top of page
  • Writer's pictureArmin Sijamić

Da li će Kremlj raspustiti grupu Wagner i odreći se usluga plaćenika?

Od početka bitke za Bahmut, koja je bila najkrvavija epizoda ukrajinskog rata, međunarodna javnost se bavi grupom Wagner, njenim osnivačima i komandantima. Kada su 23. juna dijelovi Wagnera krenuli ka Moskvi, mnogi su se pitali da li Rusija ide ka građanskom ratu. Kada je 23. augusta pao avion u kome su bile vođe Wagnera, mnogi su pitali da li se radi o nastavku obračuna unutar ruske elite, a što je posjetilo na slučaj likvidacije Ane Politkovskaje na rođendan Vladimira Putina. Sada se pitaju na Zapadu da li će Wagner kao grupa opstati.

Foto: Ilustracija


Iako su mediji sa Zapada Wagner opisali kao fanatičnu grupu boraca koja se bori do smrti za Rusiju i Putina, stvari stoje drugačije. Wagner je formalno privatna vojna formacija kakvih postoji na desetine širom svijeta. Po uzoru na plaćeničke grupe sa Zapada, Rusi su osnovali Wagner. Ali suštinski, plaćenička grupa Wagner je produžena ruka Kremlja.


Iako je bila jasna namjera onih koji formiraju Wagner, od samih početaka vojni krugovi u Rusiji su imali primjedbe. Zapadni trend privatizacije sektora sigurnosti, koji se ogleda u porastu broja zaštitarskih kompanija i privatnih vojnih jedinica, naljutio je vojne krugove koji žele da imaju monopol nad silom u Rusiji, što je posebno bitno u kontekstu borbi za vlast unutar elita koji upravljaju tom državom .


Plaćenici protiv vojske


Formirajući grupu Wagner, Kremlj je želio oružanu formaciju koja može biti angažovana širom svijeta, a da pri tome zvanična vlast s njom nema veze. Status plaćeničkih formacija u ratnim sukobima Wagner je osjetio na svojoj koži u Siriji 2018. godine kada je u američkom napadu „greškom“ ubijeno desetine plaćenika. Značajnije reakcije Kremlja nije bilo.


Plan Kremlja je bio da Rusija dobije „privatnu kompaniju“ koja će odrađivati poslove koje vojska nije htjela, ili nije mogla uraditi. Ruska vojska gotovo da nema iskustvo ekspedicionog ratovanja, odnosno ratovanja daleko od svojih granica. Ta kopnena sila nema mnogo iskustva ratovanja u drugim dijelovima svijeta, za razliku od Amerikanaca, Britanaca ili Francuza.


Za ekspediciono ratovanje potrebne su mobilne snage, nosači aviona i jaka avijacija. Rusija to nema. Stepen upotrebe ratne mornarice u agresiji na susjednu Ukrajinu govori o njenim kapacitetima, a jedini nosač aviona koji posjeduju, došavši pred obale Sirije na poziv vlade Bashara al-Assada, imao je problem da avioni padaju sa piste u more tokom slijetanja.


Zato je formiranje Wagnera najefikasnije rješenje koje ima Moskva, odnosno obavještajna služba FSB (bivši KGB) s kojom je blizak i Putin i nominalni vođa Wagnera Jevgenij Prigožin, koji je zbog prijateljstva sa predsjednikom dobio posao keteringa u Kremlju i kasnije nadimak „Putinov kuhar“. Navedimo da Wagner nije jedina plaćenička formacija u Rusiji. Ovom prilikom pomenimo dvije koje su vezane za Wagner na direktan ili indirektan način: Vega – koja bi prema nekim tvrdnjama trebala da preuzme dio osoblja Wagnera i Patriot –bliska vojsci i vojnoj obavještajnoj službi GRU.


Od uključivanja Rusije u rat u Siriji zagovaralo se formiranje plaćeničkih jedinica i kao način zbrinjavanja bivših vojnika. Raspadom SSSR-a, ratom u Čečeniji i Gruziji, veliki broj vojnika ostao je bez posla i pristupanje plaćeničkim grupama nudilo se kao rješenje.


Treba napomenuti da su tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu došle hiljade plaćenika. Brojni zločini se vežu za njihovo ime, ali i podvala da se radilo o „dobrovoljcima“. Većina njih je u našu zemlju došla zbog novca. U knjizi iz 2014. godine „Ruski i grčki plaćenici u ratu u Bosni i Hercegovini“ autor Aziz Tafro navodi da neki od njih primaju invalidske naknade i penzije iz budžeta manjeg bosanskohercegovačkog entiteta.


Ukidanje ili pregrupisavanje


Prigožinova pobuna protiv ministarstva odbrane i vojske, ali ne i protiv Putina, završena je odlaskom pripadnika Wagnera u Bjelorusiju i sastankom sa Putinom. Iako je Wagner srušio nekoliko aviona i helikoptera te ubio desetine ruskih vojnika, Prigožin nije otišao u zatvor.


Krajem juna Putin je razgovarao sa vođama Wagnera. Tada im je ponudio nastavak službe, što je Prigožin odbio. Putin je tada rekao da Wagner „pravno ne postoji“, da bi kasnije rekao da je grupa finansirana iz državnog budžeta. Putin je ciljao na to da prema zakonu takve kompanije ne mogu da djeluju u Rusiji, ali mogu van države. Mediji su izvjestili da je Wagner u Africi otvarao „kćerke-firme“, a u Bjelorusiji, prema BBC-iju, registrovan kao kompanija za pružanje edukacije i promet nekretninama.


Vojska je pripadnicima Wagnera ponudila da služe u ruskoj vojsci, ali nije poznato da je bilo masovnog prelaska. Ono što je poznato je da je u pomenutoj avionskoj nesreći poginuo važan dio komandnog kadra, uključujući Dmitrija Utkina za kojeg se vjeruje da je bio stvarni vojni komandant Wagnera. Prigožin, kao bivši sitni kriminalac i ugostitelj, bio je onaj koji se eksponirao u javnosti, a govoreći o njemu Putin je rekao da je bio dobar „biznismen“.


Čini se da smrt Prigožina i Utkina ne znači kraj Wagnera, za koji je Putin utvrdio da „pravno ne postoji“ ali da de facto postoji kao grupa. Različite operacije koje su provodili u Siriji, Libiji, Maliju, Sudanu, Centralnoafričkoj Republici, Demokratskoj Republici Kongo... se nastavljaju, posebno kada se dio Afrike pobunio protiv Francuske, a što je dijelom zasluga Wagnera i Rusije. U brojnim zemljama Wagner je prisutan vojno, politički ili ekonomski, a iz nekih država došle su optužbe za različite zločine.


Zbog ovih po Rusiju uspješnih operacija i velikog novca kojeg je Wagner zaradio pružajući usluge zaštite i obuke širom Afrike, stručnjaci smatraju da će grupa preživjeti, vjerovatno pod drugim imenom, ili pod drugim imenima ako odluče da bude rastavljena na manje grupe.


Kao što smo naveli, postoje informacije da će neki plaćenici preći u grupu Vega, a drugi vjerovatno u Nacionalnu gardu (Rosgvardija) koju je Putin osnovao 2016. godine i s kojom komanduje Viktor Zolotov, oficir blizak bivšem predsjedniku Borisu Jeljcinu koji ga je uspio održati na vlasti u pokušaju vojnog udara 1991. godine. Rosgvardija koja ima preko 350 hiljada pripadnika, a nakon Wagnerove pobune koju je Zolotov trebao gušiti pred Moskvom u odsustvu vojske, dobiće tenkove i teško oružje.


Dio plaćenika ostaje u Bjelorusiji, barem po tvrdnjama predsjednika Aleksandra Lukašenka. Blizak Kremlju, Lukašenko sigurno zna sve poslove koje obavlja Wagner i neće biti čudno ako ih angažuje. Dio njih vjerovatno će se vratiti u države porijekla, jer je poznato da je Wagner još od početka operacije u Siriji primao i strane državljanje.


Nema javnih podataka o broju pripadnika Wagnera, ali se pretpostavlja da je ta plaćenička grupa (teroristička) u Ukrajini pod svojom komandom imala nekoliko desetina hiljada vojnika. Također, postoje informacije da ih tokom 2014. i 2015. godine bilo samo nekoliko stotina. Tada su djelovali u Ukrajini kao produžena ruka Kremlja koji se formalno nije uključio u rat.


Koliko je pripadnika Wagnera poginulo u Ukrajini, također nije poznato. Ukrajinske vlasti su saopštile da Wagner više ne ratuje u toj zemlji, pa mnoge države brine ponašanje preživjelih pripadnika, odnosno onih koji će nastaviti da djeluju u okviru plaćeničkih grupa.


Poljska, koja ima snažnu armiju i prisustvo američke vojske, strahuje od njihovog djelovanja u susjednoj Bjelorusiji. Lukašenko je poručio da su mu pripadnici Wagnera rekli da žele ići u Varšavu.


Da je prijetnja ozbiljna, govori i podatak da su Wagner za terorističku organizaciju proglasile Francuska, Estonija, Litvanija, Ukrajina, da je Ujedinjeno Kraljevstvo takvu odluku najavilo i da to traži dio američkih zakonodavaca. Parlamentarna skupština OSCE-a je u julu Wagner označila kao terorističku organizaciju. Washington je uveo sankcije Wagneru, Prigožinu i Utkinu. Evropska unija, UK, Španija, Novi Zeland, Japan, Švicarska, Kanada i Australija također su uvele sankcije Wagneru.


Sve ovo upućuje da priča o Wagneru nije završena i da će na različite načine još dugo trajati. Mnoge države pokušavaju odgovoriti na aktivnosti plaćenika koji su obučeni za gotovo sve vrste ratovanja. Pobuna protiv ruske države, vojske i ministra odbrane Sergeja Šojgua pokazuje da su plaćenici Wagnera spremni na različite akcije, pa i da se okrenu protiv onih koji ih plaćaju.



Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba.

 

Comments


bottom of page