Novi energetski projekti na Balkanu ocrtavaju drugačiju geopolitičku sliku Evrope. Ruska agresija na Ukrajinu promijenila je Evropu u mnogo čemu, a posebno u oblasti energetike. Plan Evropske unije da se oslobodi zavisnosti od ruskih energenata poprilično je odmakao u svojoj realizaciji, pa neki procjenjuju da će za tri godine biti u potpunosti ostvaren. U prilog tome govore i dvije vijesti koje su jučer došle iz Slovenije, odnosno Bugarske.
Kada je Rusija napala Ukrajinu u februaru prošle godine bilo je mnogo onih koji su tvrdili da će Evropa i dalje morati kupovati naftu i prirodni gas od Moskve te da će to potrajati decenijama. Godinu dana kasnije ta procjena bi se mogla dovesti u pitanje, odnosno vrijedilo bi još jednom promisliti, što će i uraditi oni koji o nafti i prirodnom gasu znaju mnogo. Tehnička realizacija ideje oslobođanja od ruskih energenata, ipak, samo je dio političkih planova i procesa koji se odvijaju pred našim očima, a čije konce vuku Sjedinjene Američke Države, uz asistenciju niza evropskih država.
Jučerašnji događaji u Sloveniji i Bugarskoj to bez sumnje potvrđuju, a geopolitička pozicija evropskih država uključenih u dogovore pokazuje da se stvara nova politička realnost na evropskom istoku, što će se u konačnici odraziti na čitav kontinent. To se mora odraziti i na Bosnu i Hercegovinu koju je jučer spomenuo hrvatski premijer Andrej Plenković u svom obraćanju u Sloveniji.
Nuklearne elektrane i LNG terminali
Plenković je jučer boravio u Sloveniji gdje ga je ugostio premijer Robert Golob. Pored otvorenih pitanja u odnosima dvije države, dva premijera su dogovarala projekte koji će imati uticaja i na okolne države, ukoliko budu realizovani. Naime, Hrvatska želi da proširi kapacitete LNG terminala na Krku i Sloveniji je ponudila mogućnost ulaganja u taj projekat, za šta je zvanična Ljubljana zainteresovana. Zatim, dva premijera su izrazila spremnost da povećaju kapacitet nuklearne elektrane Krško, odnosno da grade novi blok koji će proizvoditi dodatne količine električne energije za obje države.
Dvije države žele dodatno povezivanje u oblasti proizvodnje i distribucije energije, pretvarajući se u važne regionalne faktore u ovoj oblasti, iako se to do samo prije nekoliko godina činilo kao nerealno. Male države kakve su Slovenija i Hrvatska same to ne mogu izvesti, pa je jasno da iza plana stoje veće i moćnije države. Kod LNG terminala na Krku stvari su posve jasne, budući da su projekat snažno podržale SAD kako bi omogućili Evropi da se oslobodi zavisnosti od ruskog gasa. Izgradnju LNG terminala SAD su podržale u Poljskoj i Njemačkoj.
Izgradnja novog bloka u nuklearnoj elektrani Krško posebno nije moguća za ove dvije države, ukoliko im veće i razvijenije države ne ustupe potrebno znanje i tehnologiju. Sada kada je Rusija odsječena sankcijama od Evrope i više ne može kao ranije da gradi i servisira nuklearne elektrane u drugim državama, logično je da će taj prazan prostor popuniti države sa Zapada, prije svega SAD i Francuska kao najveća nuklearne sila unutar Evropske unije. Upravo takvo rješenje je dogovoreno u Bugarskoj.
Kako su jučer javili bugarski mediji, službena Sofija će potpisati sporazume sa SAD i Francuskom za izgradnju četiri nuklearne jedinice u gradovima Kozloduy i Belene. U Kozloduyu nove kapacitete će graditi čuvena američka kompanija Westinghouse, a Électricité de France će ih graditi u Belenu. Ovo je najavio zamjenik ministra energetike Elenko Bozhkov. Prema njegovim riječima američka i francuska kompanija Bugarskoj će dostaviti i nuklearno gorivo već naredne godine koje će se početi koristiti od 2025. godine u postojećim nuklearnim elektranama izgrađene u saradnji s Rusijom.
Nova (geo)politika
Ako se ostvare ove najave onda će se geopolitička slika Balkana i istočne Evrope ubrzano mijenjati. Presijecanjem dotoka energenata iz Rusije Moskvu se udaljava od Evrope, posebno važno i od Njemačke, a negativne posljedice mogla bi osjetiti i Turska koja planira da zemlju pretvori u energetsko čvorište iz kojeg će se snabdijevati Evropa. Izgradnja LNG terminala širom Evrope postao je strateški projekat SAD i niza država, posebno Poljske, čime se stvara nova energetska i shodno tome politička realnost na terenu.
Gradnja nuklearnih elektrana po Evropi prvorazredno je pitanje i za Njemačku koja, predvođena strankom Zelenih, želi zatvoriti sve nuklearne elektrane u zemlji. Sa druge strane, Francuska to sada ne želi. Predsjednik Emmanuel Macron je u februaru prošle godine najavio izgradnju šest novih nuklearnih elektrana i produžavanje vijeka trajanja za čak 56 reaktora koje je prethodno planirao zatvoriti. Macron smatra da će tako zemlja postići ugljičnu neutralnost do 2050. godine, što je samo dio plana Francuske. Ratom u Ukrajini postalo je jasno da će Evropa trebati energiju i da je to odlična prilika da se zaradi novac. Na jučerašnjem sastanku premijer Golob je rekao da očekuje da Evropska unija nuklearnu energiju ubroji među čiste izvore energije, što bi, novcem iz Brisela, ubrzalo izradnju novih kapaciteta u Krškom. Tako bi se moglo desiti da Njemačka, još jednom od početka ukrajinskog rata, ostane usamljena na Zapadu.
Hrvatski premijer Plenković jučer je rekao da postojeće kapacitete terminala na Krku želi podići sa postojećih 2,9 na 6,1 milijardi kubika plina, čime bi terminal dobio „regionalni, srednjoevropski značaj“, a Golob je rekao da je to i interes Slovenije. Plenković dalje kaže da bi Krk mogao poslužiti da njegova država postane „regionalno energetsko čvorište“ u okolnostima „potpuno izmijenjene energetske arhitekture“ u svijetu, za šta će tražiti podršku Brisela, posebno za izgradnju mreže gasovoda. Cilj je, kako Plenković kaže, da novi gasovod poveže „Hrvatsku Sloveniju, Austriju, Bavarsku, Mađarsku, Bosnu i Hercegovinu“, što bi sigurno bio prvorazredni politički uspjeh vlasti u Zagrebu, a za šta imaju podršku iz Washingtona.
Jučerašnje vijesti iz Slovenije i Bugarske, zajedno sa prethodnim dešavanjima širom Evrope, upućuju na to da se iza brojnih političkih igara na Balkanu kriju i snažni energetski interesi velikih sila i kompanija, iako je Zapad samo dijelom ujedinjen na tom planu. Novi gasovodi, LNG terminali i nove nuklearne elektrane pokreću mnoge važne regionalne i evropske procese, oblikujući nove geopolitičke mape i crtajući nove interesne zone velikih sila. Istok Evrope gotovo preko noći ponovo postaje važan za velike sile, a njegovi energetski potencijali i geopolitički položaj postaju posebno vrijedni.
Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba.
Comments