Prema novinskim agencijama, 25. juna bolivijski predsjednik Luis Arce smjenio je vrhovnog komandanta vojske generala Juana Joséa Zuñigu. Dan kasnije Bolivija je bila na pragu državnog udara. Ta predstava, sa različitim ishodom, ponavlja se decenijama u resursima bogatoj Boliviji i Latinskoj Americi.
Foto: Detalj sa protesta u Boliviji
Posljednjih nekoliko godina Arce je vjerovatno imao najteži zadatak u Boliviji. Ovaj ekonomista i bivši ministar finansija morao je pobjediti na izborima, u zemlju iz izgnanstva vratiti bivšeg predsjednika Eva Moralesa i suočiti se vojskom i desničarskom predsjednicom Jeanineom Áñez.
Arce, iako mu nedostaje karizma i popularnost koju ima Morales, ove zadatke je uspješno obavio, obećavši vratiti stabilnost u najsiromašniju državu Latinske Amerike, vratiti ustav i zakon na snagu i nastaviti voditi samostalnu politiku Bolivije. Bivša predsjednica je otpremljena u zatvor, gdje se i danas nalazi, ali vojska je i dalje ostala centar moći koji vladi može izmaći ispod ruku.
Moralesova socijalistička i ekološka država
Ali da bi shvatili kako je došlo do ovog državnog udara i zašto je propao moramo se vratiti nekoliko godina unazad, u vrijeme kada je zemljom upravljao Evo Morales Ayma, prvi pripadnik autohtonog naroda koji je došao na predsjedničku funkciju.
Sama činjenica da je prvi put u historiji pripadnik naroda Aymara došao na vlast u najsiromašnijoj državi Latinske Amerike mnogo govori o teškoj historiji Bolivije i načinu na koji se tamo vladalo stoljećima. Pokret za socijalizam (MAS), koji je Moralesa i doveo na vlast, počeo je svoje djelovanje početkom ovog stoljeća, tražeći bolje životne uslove sa sve stanovnike Bolivije.
Morales je došao na vlast 2006. godine i zadržao se do 2019. godine. U trinaest godina vlasti, sarađujući sa ljevičarima u Latinskoj Americi i posebno sa Hugom Chavezom u vremenu kada je Caracas imao mnogo novca od prodaje nafte, svijet je čuo za neobičnog predsjednika koji na pozornici Skupštine Ujedinjenih nacija žvaće lišće koke, napada Sjedinjene Američke Države zbog imperijalizma, uvodi socijalizam, vrši nacionalizaciju dobara, državu proglašava ekološkom i „majku Zemlju“ uvodi u ustav, a državu nazivaVišenacionalna Država Bolivija.
U ovih trinaest za Boliviju turbulentnih godina, ali i u mnogim sektorima uspješnih, desilo se mnogo toga čime se ovom prikom, zbog ograničenog prostora, nećemo baviti. Zato se odmah osvrnimo na posljednju godinu Moralesove vlasti i njegov bijeg u Meksiko.
Na izborima u oktobru 2019. godine desilo se niz nepravilnosti. Sistem za prenošenje rezultata glasanja nije radio satima i pod sumnju je došao čitav izborni proces. Morales je tvrdio da je spreman ponoviti izbore, ali vojska nije čekala. Morales je svrgnut sa vlasti, a na njegovo mjesto je došla pomenuta desničarkaJeanine Áñez, do novih izbora. Moralesove pristalice su tvrdile da je pravi razlog njegovog svrgavanja litijum. Naime, Morales je planirao da nacionalizuje nalazišta litijuma i druge resurse, a Áñez, odnosno desničarska opozicija, da ih ustupi firmama sa Zapada.
Litijum, koji je važan dio baterija ze električna vozila, laptopove i mobitele, od tog trenutka postao je jedan od najvažnih faktora za razumjevanje bolivijske politike. U danima nakon što je Morales u strahu od vojske napustio vlast, vrijednosti dionica kompanije Tesla su enormno porasle.
Navedimo i nekoliko detalja o Áñez koja je postala privremena predsjednica. Bivša televizijska voditeljica, konzervativnih političkih stavova, prije nego je došla na vlast na Twitteru je napisala da „sanja Boliviju bez domorodačkih rituala“, što se odnosi na različite narode u Boliviji koji nisu kršćani, ili kršćanstvo praktikuju na različit način od glavne struje.Nakon što je preuzela vlastrekla je da ne treba dozvoliti da se „divljaci vrate na vlast“, ciljajući na Moralesa i njegov narod Aymara. Nakon toga se u javnosti pojavljivala sa Biblijom, a prilikom ulaska u predsjedničku palatu nakon imenovanja rekla je da se zahvaljuje Bogu da je „Biblija vraćena u bolivijsku vladu.“
Iako se to u Latinskoj Americi obično podrazumjeva, navedimo i to da tamošnja desnica prati kurs Sjedinjenih Država, odnosno vladajuća elita žestoko se razračunava sa svim onim što bi moglo imati veze sa socijalizmom ili komunizmom, odnosno uticajem bilo koje druge strane sile.
MAS uzvraća udarac
Ubrzo svijet, pa time i Boliviju, pogodio je koronavirus. Bolivija se nije proslavila u suzbijanju virusa, a nova desničarska vlast je stalno odgađala izbore. Teško je vjerovati da je Áñez brinula za živote „divljaka“. Naredni mjeseci su pokazali da je to odgađane imalo cilj da se MAS oslabi i istovremeno ujedini rascjepkana desnica, što je posebno važno u bolivijskom izbornom sistemu u kome je pobjednik u prvom krugu predsjednički izbora kandidat koji osvoji najmanje 50% glasova, ili 40% ukoliko sljedeći kandidat ima za 10% manje glasova od prvoplasiranog.
Ali MAS se nije predavao. Sukobljavali su se sa organima reda i gubili živote (najmanje trideset mrtvih i osamsto povrijeđenih), blokirali su ceste, štrajkovali…U čuvenoj Cochabambi, Moralesovom uporištu, rudari su na proteste ponijeli dinamit koji koriste na poslu. Boliviji je prijetio građanski rat, pa je se Brazil pod Jairom Bolsonarom pripremao za regionalni rat, odnosno za mogućnost da vojska interveniše izvan državnih granica.
Demonstranti su tražili od Áñez izbore. Na koncu vlast je popustila, organizovala izbore krajem 2020. godine i Moralesov ministar finansija Luis Arce je pobjedio. Iza njegove pobjede stajao je Morales koji je tražio da se glasa za MAS i Arcea, jer je njemu bilo zabranjeno da se kandiduje zato što nema prebivalište u Boliviji, obzirom da je iz Meksika otišao u susjednu Argentinu. Ubrzo poslije izbora Morales se vratio u Boliviju, a milioni ljudi se ga čekali od granice sa Argentinom.
Arceova pobjeda sa preko 50 posto glasova i više od dvadeset postotnih bodova više od drugoplasiranog kandidata, govori o podrški koju je MAS imao. Jedna od prvih izjava koje je poslije izbora dao Arce, britanski student i ministar koji je izvukao milione ljudi iz siromaštva, bilo je obećanje povratka na stare staze, odnosno na politiku MAS-a i ukidanje „neoliberalnog modela koji je provođen jedanaest mjeseci“.
Litijum, resursi, vojska
Za svoju politiku Arce je trebao pomoć i dobio je od drugih ljevičara u Latinskoj Americi. Ali njemu je trebalo više, odnosno država koja ima novac, tržište, tehnologije… Arceov dolazak na vlast je oduševio Kinu koja se ponudila vlastima Bolivije za različite projekte. Druga sila omiljena u ljevičarskoj Boliviji, Rusija, poslala je svoje vakcine protiv koronavirusa Sputnjik V, koju je primio i Arce u dvije doze. Nakon toga, vakcine je Arce nabavio i iz Indije i zatim iz Kine.
Samo nekoliko mjeseci od izborne pobjede Arce je donio jednu od najvažnijih odluka svog predsjedništva – u januaru 2021. godine ponovo je pokrenuo proizvodnju litijuma i taj posao povjerio državnoj kompaniji. Ova odluka je bila primarno donesena zbog finansijskih interesa Bolivije, a zasmetala je nekima u toj državi, jer im je od ranije bilo poznato kakvu štetu rudarenje litijuma u velikom količinama donosi okolišu, odnosno „majci Zemlji“.
U martu 2021. godine nova vlast je bivšu predsjednicu Áñez poslala u zatvor zajedno sa nekoliko ministara i dijelom vojnog i policijskog vrha pod optužbama za državni udar, terorizam, pobunu i konspirativno djelovanje.Áñez je osuđena na deset godina zatvora. Ona i njene pristalice kažu da je slučaj politički motisivan i namješten.
U septembru Arce najavljuje prekid veza sa Međunarodnim monetarnim fondom i vraćanje 330 miliona dolara kredita koje je uzela Áñez, najavljujući nastavak ekonomske politike Bolivije od 2006. do 2019. godine, dakle u vremenu vladavine Moralesa, koja isključuje aranžmane sa pomenutim fondom. Tokom 2021. godine Bolivija je imala ekonomski rast od 9,4 posto, a godinu dana ranije pod vlašću Áñez pad od 8,8 posto.
Arce je nastavio da pojačava veze sa Rusijom, pa je tokom posjete Moskvi u oktobru 2021. godine potpisao ugovore sa Gazpromom i Rosatomom, kineske kompanije su se raspitivale za bolivijske resurse, uključujući litijum. U januaru prošle godine kineska kompanija Catl dobila je posao razvoja polja litijuma u Boliviji, obavezavši se na ulaganje od milijardu dolara.
Rezerve litijuma u ovoj državi se procjenjuju na 21 milionu tona, a koliko je to litijuma govori i podatak da se u trokutu Argentina – Čile – Bolivija više od 75 posto svjetskih nalazišta. Trenutno, Australija, Čile i Kine su najveći proizvođači litijuma. Arce je nakon dogovora sa Kinezima rekao da očekuje prve litijumske baterije proizvedene u Boliviji u prvom kvartalu 2025. godine.
Ali u narednim mjesecima Arce dolazi u sukob sa Moralesom i njegova pozicija je poljuljana. Vjerovatno je touticalo da vlast u La Pazu ne uspostavi potpuno kontrolu na čitavom vojskom, koja je svojim istupima najavila da može izvaći izvan svojih ovlasti.
Prošle sedmice, 24. juna, pomenuti general Juan José Zuñiga je izjavio da bi vojska uhapsila Moralesa ako bi se on kandidovao na predsjedničkim izborima naredne godine, nazvavši ga „izdajnikom“. Prethodno je Morales generala Zuñigu označio kao zavjerenika koji ga želi ukloniti i uništiti njegov plan proizvodnje i prerade koke. Već 25. juna Arce naređuje smjenu Zuñige, a dan kasnije general i stotine vojnika zauzimaju trg ispred predsjedništva i Kongresa u La Pazu, poručujući da želi „zaštititi demokratiju“ i da on poštuje predsjednika Arcea sa kojim se kasnije raspravlja pred kamerama i koji mu naređuje da se vrati u kasarnu. Arce je čin okarakterisao kao pokušaj državnog udara i pozvao policiju, narod i dio vojske na mobilizaciju. Zuñigu je 27. juna uhapsila policija, a novi komandant vojske je naredio vojsci da se vrati u kasarne.
Dok je Zuñigu policija privodila rekao je da je 23. juna bio na sastanaku sa Arceom i da mu je on tražio pomoć u podizanju popularnosti. Drugim riječima, Zuñiga tvrdi da je Arce htio simulaciju udara. U tome ga je podržao i vodeći opozicionar u Kongresu Andrea Barrientos rekavši da je teška ekonomska i pravosudna kriza natjerala Arcea da organizuje ovaj pokušaj državnog udara i pozvao na „duboku istragu o ovoj situaciji.“ Arceov odgovorje bio glavna vijest na državnoj televiziji danima. U njoj se kaže da je udar propao iz četiri glavna razloga – mobilizacija naroda Bolivije, hrabro držanje predsjednika Arcea, Zuñiga nije imao pomoć i osuda iz inostranstva. U intervjuu za AP, odgovorajući na pitanje da li je on organizovao puč, Arce je odgovorio da nije pobjegao, već da je branio demokratiju, što je jasna aluzija na Moralesov slučaj 2019. godine.
Morales, Áñez, bivši predsjednici Carlos Mesa i Jorge Quiroga, kao i mnogi drugi u Latinskoj Americi i širom svijeta dali su podršku ustavnom poretku i osudili Zuñigu. Šta više, Morales je na društvenim mrežama pozvao pristalice da spriječe državni udar, posebno proizvođače koke. Ipak, kako je čitava priča došla iznenada, ostalo je otvorenih pitanja koja u narednom periodu traže odgovor. Interesantno je da i provladini mediji već u ovu nedjelju o slučaju pišu jako malo.
Borba za vlast i resurse
Moralesov povratak na vlast je ideja koja dijeli Boliviju, ali i MAS na čijem je čelu. Tako su njemu odani kadrovi u Kongresu blokirali Arceovu namjeru da zaduži državu koja se bori sa nedostatkom dolara, odnosno strane valute koja joj je potrebna za međunarodnu trgovinu.Namjera da izađe na izbore naredne godine užasava njegove protivnike, ali i dio saboraca koji žele da Arce nastavi vladati. Ako bi na izbore izašli Morales i Arce, a zahvaljujući gore spomenutom izbornom sistemu, desničari bi mogli preuzeti vlast. Sukob Moralesa i Arcea već je sa scene pomeo generala Zuñigu.
U pomenutom intervjuu za AP Arce je rekao da je njegova vlada „politički napadnuta“ od Moralesa i da ekonomija zemlje nije u krizi, jer raste. Kao način za izlazak iz krize Arce je spomenuo litijum.
Ta Arceova izjava o litijumu i otporu unutar zemlje prema njegovoj ekonomskoj politici, iako jasnih naznaka toga još uvijek nema, podsjeća na slučaj Lenina Morena koji je u Ekvadoru došao na vlast kao ljevičar, da bi kasnije završio u protivničkom taboru i počeo saradnju sa Sjedinjenim Državama i njenim saveznicima u regiji. Moreno, koji je dobio ime po ruskom revolucionaru, u jednom trenutku se sukobio sa svojim političkim taborom i promijenio stranu.
Šta će Arce uraditi još uvijek nije jasno, ali sukob sa svojim bivšim šefom Moralesom ne može sakriti. Neki se pribojavaju da bi ovaj pokušaj državnog udara Arce mogao iskoristiti za obračun sa opozicijom i protivnicima, ili čak zatvoriti parlament što je pokušao uraditi u Boliviji susjednom Peruu ljevičarski predsjednik Pedro Castillo u decembru 2022. godine. Castillo je poslije toga razriješen dužnosti i zatvoren.
Zato u zraku još uvijek visi kao mogućnost „autogolpe“, odnosno „samopuč“, koji je Latinska Amerika višeputa vidjela. Smjenjeni Castillo je optužen za takav pokušaj. Bolivijci sigurno ne žele upotrebu sile u političkom životu, svjesni da je zemljom željeznom šakom vladala vojska od 1962. do 1982. godine i da je više od četrdeset godina demokratije važno postignuće. Sukobi oko vlasti iz 2019. godine državu su gurnuli na rub građanskog rata, a pet godina kasnije gotovo isti akteri su na sceni. Činjenica da od pojave koronavirusa Latinska Amerika proživljava najveću ekonomsku krizu u 120 godina poziva na dodatni oprez.
Sa druge strane, sile koje su željele imati bolivijske resurse pod svojom kontrolom i dalje će to željeti i tražiti na terenu onoga ko će im to isporučiti. Po tom i drugim pitanjima u ovom trenutku u samom vrhu MAS-a postoje dileme i sukob Moralesa i Arcea je to otkrio, a stavovi desničarske opozicije svima su poznati decenijama.
Tekst je ranije objavljen na portalu PISjournal.
Comentarios