Desetljećima iz Izraela i Palestine dolaze slične vijesti: Izraelska želja da proširi svoju teritoriju i grčeviti otpor Palestinaca da se spasi što se spasiti može. Rezultat je svih ovih godina, također, sličan: Izraelska superiornost u oružju još uvijek je garancija da će Palestinci izvlačiti deblji kraj. Jedna od izraleskih prednosti su i sistemi za presretanje projektila. Kakvi su to sistemi i da li su garancija da će i budućnosti Izrael biti nadmoćan i gotovo neokrznut u svim okršajima sa Hamasom?
Jedan od najvećih, najdužih i najdubljih svjetskih konflikta je izraelsko-palestinski. Pored toga što traje, u manjoj ili većoj mjeri čitavo stoljeće (iako je Izrael zvanično osnovan tek 1948. godine), ovo je sukob koji u sebi ima elemente građanskog i vjerskog rata, uz elemente ratovanja za teritoriju, vodu, obradivo zemljište i ratovanje za najmanje dva različita politička svjetonazora. Pored toga, ovaj konflikt se može prenijeti i na druge države, pa čak i druge dijelove svijeta. Dakle, postoji mogućnost širenja sukoba i izvan tog uskog područja kojeg danas pokrivaju Izrael i Palestina.
Podsjetimo, površina Izraela iznosi nešto preko dvadeset hiljada kvadratnih kilometara, a Palestine tri puta manje, od čega od čega na Pojas Gaze otpada površina gotovo jednaka površini Beograda. Odnosno, površina Izraela je slična površini Slovenije, a Palestine slična površini malo većoj od polovine Kosova. Na tom području živi četrnaest miliona ljudi, od čega nešto više od devet u Izraelu. Uz to, preko 60 posto teritorije Izraela pokriva pustinja Negev.
Borba za teritoriju i borba za opstanak
Izrael sve ove godine pokušava da uzme što više teritorije od Palestine, gradeći naselja i naseljavajući jevrejsko stanovništvo, dok Palestince suzbija na Zapadnu obalu (u kojoj također gradi svoja naselja) i Pojas Gaze koji je odvojen od ostatka palestinskog naroda. Od kraja hladnog rata Palestina je u manjoj ili većoj mjeri prepuštena samoj sebi, budući da se arapske države nisu pretjerano zauzele za palestinsku državu. Podrška većinski muslimanskih zemalja uglavnom je finansijska, a u isto vrijeme jedna od glavnih tema različitih političkih vođa u islamskom svijetu koji palestinsku patnju koriste za svoje političke ciljeve.
Novi krug nasilja počeo je u Jerusalemu kojeg obje strane žele kao svoj glavni grad. Izraleske vlasti su prije nekoliko dana počele deložacije palestinskih porodica iz njihovih domova u dijelu Jersualema Sheikh Jarrah, da bi u njih uselili jevrejske porodice. Izraleske vlasti tvrde da palestinske porodice nisu vlasnici tih objekata te da trebaju plaćati najam državi. Palestinci tvrde da su to njihovi objekti u kojima oni žive desetljećima. Uporedo s ovim, ali i zbog ovoga, u blizi džamije Al Aqsa je došlo do sukoba izraleskih snaga sigurnosti i vjernika muslimana kojima nije dozvoljeno zadržavanje u krugu džamije nakon iftara. U sukobima je povrijeđeno preko 200 Palestinaca, da bi na koncu izraleska policija upala u dvorište džamije.
Nakon toga je palestinski Hamas iz Pojasa Gaze, kako su saopštili – kao odgovor na izraleski upad u džamiju, lansirali nekoliko raketa prema Izraelu. Izrael je uzvratio žestoko, pa je u zračnim napadima ubijeno nekoliko desetina ljudi, od čega je bilo mnogo i djece. Nakon toga, protesti su proširili širom Izraela i Palestine, a nove runde udara Hamasa i Izraela se smijenjuju, što je najveći sukob od 2014. godine i nije jasno do kada će trajati, dok obje strane obećavaju udare kakve ranije suprotna strana nije iskusila.
Najveći broj svjetskih lidera, ili se ne oglašava ili poziva na prekid sukoba u „neutralnim“ saopštenjima, punim opštih mjesta. Jedan dio svijeta, kao i veliki broj poznatnih ličnosti i korisnika društvenih mreža, poziva da se pomogne Palestini i da se zaustavi Izrael, dok drugi dio svijeta (uglavnom Zapad) direktno ili indirektno podržava Izrael kao što su činili desetljećima.
Posljednjih 48 sati svijet obilaze snimci raketa na nebu iznad Palestine i Izraela. Hamasove rakete koje pokušavaju da pogode teritorij Izraela i izraelske rakete koji pokušavaju da ih presretnu prije nego pogode cilj. Izrael je saopštio da za presretanje raketa koristi sistem „Gvozdena kupola“ i da je to ponos izraleske vojske.
Šta je, ustvari, „Gvozdena kupola“ i njoj srodni sistemi „Davidova praćka“ i „Strijela“ i na koji način funkcionišu? Da li je zaista moguće takvim sistemima zaštititi određenu teritoriju i da li postoji način da se taj sistem odbrane „probije“?
Apsolutna zaštita?
Kako smo već ranije opisali, sužen prostor na kome se nalaze Izrael i Palestina te arapske države koje s njima graniče, traži inovativna rješenja i temeljno pripremanje naroda za ratne uslove. I dok su Palestinci ostavljeni na milost ili nemilost izraelskoj vojsci, Izrael je poduzeo ozbiljne mjere da zaštiti zemlju od posljedica rata.
2011. godine Izrael u upotrebu uvodi sistem „Gvozdena kupola“ u cilju presretanja projektila kratkog dometa, prije svega Hamasovih koji je tada, a vjerovatno i danas, raspolagao sa raketama slabog kvaliteta budući da se bolje i ne mogu proizvesti u Gazi koja je u okruženju. „Gvozedenu kupolu“ su razvijale izraleske firme Rafael Advanced Defense Systems i Israel Aerospace Industries uz pomoć Sjedinjenih Američkih Država, a kao dio sistema odbrane u koji su uključene „Davidova praćka“ (namijenjena za projektile srednjeg dometa) i „Strijela“ namijenjena kao odbrana od balističkih projektila. Dakle, jednim sistemom se željelo odbraniti od projektila iz Gaze, zatim Sirije i Libana gdje djeluje šiitski Hezbollah i na koncu velikih i moćnih raketa koje bi došle iz pravca Irana. Međutim, još od 2008. godine kompanija Rafael Advanced Defense Systems testira rakete „Tamir“ kao presretače i u naredne tri godine, korak po korak, sistem biva pušten u upotrebu od strane vojske.
Različite su informacije koliko je, u stvari, uspješan ovaj sistem. U sukobima 2014. godine sa Hamasom, „Gvozdena kupola“ je pružala gotovo apsolutnu zaštitu, budući da je tada prema Izraelu ispaljen mali broj raketa i ovaj napredni sistem ih je mogao presresti. Posljednjih dana vidimo da rakete padaju i po izraelskim gradovima, što će reći da se efikasnost sistema smanjuje povećanjem broja projektila koje ispali suprotna strana. U Izraelu su vjerovali da je „Gvozdena kupola“ presretala preko 85 posto svih projektila do zadnjih nekoliko dana kada je taj broj smanjen. Tačnim brojevima, vjerovatno, jedino raspolažu u Izraelu, uprkos mnogo podataka koji se provlače u medijima.
Kako sistem radi?
Pojednostavljeno rečeno, a prema onome što je saopšteno medijima, sistem radi na principu radarskog osmatranja određenog terena. Zatim, detekcijom projektila (ukoliko ranije nije utvrđeno da se radi o lažnoj uzbuni) sistem izračunava putanju gdje će projektil pasti. Ako će projektil pasti u nenaseljeno područje, pustinju ili more, sistem neće slati rakete presretače. Ukoliko sistem procijeni da je projektil prijetnja za neku određenu tačku koju treba odbraniti, onda u njegovom pravcu ispaljuje se raketa koja pokušava da „ulovi“ projektil i uništi ga prije nego pogodi cilj. Ovakav sistem je izuzeno skup, pa se smatra da jedan presretač košta oko 50 hiljada dolara, a lanseri sa po 20 presretača nalaze se širom Izraela.
Kako godinama izvještavaju izraelski mediji, razvoj ovoga sistema nije završen i rad na poboljšanju njegovih performansi i dalje traje.
Napad većeg inteziteta probija zaštitu
Posljednji napadi Hamasa pokazali su ono što su mnogi predviđali. Masovan napad nije moguće u potpunosti zaustaviti, a za Izrael predstavlja i problem cijena upotrebe sistema. Naime, smatra se da Hamasove rakete koštaju oko hiljadu dolara, a izraelski odgovor je pedeset puta skuplji. Ono što brine Izrael je i činjenica da je Hamas u zadnja dva dana gađao i Tel Aviv, a što ranije nije bio slučaj. Dakle, Hamasov napredak od 2014. godine izraelski stručnjaci nisu pratili, budući da su rakete ovaj put pogađale izraelske gradove, a ranije to nije bio slučaj. Barem ne u ovome obimu.
Stepen efikasnosti ovoga sistema vjerovatno je dio i objašnjenja zašto Izrael tako žestoko odgovara na aktivnosti Hamasa, a prema libanskom šiitskom Hezbollahu nastupa sa dosta više opreza. U Izraelu su svjesni da bi masovni napad od strane Hezbollaha sigurno probio „kupolu“ i nanio ogromne ljudske i materijalne gubitke Izraelu. Iz Hezbollaha su ranije poručili da su spremni gađati nuklearni reaktor u Dimoni, rezervoare amonijaka, postrojenja hemijske industrije, aerodrome i sve druge mete za koje procijene da će Izraelu nanijeti veliku štetu. Smatra se da Hezbollah ima stotine hiljade raketa različitog dometa i različitih vrsta, a da je nakon rata u Siriji postao još jači, usvajajući nove ratne vještine i dobijajući opremu iz Sirije, Irana i vjerovatno iz Rusije koja je naoružavala sirijsku vojsku.
Rakete su sada dostupne izraelskim nepijateljima i čini se da polahko prolazi vrijeme kada je Izrael mogao bez straha od odmazde da izvršava napade izvan svojih granica. Nema sumnje da je Izrael i dalje najveća sila u tom dijelu svijeta, ali napredak oružja kod njihovih rivala postaje izraženiji činjenicom da je Izrael teritorijalno mala i prenaseljena država.
Dok političari ne postignu dogovor o trajnom miru na Bliskom istoku sukobi u ovome dijelu svijeta će da se periodično ponavljajuju, broj civilnih žrtava na obje strane mogao bi stalno rasti, a sukob bi se mogao prenijeti i na druge zemlje.
Čini se da u ovom dijelu svijeta naučnici i vojnici brže dolaze do novih tehnologija i sredstava za ratovanje, nego li političke vođe nalaze održiva rješenja na zadovoljstvo svih strana.