Brojne su analize proteklih dana napisane o tome šta Rusija želi postići agresijom na Ukrajinu. Bez obzira na razloge koji su naveli službenu Moskvu da napadne susjednu državu, već sada je jasno da zamišljeno ne ide po planu. Gomilaju se problemi za Rusiju, pa čak i tamo gdje je malo ko očekivao – u Centralnoj Aziji. Ovaj strateški važan prostor za Rusiju i Kinu može potresti ekonomska i politička kriza širih razmjera, a Moskva to sebi ne smije dopustiti.
Službena Moskva sigurno nije očekivala ovoliko problema u namjeri da vojno pokori Ukrajinu. Snažan otpor ukrajinske vojske, ali i civila u mnogim gradovima, ruske planove je poremetilo do te mjere da je Moskva počela koristiti gotovo sva raspoloživa sredstva, uključujući balističke rakete. Poslane su brojne elitne jedinice u Ukrajinu, a sada se najavljuje dolazak dobrovoljaca iz različitih država. Nakon nešto više od dvije sedmice ratovanja ruski gubici se približavaju gubicima SSSR-a u Afganistanu. U tom sukobu, koji je trajao gotovo devet godina, SSSR je izgubio oko 15 hiljada boraca, a u Ukrajini je do sada, ovisno o procjenama različitih strana, poginulo između 4 i 12 hiljada ruskih vojnika. Poraz u Afganistanu jedan je od glavnih uzroka kolapsa SSSR-a, a šta će biti posljedice ukrajinskog rata vidjećemo u godinama koje dolaze.
Ekonomske i druge sankcije Zapada uvedene Rusiji zabrinule su i elite van Moskve. Teško stanje u ruskoj ekonomiji mora se odraziti i na mnoge države koje su vezane za Rusiju. To se prije svega odnosi na Turkmenistan, Kazahstan, Uzbekistan, Kirgistan i Tadžikistan, odnosno širi prostor Centralne Azije. Ove države su vezane za Moskvu u mnogim poljima, a posebno u polju ekonomije.
Problemi u Moskvi odraziće se i na te zemlje kojima je Rusija glavni ekonomski partner. Milioni ljudi iz toga dijela svijeta svoj hljeb zarađuju u Rusiji, a novac koji šalju svojim porodicama veći je od ukupnog izvoza nekih od tih država. Destabilizacija prilika u Rusiji znači da bi se kriza mogla prenijeti i na Centralnu Aziju koju Kinezi pokušavaju ekonomski da pokore, a pojedine afganistanske i druge grupe žele da zapale tu regiju i uzdrmaju postojeći poredak. Nakon povlačenja Sjedinjenih Američkih Država iz Afganistana Rusija je u Centralnu Aziju poslala brojnu vojsku koja treba da spriječi bilo kakvu nestabilnost. Međutim, ruska vojska je ozbiljno uzdramana u Ukrajini, novca je sve manje u moskovskoj kasi, a ruski ugled u svijetu je na veoma niskim granama.
Borba velikih sila
Geopolitička važnost Centralne Azije je nemjerljiva. Neki autori, kada govore o ovome dijelu svijeta, često se posluže slikovitim primjerom sa Deda Mrazom koji bi, ukoliko bi postojao, izabrao upravo ovaj dio svijeta za svoju adresu, jer odatle bi bio najbliži djeci širom svijeta. Zbog takve geopolitičke važnosti toliko interesovanje SAD, Rusije, Kine, Turske, Irana, Indije i drugih država za to područje. Centralna Azija za Rusiju će u narednom vremenu postati još važnija, jer je sankcijama doslovno istjerana iz najvećeg i najrazvijenijeg dijela Evrope. Međutim, ovdje treba naglasiti da je Centralna Azija, nezavisno od krize u Ukrajini, u projekcijama brojnih ruskih stratega mjesto na kome se treba zasnivati gradnja nove Rusije koja je okrenuta Aziji, a ne Evropi. Takva pozicija Rusije, ali i Kine koja želi prevlast na svojim granicama, ovaj dio svijeta je pretvorilo u arenu u kojoj se bore velike sile. Afganistanski ratovi prije svega su bili određeni željom velikih sila da kontrolišu taj dio svijeta.
Vlade država u Centralnoj Aziji stavljenje su pod kontrolu velikih sila. To se posebno odnosi na Rusiju koja je od raspada SSSR-a održala svoje prisustvo u tom dijelu svijeta, iako politički i demografski trendovi posljednjih godina ne idu Moskvi u korist. Smanjenje broja ruskog stanovništva u tom dijelu svijeta, jačanje Kine i njen ekonomski i politički upliv u tamošnja društva, kao i porast različitih pokreta i terorističkih grupa, Moskvi zadaje velike probleme. Ukrajinska kriza će te probleme, po svemu sudeći, još više naglasiti. To se posebno odnosi na polje ekonomije.
Veze sa Rusijom
Napad Rusije na Ukrajinu u prvim danima rata nije pretjerano uzbudio politička rukovodstva u zemljama Centralne Azije. Uvjereni da će Rusija u Ukrajini stvari staviti pod kontolu veoma brzo, baš kao što je uradila u Kazahstanu u januaru ove godine, svoje viđenje situacije izražavali su u saopštenjima koja su zvučala strogo birokratski. „Zabrinutost“, „solidarnost“ i „praćenje situacije u Ukrajini“ dominirali su u nekoliko šturih rečenica, ali ipak niti jedna država nije priznala nezavisnost samoproglašenih republika Donetsk i Luhansk. Međutim, kada su Rusiju uvedene brojne sankcije i kada je postalo jasno da će ruska ekonomija pretrpiti ogromne štete u vremenu koje dolazi, lampice za uzbunu su se upalile širom regije. Ruska rublja, koja je često sredstvo plaćanja u ovome dijelu svijeta, izgubila je polovinu svoje vrijednosti. Ekonomske veze sa Zapadom su pokidane, ne samo izbacivanjem iz Rusije SWIFT-a, a Moskva je često bila neka vrsta posrednika u trgovanju pojedinih zemalja Centralne Azije i Evrope. Dva snažna razloga za uzbunu, ali ne i jedina. Izražena spremonst Rusije da smjenjuje vlade susjednih država poseban je problem za tamošnje vlastodržce.
Prvi koji su se našli u problemima, nakon što su Moskvi uvedene sankcije, uglavnom su poslovni ljudi i ekonomski migranti, odnosno ljudi koji rade u Rusiji. Vlast u Rusiji je zabranila transfer stranih valuta van zemlje, pa su doslovno milioni ljudi ostali bez mogućnosti da novac pošalju svojim porodicama u zemljama porijekla. Prema podacima ruskog ministarstva unutrašnjih poslova, u periodu januar-septembar 2021. godine u Rusiju je ušlo više od tri miliona radnika iz Uzbekistana, oko 1,6 miliona iz Tadžikistana i oko 620 hiljada iz Kirgistana. Koliko novca zarade ovi radnici i koliko pošalju kući govori podatak iz 2019. godine da su tadžikistanski radnici iz Rusije u svoju zemlju poslali 2,6 milijarde dolara, što je oko tri puta više od izvoza te azijske države u toj godini. U ukupnim brojevima, novac koji radnici iz Rusije pošalju svojim kućama čini oko 30 posto GDP Tadžikistana, 28 posto budžeta Kirgistana i 12 posto budžeta Uzbekistana. Značajna sredstva u svoju domovinu pošalju i radnici iz Kazahstana i Turkmenistana, ali ove dvije države imaju velike prihode od prodaje energenata, pa je ovisnost o ruskom tržištu rada mnogo manja nego kod Uzbekistana, Tadžikistana i Kirgistana. Ove brojke su trebale biti uvećane u godinama koje dolaze, budući da je Rusija trebala radnike zbog smanjenja broja radnosposobnog stanovništva, a visoke stope nataliteta u državama Centralne Azije doprinose visokim stopama nezaposlenosti mladih ljudi.
Ekonomska kriza u Rusiji nesumnjivo će dovesti do problema u Tadžikistanu, Uzbekistanu i Kirgistanu. Nezadovoljstvo građana će rasti, a vlast mora ponuditi rješenja koja ranije nije nudila. Ekonomska kriza koja će pogoditi Rusiju znači da će se dio stranih radnika vratiti u svoju matičnu zemlju. Sve se ovo događa u vremenu kada se države pokušavaju oporaviti nakon krize prouzrokovane koronavirusom. Za siromašne države ovakvi potresi koji traju godinama mogu biti puno veći nego kod onih razvijenih, a posebna otežavajuća okolnost za zemlje Centralne Azije jeste njihova izolovanost i vezanost za Rusiju.
Prilika za Kinu
Razvoj situacije Kina budno prati. Peking od raspada SSSR-a pokušava da se domogne energenata iz ovoga dijela svijeta i da se nametne kao glavni igrač barem u oblasti ekonomije. Posljednjih godina Kina predano radi na inicijativi „Pojas i put“ i posebnu pažnju posvećuje Centralnoj Aziji, kuda bi trebali da prolaze glavni kineski trgovinski putevi usmjereni ka zapadnoj Evropi. Kineska provincija Xinjiang, koja se naslanja na Kazahstan, Tadžikistan i Kirgistan, predviđena je kao svojevrsna logistička baza iz koje će Kina kopnenim putem snabdijevati veći dio Azije i Evrope. Stabilnost ovoga prostora za Kinu je imperativ, ali i održavanje dobrih veza sa Rusijom. Međutim, ukoliko ekonomska kriza zahvati Rusiju, a što je u ovome trenutku više nego vjerovatno, Kina će morati preuzeti dio odgovornosti i stabilizovati prilike u regiji sa svojim novcem. U konačnici to bi značilo daljnje potiskivanje Rusije i slabljenje njenog uticaja u ovome dijelu svijeta.
Kineski planovi za ekspanziju nisu samo ekonomski, već i vojni. Cilj je uspostavljanje kineske zone uticaja na svojim granicama ka Centralnoj Aziji, stvarajući sigurno okruženje koje decenijama narušavaju događaji u Afganistanu i drugdje, ali i pitanje Ujgura u Kini na čije probleme muslimani sa druge strane granice gledaju sa posebnim interesovanjem. U tu svrhu Kina je odlučila da u Tadžikistanu gradi svoju „sigurnosnu ispostavu“, odnosno osmatrački centar opremljen kineskom opremom. Centar će biti smješten na planini Pamir, u provinciji Gorno-Badakhshan kod sela Vakhon, u blizi afganistanog teritorija, odnosno pored dijela te zemlje koji je stješnjen između Tadžikistana i Pakistana, uz put ka koridoru Wakhan koji povezuje Afganistan i Kinu. Naime, Tadžikistan strahuje od organizacije Jamaat Ansarullah koja je poznatija kao „Tadžikistanski talibani“ i koja je blisko povezana sa talibanima u Afganistanu. Gotovo dvostruko više Tadžika u Afganistanu nego u matičnoj zemlji velika je opasnost za službeni Dushanbe. Pozivanjem Kine da pomogne, de facto je priznanje Tadžikistana da ova azijska država nema kapacitete da se sama odupre različitim pokretima, grupama, terorističkim organizacijama i kriminalnim bandama.
Sličnih primjera u ovome dijelu svijeta ima mnogo (o čemu smo ranije detaljnije pisali), a Kina mora da se bavi ovim problemima. Taj poduhvat bi bio još veći ako bi Rusija ekonomski oslabila, ili ukoliko bi desetine hiljada svojih vojnika raspoređenih u Centralnoj Aziji morala pomjeriti i poslati u Ukrajinu, bilo da se bore ili da uspostave poredak u jednom trenutku kada rat bude okončan. To suštinski znači da bi kinesko ponašanje u tom dijelu svijeta značilo potiskivanje Rusije i dobijanje prilike da se zagospodari prostorom koji neki nazivaju i „mehkim trbuhom Rusije“.
„Obojene revolucije“ koje je izazvala Moskva?
Nakon pomenutih događaja u Kazahstanu na počeku ove godine, možemo se slobodno zapitati koja je sljedeća centralnoazijska država gdje bi nemiri mogli početi. Desetine hiljada ljudi na ulice kazahstanskih gradova izvela je odluka o poskupljenju nafte, a to je najrazvijenija zemlja u ovome dijelu svijeta. Ne treba sumnjati da će se narod u drugim državama Centralne Azije pobuniti ako kriza postane neizdrživa. Zajedno sa nagomilanim nezadovoljstvom zbog decenija duge vladavine istih ljudi ovim ogromnim prostranstvima, ekonomska kriza bi mogla biti prilika za pokretanje još jedne od silnih „obojenih revolucija“, ukoliko neko procijeni da je takav pristup prihvatljiv i tako otvori novi front protiv Rusije.
U svakom slučaju, teret krize koja se nazire u ovome dijelu svijeta sada mora da snosi Moskva, ukoliko želi da zadrži svoje pozicije. Koliko će Moskva u tome biti uspješna zavisi od njene sposobnosti da se odupre sankcijama Zapada i sposobnosti da okonča sukob u Ukrajini, ali i da sirijski konflikt održava na niskom intezitetu. Rusija u ovom slučaju nema mnogo vremena i mora djelovati čim prije. Kineski ekonomski upliv će rasti sada brže nego ranije, posebno što će sankcijama neke robe i usluge postati nedostupne Rusiji i ona ih dalje neće moći ponuditi Centralnoj Aziji. Kina je u tom slučaju u punoj boljoj poziciji, ali samo do onoga trenutka dok nema većih sukoba u ovom dijelu svijeta, ili dok Zapad sličnim sankcijama ne zaprijeti i samoj Kini.
I na kraju, ne manje važno od prethodno pomenutog, činjenica je da od raspada SSSR-a u ovom dijelu svijeta djeluju različite države, pokreti i organizacije koje imaju vlastite planove. Oslabljenja Rusija, ili previše zauzeta, za njih je prilika koju će nastojati da iskoriste. Takav razvoj situacije bi mogao natjerati lokalne i regionalne aktere na novo miješnje karata i započinjanje nove geopolitičke igre u ovom dijelu svijeta.
Comments