETA. Uprkos svemu, španska ekonomija pod Sánchezom raste i ima jednu od najnižih stopa inflacije u EU, koja iznosi manje do dva posto.


Na političkim marginama od 2013. godine postoji stranka Vox (glas, na latinskom jeziku). Vox sebe opisuje kao stranku desnice, ali kritičari kažu da radi o ekstremnoj i populističkoj desnici. Rast stranke kreće od 2014. godine kada na njeno čelo dolazi aktuelni predsjednik Santiago Abascal koji je okupio i dio nezadovoljnih članova PP-a. Na početku stranka je bila, slično kao u slučaju Podemos i PSOE, nezadovoljna stanjem na španskoj desnici, da bi izrasla u mnogo više od toga. Danas je to euroskeptična, antiLGBT, antimigrantska, antifeministička i antiljevičarska stranka, bazirana na španskom nacionalizmu i ultrakonzervativizmu.


Rast podrške i ekstremni stavovi


Vox posljednjih godina raste iz izbora u izbore (opšti, lokalni, regionalni, izbori za Evropski parlament) i očekuje se da će i dalje rasti. Sa sloganom „Za Španiju“, Vox je 2019. godine prvi put ušao u španski parlament sa 10,26 posto glasova. Tada se vjerovalo da je Vox pokupio dio glasova nezadovoljnih glasača PP-a. Na pomenutim majskim lokalnim i regionalnim izborima PP je odnio pobjedu, a Vox je dobio tri puta više glasova nego na izborima 2019. godine. PP im je ponudio saradnju u pojedinim regijama i formirali su vlade.


Njihov uspjeh više nije iznenađenje. Nakon izbora 2019. godine jedna studija je pokazala da se Vox razlikuje od krajnje desnih stranaka u Evropi. Naime, evropski krajnji desničari glasove crpe iz ruralnih sredina, od ljudi sa nižim stepenom obrazovanja i nižim prihodima. Sa druge strane, Vox dobija glasove iz urbanih sredina, od pripadnika srednje klase i relativno obrazovanih. Pojednostavljeno, Vox se obraća onima kojima je važno da se izjašnjavaju kao Španci i koji žele da se opiru političkim i kulturnim trendovima iz drugih krajeva svijeta.


Abascal je nedavno opisao kako vidi Sáncheza. „Za Pedra Sáncheza, zaštita demokratije znači da silovatelji, pučisti, lopovi, Txapote i Muhamed glasaju za njega“, dodajući da će „prvi glasovi koje će Sánchez imati 23. biti glasovi oslobođenih silovatelja i pedofila, pomilovanih pučista, nagrađenih pronevjeritelja, a vjerovatno i podanika Maroka sa španskim ličnim kartama“. Dakle, kaže da Sáncheza podržavaju kriminalci koji su na slobodi, teroristi (Txapote je pripadnik ETA-e i izvršio je brojne napade), migranti (Muhamed kao 60. najčešće ime kod djece rođene u Španiji prošle godine), pučisti iz Katalonije (vlada je pomilovala neke od njih) i Marokanci, ciljajući da Sánchez ima jake veze sa marokanskim kraljem, Muhamed VI, kome Španija daje novac da zadrži dio nelegalnih migranata iz te države.


Vox želi smanjenje poreza, omogućavanje ljudima da nose oružje, zalaže se za protekciju domaćih kompanija, za pravo roditelja da kontrolišu obrazovanje svoje djece, opire se globalizmu i multinacionalnim korporacijama, podržava samozapošljavanje i želi zaustaviti ilegalne migracije. Kažu da treba protjerati pojedine imame i zatvoriti određenje džamije. Protive se „totalitarističkim zakonima rodne ideologije“ koji „diskriminišu muškarce“. Abascal kaže da „Evropi prijeti rulja antievropljana... koji nisu spremni da se prilagode našem načinu života i našim zakonima“, i da „Evropa ne može nastaviti da prima imigrante iz muslimanskih zemalja“. Poriče klimatske promjene.


Pored toga, želi ojačati centralnu vlast, suzbiti separatističke pokrete i želi Španiju kao konstitucionalnu monarhiju. Vox je za zabranu abortusa, jačanja statusta porodice i kršćanske vrijednosti. Za silovatelje predlažu kazne doživotnog zatvora. U vanjskoj politici, podržavaju Donalda Trumpa i gaje veze sa mađarskom vladajućom strankom Fidesz, sa Braćom Italije kojoj pripada premijerka Italije Georgia Meloni i sa strankom Marine Le Pen. Ukrajini bi pružili svu potrebna pomoć da se odbrani od ruske agresije.


Ko će pobjediti?


Prema anketama pobjedu na izborima odnijeće PP koji će dobiti između 32 i 34 posto glasova. Socijalisti bi trebali imati 28 ili 29 posto. Vox bi mogao osvojiti između 13 i 14, a Sumar izneđu 12 i 13 posto. Ukoliko rezultati budu ovakvi to znači da bi PP i Vox imali 176 od 350 mandata u donjem domu parlamenta, što bi bilo dovoljno da se vlada formira. U televizijskom debati lider PP-a Alberto Núñez Feijóo, prema anketama, pobjedio je Sáncheza.


Kako stvari stoje PP i Vox su bliži da formiraju vladu, ali i drugačije kombinacije su moguće. Do 17. augusta se mora konstituisati donji dom parlamenta i izabrati predsjedavajući, a to bi mogao biti indikator kako će izgledati buduća vlada. Ali i nakon toga postoji mogućnost da se ne formiraju koalicione vlade i da se raspišu novi izbori. Feijóo je Sánchezu ponudio koaliciju i da tako eliminišu ekstremnu desnicu (Vox) i ekstremnu ljevicu (Sumar).


Brisel sa pažnjom prati izbore, jer je Španija od 1. jula preuzela šestomjesečno predsjedavanje unijom. Vox u vladi Španije nije ono što bi željeli vidjeti, a PP je dokazana proevropska stranka. Ostanak Sáncheza na vlasti bi sigurno bila najbolja vijest za Brisel budući da bi vlada nastavila aktuelni politički kurs. Pobjeda Sáncheza, dok Španija predsjedava EU, mogla bi biti važna i za Bosnu i Hercegovinu. Naime, aktuelni španski premijer je bivši uposlenik OHR-a i situacija u ovom dijelu Evrope mu je bliža nego njegovim konkurentima.


Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba

 

Comments


bottom of page