Putin i Xi protiv Zapada: Gdje je granica dva geopolitička bloka?
- Armin Sijamić
- Jun 16
- 7 min read
Prilikom obilježavanja osamdesete godišnjice završetka Drugog svjetskog rata, 9. maja u Moskvi, u posjetu Rusiji je došao i kineski predsjednik Xi Jinping. Sa svojim domaćinom Vladimirom Putinom objavili su poduže zajedničko saopštenje upućeno Zapadu, crtajući obris zona uticaja.

Agresija Rusije na Ukrajinu „natjerala“ je medije širom svijeta da i ove godine na moskovskoj paradi broje Putinove goste, da bi procijenili i ocijenili kako druge države gledaju na politiku Kremlja, odnosno da li je Zapad diplomatskim uspio izolovati Moskvu.
Diplomatska izolacija Moskve slabi u odnosu na 2022. godinu i broj Putinovih sagovornika. svakim danom je veći, iako se on nalazi na potjernici međunarodnog suda. Od samo par delegacija na moskovskoj paradi u maju 2022. godine do velikog prošlogodišnjeg oktobarskog samita BRICS-a i brojnih delegacija na prošlomjesečnoj paradi prošlo je manje od tri godine.
Ovogodišnja parada u Moskvi za Putina također nije bila poraz, posebno ako se uporedi sa pomenutom iz 2022. godine, nekoliko mjeseci nakon što je ruska vojska napala Ukrajinu. Međutim, Putinu je od toga važnija činjenica da ga ni prije tri godine kao ni danas Peking nije ostavio samog, iako ga diretno nije podržao u napadu na susjednu državu.
Strateške veze
Kinesko rukovodstvo drži se onoga što su ranije dogovorili s Moskvom. Odnos dvije države definisan je kao strateški, iako mnogi tvrde da je ta veza na štetu Rusije, jer Peking koristi veličinu svoje ekonomije da bude stariji partner i zato što je Kina sposobna parirati Zapadu u gotovo svim oblastima tehnološke proizvodnje, posebno kada se radi o opremi koja se svakodnevno koristi i koja je Rusiji potrebna nakon što im je Zapad uveo silne sankcije.
Međutim, Kina očigledno smatra da svoje vanjskopolitičke ciljeve neće moći ostvariti bez Rusije, ukoliko Zapad nastavi sa sadašnjom politikom. To se posebno odnosi na Pacifik gdje Sjedinjene Američke Države godinama stvaraju različite saveze da obuzdaju kineski rast, dok tamo gdje mogu sankcijama i carinama ograničavaju kinesko prisustvo.
Posjeta Xi Jinpinga Moskvi u maju bila je njegova jedanaesta po redu, što pokazuje koliko mu je stalo do susjedne države. Sastanak sa Putinom trajao je gotovo četiri sata, a jedan drugog su oslovljavali riječima „bliski prijatelj“. Putin mu je obećao uzvratnu posjetu na jesen, kada će zajednički obilježiti pobjedu nad Japanom u Drugom svjetskom ratu, nakon što su u Moskvi ovom prilikom obilježili pobjedu na Njemačkom.
Poslovično distancirani Kinezi, koji su najčešće bez velikih riječi i onda kada urade nešto veoma važno, tokom sastanka u Moskvi prošlog mjeseca nisu štedili riječi. Direktno su optužili Sjedinjene Američke Države i NATO za potkopavanje međunarodnog poretka, izazivanje nestabilnosti širom svijeta, jednostrane mjere u ekonomiji, reviziju historije, podrivanje rada i značaja Ujedinjenih nacija…
Dva predsjednika su ovom prilikom izdali zajedničko saopštenje, neobično dug dokument za ovakve prilike, kao neku vrstu pisma Zapadu i njegovim saveznicima, jasno poručivši koje su pozicije Rusije i Kine, odnosno za šta se te dvije sile zalažu.
Rusija i Kina protiv Zapada
Iz pomenutog saopštenja Putina i Xija nema dileme da oni svoje dvije države vide kao jedan blok koji je suprostavljen onome kojeg predvode Sjedinjene Američke Države i da NATO vide kao produženu ruku Washingtona.
Međutim, ono što je čudna postavka ovakvog pristupa je odlučnost Moskve i Pekinga da, kako su rekli, očuvaju sjećanje na Drugi svjetski rat kao dio njihove odgovornosti prema historiji.Rusija i Kina kažu da će uložiti sve napore kako bi se suprotstavile „sve većim pokušajima rehabilitacije mrske ideologije nacizma i rasne superiornosti“. Rusija i Kina će, kažu, zato nastojati da očuvaju globalnu stratešku stabilnost i kasnije obrazlažu svoje pozicije.
To ne bi bilo čudno da Rusija i Kina nisu države koje su nakon raspada SSSR-a počele da ruše postojeći, kako su oni tada ocijenili, unipolarni svjetski poredak u kome Sjedinjene Američke Države i saveznici sa Zapada dominiraju. Za tu namjenu Moskva i Peking su formirali Šangajsku organizaciju za saradnju (ŠOS) i nešto kasnije BRICS (prvenstveno ekonomski savez koji od začetaka čine Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika) i potom krenuli u njegovo širenje i jačanje, sve više koristeći ga kao alat u obračunu sa Zapadom. U majskom manifestu velike nade Moskva i Peking i dalje polažu u ove organizacije, dok traže da se zadrži postojeći sigurnosni poredak u onom dijelu koji njima odgovora.
Odatle dolazimo do zaključka da Rusija i Kina već sada svijet vide kao multipolaran, da su zone interesa velikih sila podijeljenje i da oni očekuju od Zapada da to poštuje između ostalog i tako što će prestati da širi svoj uticaj prema njihovim granicama, prvenstveno kroz proširenje NATO i njegovo pretvaranje u organizaciju koja će osim Atlantika svoje nove članove tražiti i na Pacifiku. „SAD i njegovi saveznici pokušavaju proširiti NATO prema azijsko-pacifičkoj regiji, stvaraju zatvorene saveze i pokušavaju pridobiti zemlje u toj regiji za svoju indo-pacifičk strategiju, čime potkopavaju mir, stabilnost i prosperitet u regiji“, naveli su Putin i Xi.
Da se ne radi o principjelnom zalaganju za određene vrijednosti pokazuje i sljedeći navod: „Strane pozivaju svjetsku zajednicu da poštuje i štiti principe koje su razvili Međunarodni vojni sud u Nürnbergu i Međunarodni vojni sud za Daleki istok, a čiji je cilj sprječavanje izbijanja ratova, genocida, ratnih zločina, mučenja i drugih zločina protiv čovječnosti.“ Naime, Putin je na potjernici Međunarodnog krivičnog suda, odnosno suda Ujedinjenih nacija, a Generalna skupština Ujedinjenih nacija je u više navrata osudila rusku agresiju na susjednu Ukrajinu. Dakle, radi se o realpolitičkom crtanju zona uticaja i namjeri da se Sjedinjene Države i njegovi saveznici potisnu iz ruskog i kineskog dvorišta što je svakako legitimno, ali teško da je legalno po osnovama na koje se Putin i Xi pozivaju.
Saradnja i zajednički interesi
Osnova za saradnju između Rusije i Kine je „široko zajedništvo nacionalnih interesa u dugoročnoj historijskoj projekciji i usklađenost sa zadacima sveobuhvatnog nacionalnog razvoja obje države“, navodi se u dokumentu.
Dvije strane „izjavljuju čvrstu međusobnu podršku u osiguravanju suvereniteta, teritorijalnog integriteta, sigurnosti i stabilnosti“ Rusije i Kine. Rusija kaže da je Tajvan dio Kine, a Peking daje podršku naporima Moskve „da osigura sigurnost i stabilnost, nacionalni razvoj i prosperitet, suverenitet i teritorijalni integritet, te se protivi vanjskom miješanju u unutrašnje poslove Rusije“.
„Strane će nastaviti jačati vojnu i vojno-tehničku saradnju u korist naroda Rusije i Kine, kao i globalne i regionalne sigurnosti.“
Da bi se ovo dogodilo, Rusija i Kina se obavezuju i na ekonomsku i kulturnu saradnju. Dvije države kažu da će nastaviti razvoj sadašnjih ekonomskih veza, ojačati energetsko partnerstvo, dodatno uvezati bankarske usluge i proširiti trgovinu u nacionalnim valutama. Taj trend, dugoročno gledano, dvije države će još više povezati i veze će ostati i nakon što Putin i Xi jednog dana odu sa funkcija koja obnašaju.
Peking i Moskva će nastaviti da se protive pokušajima obmanjivanja mlađih generacija „u skladu s naporima da se spriječi zanemarivanje podviga pobjede naših naroda nad njemačkim nacizmom i japanskim militarizmom“.
Peking i Moskva su se složili da ojačaju saradnju u oblasti obrazovanja, prodube dijalog o medijima, rade na zajedničkoj produkciji i razmjeni audiovizuelnog sadržaja, razvijaju saradnju u filmskoj industriji i jačaju saradnju mladih.
Rusija i Kina kažu da primjećuju „destruktivne akcije niza država i njihovih asocijacija koje nastoje revidirati ishod Drugog svjetskog rata kako bi služile svojim sebičnim hegemonističkim interesima, potkopale principe uspostavljenog poslijeratnog svjetskog poretka i narušile centralnu ulogu Ujedinjenih nacija (UN) u održavanju globalnog mira i sigurnosti“.
„Strane primjećuju nepovratnost formiranja pravednijeg i održivijeg multipolarnog svjetskog poretka“.
Moskva i Peking zatim ističu da žele očuvati organizaciju Ujedinjenih nacija, gdje obje imaju stolicu u Vijeću sigurnosti i pravo veta koje im daje ogroman uticaj širom svijeta, kao centralnu pozornicu i referentnu tačku u međunarodnoj politici, ali su se složili da „jačaju blisku koordinaciju u okviru Šangajske organizacije za saradnju kao obećavajući smjer za razvoj rusko- kineskih odnosa sveobuhvatnog partnerstva i strateške saradnje u novoj eri“ te da su spremne zajedno sa ostalim članicama BRICS-a promovisati stratešku saradnju u oblastima politike,sigurnosti, ekonomije, finansija i kulture.
Protiv Trumpa
U nastavku dokumenta Rusi i Kinezi direktno se bave politikom aktuelnog američkogpredsjednika Donalda Trumpa, iako ga ne pominju.
„Primjena trgovinskih i finansijskih ograničenja od strane pojedinačnih država i njihovih asocijacija, kao što su jednostrane nelegitimne restriktivne mjere i prekomjerne carinske tarife, kao i druge netržišne metode konkurencije, negativno utiče na globalnu ekonomiju, potkopavaju poštenu konkurenciju i ometaju međunarodnu saradnju u borbi protiv najvažnijih izazova za cijelo čovječanstvo“, navodi se u dokumentu i dodaju da se „osuđuju cinične akcije poduzete radi zaobilaženja Vijeća sigurnosti UN-a, kršenje Povelje UN-a i međunarodnog prava, ometanje pravde, kao i mjere suprotne pravilima Svjetske trgovinske organizacije.“
Putin i Xi osuđuju Trumpa i formulacijom da su „planovi i praktični koraci određenih nuklearno naoružanih država za raspoređivanje kopnenih raketa srednjeg i kratkog dometa izvan njihovih nacionalnih teritorija, sposobnih da brzo pogode širok spektar ciljeva na teritorijama drugih nuklearno naoružanih država“.
Rusija i Kina kažu da američki program protivraketne odbrane „Zlatna kupola“, kojeg je nešto ranije javnosti predstavio Trump i koji podrazumijeva, pojednostavljeno rečeno, razmještanje vojnih kapaciteta u svemir kako bi odatle djelovali ofanzivno i defanzivno. Zato su Rusija i Kina pozvali na pregovore o korištenju svemira, odnosno spriječavanju razmještanja istog u svemir.
Rusija i Kina „namjeravaju pojačati interakciju i pooštriti koordinaciju kako bi odlučno suprotstavile kursu Washingtona dvostrukog obuzdavanja Rusije i Kine“, dodajući da je za njih neprihvatljivo da se grade „antiruski“ i „antikineski“ savezi .
Sve ovo, smatraju Putin i Xi, su „kritična masa problema i izazova u strateškoj sferi“ i konstatuju da se „rizik od nuklearnog sukoba povećao“, posebno zbog „širenja postojećih i novoosnovanih vojnih saveza i koalicija od strane nekih nuklearno naoružanih država blizu granica drugih nuklearno naoružanih država“.
Tako su Putin i Xi odlučili da se još jednom usprotive svim glavnim politikama Donalda Trumpa, odnosno alatima koje on ima na raspolaganju. Čini se da je Moskvi i Pekingu jasno da Washington u Trumpovom mandatu želi korištenjem sile, po raznim osnovama i na razne načine, prisiliti druge na potčinjavanje i tako produžiti period dominacije Sjedinjenih Država koji traje od kraja Drugog svjetskog rata. U tom kontekstu često se može čuti termin „obuzdavanje Kine“, a što nije ništa drugo nego spriječavanje ove države da se daljnje pozicionira kao velika sila. U slučaju Rusije, takvo „obuzdavanje“ traje, sa manjim prekidima, od kraja Drugog svjetskog rata.
Ipak, nešto od tog svijeta bi Moskva i Peking očuvali – svoj uticaj u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija, dok istovremeno grade novi ekonomski i politički poredak u dijelu svijeta u kojem odlučuju, odnosno ojačavaju ono što vide kao temelje multipolarnog svijeta koje su već postavili osnivanjem ŠOS-a, BRICS-a i jačanjem međusobnih veza desetina država koje su na različite načine u sukobu sa Zapadom.
Ali, Washingtonu se žuri. Agresivna politika Trumpa, posebno u njegovom drugom mandatu, potvrda je da Sjedinjene Države žele preokrenuti trend iz zadnjih petnaesetak godina, gdje posebno Kina, a onda Rusija i drugi uzimaju sve više moći u raznim dijelovima svijeta, dokuticaj Zapada tamo opada.
Rusija je možda prije vremena upala u klopku, napadajući veliku državu kao što je Ukrajina, dok se Kina sprema za američki pritisak na Pacifiku i okršaj koji će, kako su rekli neki američki zvaničnici ranije, biti puno veći i temeljiti nego onaj sa Moskvom tokom Hladnog rata, jer je Peking sposoban Zapadu parirati na polju politike, ekonomije, tehnologije, kulture, ideologije….Moskva to nije bila u stanju ni kada je bila najjača u svojoj historiji.
Tekst je ranije objavljen na portalu PISjournal.net
Comments