Vladajuća stranka u Španiji PSOE je odlučila da u parlamentarnu proceduru pošalje prijedlog zakona o postepenom eliminisanju gotovinskog plaćanja u toj zemlji. Iako se čini kao samo još jedna od ideja koje će biti (ne)implemtirane, u suštini se radi o važnoj debati za blisku budućnost.
Prije desetak dana PSOE (Španska socijalistička radnička partija) otvorila je pitanje upotrebe gotovine i elektronskog bankarstva. Iako to nije moguće trenutno implementirati, budući da Španija koristi euro pa se o upotrebi eura pitaju i druge države eurozone, ponovo je otvoreno i pitanje opravdanosti ovakve mjere. Na jednoj strani su oni koji tvrde da na taj način država u potpunosti može da kontroliše pojedinca, a na drugoj strani su oni koji u plaćanju pomoću bankovnih kartica vide veći stepen sigurnosti građana u mnogim poljima. Takav primjer je, kako je naveo PSOE, sprečavanje širenja koronavirusa, budući da se preko novčanica virus prenosi do velikog broja ljudi.
Veliki brat i sigurnost
Prijedlog španskih socijalista javnosti je saopšten putem dokumenta pod nazivom „Postepena eliminacija plaćanja gotovinom s namjerom konačnog nestanka gotovine“ i bit će predmet debate u tamošnjim političkim krugovima. Protekle godine PSOE je predlagao sličan zakon, ali bezuspješno. Jedan od razloga zašto je PSOE dokument opet odlučio plasirati ka parlamentu i vladi je, navode oni, spriječavanje utaje poreza, smanjenje rizika od zaraze koronavirusom, razvoj tehnologija i rast upotrebe bankovnih kartica za sve vrste plaćanja. PSOE na početku želi da se limit plaćanja kešom postavi na 1000 eura, a sada taj limt je 2500 eura. Kasnije, kako sam dokument i govori, treba u potpunosti ukinuti gotovinu.
Kritičari ukidanja gotovinskog plaćanja, pored mnogih drugih zamjerki, smatraju da na ovaj način vlade i banke mogu u potpunosti kontrolisati pojedinca, budući da će pojedinac državi i banci dati podatke šta kupuje (od hrane do odjeće i drugih potrepština), kuda putuje, koje novine i knjige čite, koliko ima novca, koje su njegove navike i desetine drugih pitanja koje zadiru u privatnost svakog lica. Praćenjem putem mobitela i uz pomoć uličnih kamera koje se postavljaju širom svijeta, pojedinac bi preko noći mogao postati sudionik Orwellog svijeta u kome Veliki brat vidi i zna sve o svakome, u kome svaki potez pojedinca bude trajno zabilježen, bilo da je riječ o komunikaciji, ishrani, hobijima, navikama i sve to u skladu sa zakonom.
Međutim, ova rasprava ima i svoj ekonomski karakter koji nije nužno vezan i primarno određen gore navedenim argumentima.
Za i protiv
Zagovornici ideje ukidanja gotovinskog plaćanja smatraju da bi se ukidanjem keša i prelaskom na elektronsko plaćanje utaja poreza u potpunosti izbjegla. Sa druge strane, protivnici kažu da se i drugim mjerama može spriječiti utaja poreza, a kao primjer mogu se navesti brojne države u svijetu.
Zagovornici također tvrde da bi ukidanje keša dovelo do eliminisanja sive ekonomije, dok oponenti odgovaraju da u Njemačkoj, državi u kojoj se u Evropi najviše keš korisiti, privreda je model uspješnog razvoja za ostale zemlje. Dalje nastavljaju da se najveće prevare u oblasti pranja novca dešavaju upravo putem banaka, fiktivnim kompanijama, putem poreznih oaza, kriptovalutama te pogrešnim bankarskim transakcijama, a da su ostale zloupotrebe minorne u poređenju s navedenim.
Iz PSOE-a su naveli i da smanjeno korištenje gotovine doprinosi smanjenju širenja virusa, dok kritičari odgovaraju da nema niti jednog dokaza da će se korištenjem plastičnih bankarskih kartica umjesto novca virus manje širiti. Međutim, tokom pandemije koronavirusa u Španiji, regionalne vlasti u Galiciji pozvale su građane da koriste kartice uvijek kada mogu i dobar dio građana je tada poslušao regionalnu vladu. Veći stepen korištenja kartica zabilježen je širom Španije. Sa druge strane, u jednom istraživanju rađenom tokom juna, 86% Španaca je reklo da smatra važnim posjedovanje gotovine u trenucima krize, poput krize izazvane koronavirusom.
Podaci govore da čak 80% Španaca koristi keš, a to se posebno odnosi na starije osobe. Sa druge strane, raste i broj onih koji koriste moderne tehnologije i iz PSOE-a su poručili da oni žele da se Španija pripremi za vremena koja dolaze, budući da je razvoj tehnologija nezaustavljiv i veoma brz.
Omiljeni novac kriminalaca, ali i običnih građana
Evropska centralna banka (ECB) je 2016. godine odlučila da iz upotrebe povuče novčanice od 500 eura uz obrazloženje da na taj način želi smanjiti mogućnost prevara, kriminalnih radnji i pomoći borbu protiv terorizma. ECB je tada objasnila da je ta novčanica omiljeni izbor kriminalaca, pa je stoga bilo potrebno povući iz upotrebe. Već tada su kritičari govorili, ustvari, o namjeri ECB da keš jednog dana bude ukinut i da se u potpunosti pređe na elektronsko plaćanje.
Asocijacija kompanija iz oblasti sigurnosti (APOSER), koja se bavi i prijevozom gotovine sa jednog mjesta na drugo, posebno je bila primjetna u raspravi oko prijedloga PSOE-a. Oni smatraju da bi ukidanjem keša jedinu korist imale banke i kompanije koje proizvode uređaje za ovu vrstu poslovanja. Oni navode da je korištenje keša neizbježno, a da čak 75% svih plaćanja je gotovinsko, mada se u njima obrne manje od 50% novca u opticaju, odnosno da mali obrti puno zavise od gotovinskog plaćanja koje je nužno tim obrtima da opstanu.
Kritičari ukidanja gotovine ističu da bi ukidanje keša uticalo na najslabije u društvu, poput onih osoba koje ne koriste usluge banaka, zatim onih kojima je posjedovanje gotovine preduslov za društvenu inkluziju, a negativan uticaj bi osjetile starije osobe i maloljetnici, zatim svi oni koji se ne snalaze u korištenju novih tehnologija, ljudi sa sela, migranti, osobe sa posebnim potrebama i posebno osobe sa niskim primanjima. Dalje se navodi da je izdavanje debitne kartice gotovo tri puta skuplje nego printanje novca, a mnogi spominju i troškove održavanja računa u bankama, plaćanje provizije za transakcije i plaćanja karticom.
Debata koja otvara nove dileme
Razvoj tehnologija mijenja svijet, a ova debata još jednom otvara pitanje da li društvo može pratiti razvoj tehnologije, odnosno da li baš svaki korak u ime napretka donosi više štete nego koristi. Debata traje nekoliko godina, a približavanja stavova nema budući da mnogi misle da nema razloga da se vjeruje da država, ili neki pojedinac, neće pokušati ugroziti nečija prava koristeći činjenicu da elektronsko bankarstvo donosi i mnogo problema određenim slojevima društva. Još prije nekoliko godina Švedska je počela eksperiment sa postepenim ukidanjem novca, a rasprava o tome traje i danas. Čini se da sve dileme i strahovi kritičara ostaju neriješene, dok se svi pozitivni aspekti tog poteza uzimaju kao opravdanje za naredni korak ka ukidanju gotovine. Švedsko iskustvo govori da su neke stvari postale jednostavnije, ali da se mnogi součavaju sa ozbiljnim preprekama, baš kao što kritičari ovakvih politika ističu.
Kako ističe profesor Jonas Hedman, Švedska ide prema potpunom ukidanju keša do marta 2023. godine, a tomu su dopinjele navike Šveđana da koriste kartice više od drugih u Evropi i svijetu, razvijena infrastruktura za internet, mogućnost plaćanja karticom svih usluga, dostupne mobilne aplikacije za plaćanje, pozitivni zakonski propisi i kultura nepovjerenja prema kešu u Švedskoj. Sa druge strane, Hedman ističe da „za razliku od drugih država, mi vjerujemo svojoj vladi i svojim bankama, a to je unikatno za Švedsku.“ Međutim, da li Švedska može biti primjer za druge države? U razvijenoj Njemačkoj građani koriste keš više od drugih evropskih država, a jedan od razloga je i njemačka kultura čuvanja privatnosti građana, zatim odbojnost građana prema zaduživanju i sjećanje na iskustva prethodnih generacija kada je inflacija „pojela“ novac mnogih Nijemaca. Njemački građani, dakle, duboko vjeruju u prednosti posjedovanja gotovine za razliku od Šveđana.
U Španiji, sa druge strane, milioni ljudi se bore sa ekonomskom krizom iz 2008. godine i dugovima prema bankama koji su nastali prije te krize, a nakon koronavirusa broj onih koji su zapali u finansijske probleme biće veći. Broj blokiranih računa vjerovatno će rasti, pa je stoga mnogima plaćanje u gotovini jedna od mogućnosti da se osigura bolji život, radeći povremene poslove ili primajući pomoć od drugih osoba. Međutim, izgleda da to posebno ne brine španske ljevičare, ili možda oni imaju plan kako će preko noći riješiti nagomilane probleme.
Ako za trenutak pretpostavimo da će se u ovoj konstalaciji snaga u svijetu, države kretati ka ukidanju gotovine, onda nije teško zaključiti koliko bi to moglo negativno uticati na ljude u državama sa autoritarnim ili korumpiranim režimima. U nekoj državi bi neki ljudi naprosto jednim klikom na računaru mogli biti isključeni iz društva, pa bi i uprkos posjedovanju novca u banci mogli ostati uskraćeni da za njega kupe bilo kakvu robu ili uslugu. Stoga je debata iz Španije i prvoklasno političko i društveno pitanje i ne smije biti predmet samo stručnih rasprava ekonomista. Digitalni razvoj je neupitan i biće sve brži u narednim godinama. Ono što treba da brine ljude širom svijeta je činjenica da čovječanstvo ima sve manje kvalitetnih ideja koje bi taj razvoj stavile u službu čovjeka.