Protekle sedmice pobjedu na predsjedničkim izborima u Čileu odnio je Gabriel Boric Font. Njegova ubjedljiva izborna pobjeda otvara više pitanja, nego li daje odgovora. Izborna kampanja je iza njega i sada slijedi pokušaj provođenja datih obećanja, a već je mnogima jasno da će to biti veoma teško, čak i neizvodivo.
Gabriel Boric Font, koji po ocu vodi porijeklo iz Dalmacije te iz Katalonije sa majčine strane, iako ima samo 35 godina na javnoj sceni u Čileu djeluje više od deset godina. Tokom velikih studentskih protesta iz 2011. godine Boric je izrastao u prepoznatljivog lidera, a poslije toga je postao i političar, gradeći svoj imidž u parlamentarnim klupama. Njegovi saradnici kažu da nije želio da postane predsjednički kandidat, ali se to ipak dogodilo nakon što je iza njega stala široka politička koalicija i mnogo različitih društvenih pokreta.
Sa rekordno velikom izlaznošću (55 posto) građani su izabrali Borica u odnosu na Jose Antonia Kasta. Boric je dobio 4,6 miliona glasova od ukupno 8,3 miliona, odnosno 55,8 posto. Takav rezultat nije iznenađenje, iako je Kast pobjedio u prvom krugu izbora. Sva relevantna istraživanja raspoloženja glasača nisu dovodila u pitanje pobjedu mladog Borica. To je bilo jasno od onoga trenutka kada je Boric, na trenutnu podjelu na lijeve i desne, ubacio u igru i pitanje autohtonih naroda, seksualnih manjina, pitanje ekologije, zdravstva i školstva i na koncu podjelu na one koji su za Salvadora Allendea i oni koji su za Augusta Pinocheta. Kast je branio pozicije brutalonog diktatora i zatečeno stanje u zemlji. To je, bilo je već tada jasno, osuđeno na poraz u trenutnim okolnostima u Čileu.
Čile se mijenja
Čile je jedna od najbogatiji država u Južnoj Americi. Koncept liberalne „minimalne države“ omogućio je brz rast ekonomije, direktne investicije iz Sjedinjenih Američkih Država i drugih zemalja, poslovanje u uslovima otvorenog tržišta uz vlast koja se ne miješa u posao velikih kompanija. To je dovelo do nekoliko fenomena s kojim se Evropa suočava posljednih godina, a Čile mnogo duže. Naime, migranti sa ostatka kontinenta pokušavaju pješice da dođu u tu zemlju i dijelovi Čilea su poprimili drugačiju etničku i društvenu sliku. Paralelno je trajao proces raslojavanja stanovništva i stvaranja veoma bogate elite i siromašne većine.
Pojava koronovirusa ozbiljno je uzdrmala Čile. Vlada je zatvorila najveći dio zemlje, a elita se povukla u svoje raskošne domove širom zemlje. Veliki broj građana doslovno je tražio hranu i potom izašao na ulice, nakon čega su počeli okršaji sa policijom.
Sve ovo je upućivalo da će Čile dobiti novu vlast, a shodno logici to bi bila ljevičarska opcija. Pobjedom Borica Čile je dobio najradikalniju lijevu vladu od smrti Allendea. Boric je u kampanji obećao brisanje socijalnih razlika, besplatno zdravstvo i školstvo, ukidanje privatnih penzionih fondova i uvođenje većih poreza za velike kompanije, pa čak i u sektoru proizvodnje bakra u kome je Čile prvi na svijetu. Ako se tome doda da je Boric imao podršku i čileanskih komunista, onda je predizborna kampanja izgledala kao odličan plan za osvetu otuđenim centrima moći.
Međutim, Boric i njegov tim tu nisu stali. Mlada ekipa koja je vodila kampanju, sa Boricom njih četvero svi mlađi od 35 godina, odlično je iskoristila društvene mreže i svoje kontakte sa autohtonim narodima Čilea, ekološkim aktivistima, feministicama, borcima za ljudska prava, i prava seksualnih manjina. Obećanje o uspostavi Čilea kao socijalne države nije izostavljeno, kao i popravljanje položaja žena u društvu. Iskorištene su teme koje ujedinjuju, ali i one koje dijele zajednicu. U jednom trenutku kampanja je podsjećala na onu kakvu su vodili Joseph Biden i Donald Trump.
Kako je izvjestio Decide Chile, čak 70% mlađih od 30 godina glasalo je za Borica, a većinsku podršku dobio je i od žena u gotovo svim starosnim grupama. Prostije rečeno, mlada generacija političara porazila je staru gardu zagovornika neoliberalizma, koristeći aktuelnu situaciju u zemlji i svijetu. Na taj način, Boric je postao treći milenijalac na čelu neke države Latinske Amerike, nakon što su to uspjeli Najib Bukele i Mohamed Irfaan Ali.
Suočavanje sa realnošću
Za nešto više od tri mjeseca Boric će preuzeti dužnost predsjednika. Svoj modni stil (bez kravate i sakoa, duga brada i tetovaže na rukama) možda neće promijeniti, ali svoju predizbornu politiku sigurno hoće. Nakon izborne pobjede to je jasno potvrdio. „Totalno smo posvećeni fiskalnoj konvergenciji, makroekonomskom balansu i razumijemo da velike reforme koje smo predložili moraju biti provedene korak po korak“, dodajući da će za takve poteze biti potrebno „formiranje velike većine“. A ta većina je upitna najmanje na dva važna mjesta. Prvo mjesto je Kongres, gdje je desetak slobodnih strijelaca sa kojima niko ne upravlja, a i sama koalicija koja je podržala Borića u sebi skriva međusobne razlike. Drugo mjesto, možda i važnije za dugoročne reforme, jeste poslovna zajednica u toj zemlji. Pobjeda Borica izazvala je određenu paniku u redovima poslovnih ljudi, ali ne toliku koliko je to uobičajno kada u drugim državama Latinske Amerike pobjede ljevičari. Možda i ta činjenica govori o stvarnim dometima Boriceve politike, posebno ako se uzme u obzir da rast čileanske ekonomije usporava. Naime, Boric je odmah nakon pobjede izjavio da će raditi na ujedinjenju podjeljene zemlje i na dobijanju povjerenja poslovne zajednice.
Izbornu pobjedu Boricu čestitali su brojni ljevičari iz Latinske Amerike, a među prvim Luis Inacio Lula da Silva, Cristina Kirchner, Evo Morales i Andres Manuel Lopez Obrador. Čestitke je uputio i poraženi Kast, kao i aktuelni čileanski predsjednik i milijarder Sebastian Piñera. I čileanski desničari i latinoamerički ljevičari se nadaju da će Boric biti što bliži njihovom taboru. Ovi prvi iz razloga koje je iznio u svojoj predsjedničkoj kampanji, a ovi drugi zato što je Boric u svojim izjavama kritikovao vlast u Venecueli i Nikaragvi te što je pružio ruku poraženim desničarima u Čileu. U takvim okolnostima Boric ima otvorene puteve prema SAD, Kini, ali možda i najbolju šansu sa Evropskom unijom u sklopu nove politike Brisela prema Latinskoj Americi.
Pred mladim predsjednikom nalaze se brojni izazovi sa kojima se mora nositi. Oni sežu od socijalnih raslojavanja i mogućih nemira, pa sve do ustavne materije i vanjske politike. Naime, Čile će do polovine 2022. godine dobiti novi ustav koji će zamijeniti postojeći, snažno obilježen vojnom diktaturom iz osamdesetih godina prošlog stoljeća. Čileansko društvo ima velika očekivanja od novog predsjednika, a njegov uspjeh zavisi i od mnogih drugih okolnosti na koje on nema uticaja. Boric je dobio priliku da se svrsta u redove ljevičara u Latinskoj Americi, ali i da bude predvodnik neke nove latinoameričke ljevice koja je bliža centru nego je to slučaj danas.
Koliko je teško voditi Čile možda najbolje ilustruje savjet iskusnog i bogatog aktuelnog predsjednika Sebastiana Piñere koji je je Boricu pred televizijskim kamerama poručio da se fotografiše prije svog ulaska u La Monedu (zgradu u kojoj je sjedište predsjednika države) i nakon izlaska iz nje, kako bi vidio koliko je teško voditi Čile.