• DS

Francuski predsjednički izbori: Može li iko poraziti Emmanuela Macrona?

Tek nešto malo nešto više od godinu dana od francuskih predsjedničkih izbora u aprilu 2022. godine, a pažnja se već okreće potencijalnim kandidatima koji će izaći na megdan aktuelnom predsjedniku Emmanuelu Macronu. Zahvaljujući imploziji tradicionalnog dvostranačkog sistema na izborima 2017. godine, kada nijedna od glavnih stranaka nije osvojila većinu u prvom krugu glasanja, sada je u igri pet glavnih tabora: Macron, liderka krajnje desnice Marine Le Pen, ekstremni ljevičar Jean-Luc Mélenchon, desni centar i lijevi centar, uključujući Zelene.

Macron, Le Pen i Mélenchon gotovo sigurni kandidati sa njihovih lista, dok se očekuje da će ostale stranke donijeti odluku o svojim kandidatima otprilike sredinom ove godine. Ključno pitanje u mjesecima koji slijede bit će može li lijevica i lijevi centar odlučiti o jedinstvenom kandidatu, bez kojeg će glasovi ljevice gotovo sigurno ostati podijeljeni - a s time će i šanse da se ljevičarski kandidat plasira u drugi krug ostati u domenu naučne fantastike.


Emmanuel Macron


Macron (43), aktuelni francuski predsjednik, izabran je 2017. godine, pobijedivši liderku krajnje desnice Marine Le Pen u drugom krugu izbora sa 66 posto glasova. Iako je vodio kampanju kao kandidat "ni lijeve ni desne opcije", od stupanja na funkciju, Macron je uglavnom vladao kao desničarski predsjednik, usredotočivši se na ekonomiju, rezanje poreza, pooštravanje zakona o penzijama i liberalizaciju zakona o tržištu rada na užas ljevice. Nadimak „Predsjednik bogatih“ još uvijek odzvanja u nekim krugovima.


U novije vrijeme, također je skrenuo izrazito udesno po pitanjima kulture i identiteta. Macronova vlada podržala je kontroverzni zakon koji bi otežao objavljivanje videozapisa dežurnih policajaca (čime bi se ograničili dokazi dostupni građanima suočeni sa zastrašujućom policijskom brutalnošću). Nakon ubistva francuskog učitelja u oktobru 2020. godine, predložio je zakon protiv "islamističkog separatizma", koji bi Senat trebao razmatrati u sljedećih nekoliko dana.


Nedavno je njegov ministar obrazovanja najavio istragu o takozvanom „islamo-ljevičarstvu“, maglovitom izrazu koji je donedavno bio dio spektra retorike krajnje desnice.


Marine Le Pen


Marine Le Pen (52), čelnica krajnje desničarske stranke Nacionalnog zbora (nekada Nacionalnog fronta), predsjednikova je najistaknutija protivnica. Iako ju je Macron komotno pobijedio u drugom krugu izbora 2017. godine, nedavne ankete pokazuju da bi rezultat bio dosta tješnji.

Macronovo pomicanje udesno po pitanju identiteta, što uključuje usvajanje retorike krajnje desnice, neki su smatrali blagodatom za Le Pen, što je vjerojatno pomoglo u normalizaciji koncepata i uzroka koji su donedavno bili prilično marginalni. Na primjer, kontroverzni izraz islamo-ljevica može izgledati kao da omalovažava ne samo političku ideologiju islamizma već i sam islam. Međutim, Macronovi branitelji tvrde da je nakon niza terorističkih napada koji su pogodili Francusku, javno mnijenje u toj zemlji "otvrdnulo" i da će krajnja desnica samo profitirati od toga.


Jean-Luc Mélenchon


Jean-Luc Mélenchon (69), čelnik krajnje ljevičarske Pobunjene Francuske, zauzeo je četvrto mjesto na gotovo svim istraživanjima javnog mnijenja u vezi predsjedničkih izbora. Njegov snažan nastup na prošlim izborima - kada je završio na četvrtom mjestu, sa 20 posto glasova - doprinio je raspadu tradicionalnog konzervativno-socijalističkog duopola.


Mélenchon je vodeći je ljevičarski kritičar Macrona. "Pravi separatizam je onaj bogatih", rekao je suprotno vladinom zakonu o antiislamizmu. Također je usporedio koncept islamo-ljevičarstva s „judeo-boljševizmom“, krajnje desničarskim izrazom popularnim 1930-ih i 1940-ih godina.


Desni centar


Republikanska stranka bila je jedna od žrtava raspada tradicionalnog partijskog sistema 2017. godine, kada nijedna od dominantnih stranaka nije prošla u drugi krug. Kao glavna opoziciona stranka u Narodnoj skupštini oni su naprosto razoružani od strane predsjednika koji je mnoge svoje dugogodišnje prioritete fokusirao na ekonomiji, a od nedavno i na pitanju identiteta.


Vodeći kandidat ovog bloka je Xavier Bertrand (55), predsjednik sjeverne regije Gornja Francuska, ostao relativno neokaljan nakon korupcijskog skandala koji je potopio predsjedničku kandidaturu Françoisa Fillona. ​​Bertrand je ček dao i ostavku na funkcije u stranci, iako je navodno svo vrijeme pripremao svoju kandidaturu za 2022. godinu, pokušavajući se predstaviti kao prirodni kandidat desnice.


Lijevi centar i Zeleni


Socijalisti su teško poraženi na posljednjim predsjedničkim izborima i od tada se bore za obnovu. Stranka trenutno ima samo 25 poslanika i podosta finansijskih poteškoća.


Iako je slika na nacionalnom nivou prilično sumorna, širi lijevi centar uspio je osvojiti gradonačelničke pozicije u nekim od najvećih francuskih gradova na lokalnim izborima prošle godine. Između ostalih su u Parizu, Bordeauxu i Lyonu pobijedili kandidati uz podršku Zelenih. Socijalistička gradonačelnica Pariza Anne Hidalgo jedna je od najistaknutijih vođa lijevog centra, no ona je još ranije rekla da se neće kandidirati na izborima 2022. godine.


U svakom slučaju, sudbina ljevice vjerovatno će ovisiti o njenoj sposobnosti da ponudi jednog kandidata, umjesto dvojice ili trojice koji se obično kandidiraju.

Bivši ministar obrazovanja iz Socijalista, Najat Vallaud-Belkacem nedavno je pozvala ljevicu da se ujedini iza jednog kandidata. Mélenchon je postigao svoj najbolji rezultat ikada na predsjedničkim izborima 2017. žestokom kritikom odlazećeg socijalističkog predsjednika Françoisa Hollandea, no za dobar rezultat ranjena ljevica prije svega mora nadići vlastite probleme.