Od 7. oktobra prošle godine oči svijeta uperene su prvo u Izrael, a onda u Pojas Gaze. Zločini kojima svjedočima mjesecima i mogućnost eskalacije rata u regionalni, zamaglio je jednu temu koj je za Izrael dugoročno gotovo jednako važna kao sam ishod rata koji traje. Šta uraditi sa trinaest posto populacije koja se ne pokorava državnim odlukama?
Za vladu premijera Benjamina Netanyahua američki predsjednik Joseph Biden je rekao da je najekstremnija u historiji Izraela, a onda i vlada koja najmanje želi da sarađuje sa Bijelom kućom.
Ulazak stranaka ultraortodoksnih Jevreja u vlast, kao i dobijanje podrške njima bliskih grupa u Izraelu, nije besplatna. Za podršku Netanyahuu, kojeg oni ne smatraju najboljim primjerom političara, tražili su ustupke, koje ovaj ispunjava u manjoj ili većoj mjeri. Ipak, nije moguće sve ispuniti, posebno kada se odnosi na želju dijela populacije da u jednoj državi važe različita prava, odnosno da jedni budu izuzeti od zakona, gotovo pa činom rođenja.
Netanyahu se godinama oslanjao na sekularne dijelove političkog spektra u Izraelu, ali ovaj put je postao ranjiv jer najveći dio njih sa njim ne želi da radi. Nakon 7. oktobra taj broj se uvećao. Konflikt političke i vjerske elite, a koji direktno podriva vojnu moć države, Netanyahu može prekinuti vanrednim izborima i nadom da će se stvoriti većina u parlamentu koja na neke politike gleda slično, uz želju da tamo ne budu radikalni desničari primarno okrenuti vjerskim skupinama.
Ali Netanyahu ne može raspisati izbore, prvo jer rat u Pojasu Gaze traje, libanski Hezbollah je gotovo opustošio sjever Izraela, a Iran priprema novih napad. Šta više, Netanyahu ni ranije nije mogao raspisati izbore, jer bi ga sa izbornim porazom vjerovatno čekao kraj političke karijere i možda čak i zatvor zbog optužbi za korupciju.
Istovremeno, vojska koja postaje najuticajnija institucija i koja godinama prijeti da isklizne civilnoj kontroli, treba ljude, budući da se suočavaju sa gubicima i umorom trupa u ratu protiv Hamasa i Hezbollaha. Politika koju Netanyahu vodi, a koja odbija da se stvori palestinska država, mogla bi ove probleme uvećati u narednim godinama, jer je očito da je alternativa dogovoru produženi sukob i stalna mobilizacija populacije. Tada trpi čitavo društvo.
U ovim okolnostima Netanyahu se mora baviti pitanjem regrutacije ultraortodoksnih Jevreja, poznati i pod imenom Haredi. Pitanje zajednice koja broji oko 1,28 miliona ljudi i ima najveći prirodni priraštaj u Izraelu više je nego ozbiljno. Stvar je toliko opasna da su neki se pitali da li Izrael klizi u građanski rat i da li će preživjeti ovaj konflikt, koji direktno utiče na snagu države.
Religija i politika
– Vi možete u miru decenijama da proučavate Toru i živite svoj život, jer vam je to omogućila vojska svojim pobjedama.
– Ta vojska decenijama pobjeđuje, jer su naše molitve uslišene.
Ovo je najkraći prikaz debate koja u Izraelu traje decenijama, između onih koji bi ortodoksne Jevreje, kao i sve ostale, natjerali na služenje vojnog roka i ortodoksnih Jevreja koji kažu da je služenje vojske protivnom njihovom shvatanju religije. U tom stavu imaju podršku i nekih drugih jevrejskih zajednica, koji žele da oni nastave izučavati religijske tekstove unutar jevrejske države.
Rasprava ide ka svom vrhuncu od prošlog mjeseca kada je odlukom Vrhovnog suda dozvoljeno vojsci da regrutuje punoljetne muškarce iz redova Haredi Jevreja, čime je okončano njihovo izuzeće iz službe. Pored toga sud kaže da muški Haredi Jevreji više neće primati državna sredstva za proučavanje jevrejskih tekstova u školama za mlade (ješive) i školama za odrasle (kolel).
Sudije su bile jednoglasne, a vršilac dužnosti predsjednika Vrhovnog suda Uzi Vogelman rekao je: „Usred napornog rata, teret nejednakosti je oštriji nego ikad i zahtijeva rješenje.“
Treba podsjetiti da je Netanyahu ranije došao u sukob sa sudovima u Izraelu, tražeći reformu i veći uticaj politike na ovu granu vlasti. To je dovelo do masovnih protesta širom Izraela i kritika iz Bijele kuće. Do početka rata u Pojasu Gaze, širom Izraela trajali su protesti protiv Netanyahua. Demonstranti su ga optuživali da se reformom želi zaštititi od sudskog gonjenja i odlaska u zatvor.
Odgovor ultraortodoksnih Jevreja došao je ekspresno – odluka suda neće poštivati. „Jedno je sigurno: nijedan student ješive neće napustiti studije da bi se pridružio vojsci kada je na to prisiljen“, rekao je rabin Heshy Grossman za Newsweek nakon presude. „Vjerujemo da je Vrhovni sud prekoračio svoj mandat i da ne bi trebao preuzimati vlast nad pitanjima vjerskog života.“
„Mi nismo nužno Izraelci“, rekao je Grossman. „Ne vjerujemo automatski da Izrael ima pravo.“
Grossman kaže da je njegov pokret nastavak hiljadugodišnje tradicije. Sekularna država Izrael je samo dijete tog procesa, a njen temelj je na sekularnim a ne na religijskim principima, što ga čini izrazito nesavršenim. On je izrazio želju za kompromisom sa sekularnom državom. Rekao je da Haredi jednostavno ne mogu promijeniti jedinu stvar koju sekularna država od njih najviše želi – izuzeće od služenja u vojsci. „Hajde da odgajamo našu djecu“, rekao je. „Daj nam naše ješive.“
Dio Haredi zajednice, koja ima razlike unutar svojih frakcija, odriče se cionizma i žele život utemeljen na vjerskim načelima te uspostavljanje države tek kada dođe mesija.
Ali koegzistencija je bila moguća zbog drugačijih brojeva. Naime, nakon holokausta desetkovana jevrejska zajednica je nastojala da proučava Toru. Na početku njih nekoliko stotina preraslo je u hiljade, da bi danas na ovu zajednicu otpadalo 13,5 posto od ukupnog broja stanovnika Izraela. Kako jedna žena iz ove zajednice u prosjeku rađa sedmoro djece, procjenjuje se da će ih do 2030 godine biti preko 16 posto. Za četrdesetak godina mogli bi činiti trećinu populacije. Preko 40 posto ove zajednice živi u Jerusalemu, gdje se vodi borba sa Palestincima za doslovnu svaku kuću.
Drugačiji Izrael
Mnogi u Izraelu tvrde da je porast broja pripadnika ove zajednice prijetnja za državu, jer pored toga što samo mali dio njih služi u armiji, većinom u jednicama koje striktno ne nose oružje (logistika, na primjer), oni su i često radno neaktivni. Podaci pokazuju da je stopa siromaštva među njima dvostruko veća nego među ukupnom populacijom, pri čemu je skoro polovina ispod granice siromaštva. Jedan od razloga tome je i što se u školama ove zajednice malo pažnje posvećuje tehničkim naukama, pa je i traženje posla komplikovanije, pored toga što su njihovi poslovi manje plaćeni. Statistike pokazuju da oni koji rade, njih oko 46 posto među odraslim muškarcima, zarađuju jednu trećinu manje od prosječnih Izraelaca.
Ne treba ni naglašavati da ovo smeta većem dijelu izraelskih građana i građanki, koje su u obavezi da služe vojsku i idu u ratne operacije, dok plaćaju poreze kojima se finansiraju škole i socijalni programi ultraortodoksnih zajednica. Zato neki govore o sukobu unutar Izraela, koji bi mogao prerasti u građanski rat. Pitanje je vremena kada će do okršaja doći, ili kada će ova zajednica pristati da se povinuje izraelskim zakonima, ako već nije moguće napraviti novi društveni dogovor.
„Kakva korist od njihove molitve?“ rekao je Yosef Jucha Engel, djed Ofira Engela, taoca u Gazi. „Gdje je bio Bog 7. oktobra?“, prenio je krajem juna njegove riječi Newsweek.
Koliko će to biti teško postići dogovor govori i činjenica da Haredi Jevreji ne žele da njihove žene služe vojsku, odnosno da bi se mogle na neki način uključiti u vojsku ako jedinice budu sastavljene samo od žena koje nisu imale seksualne odnos prije braka, rekao je nedavno pomenuti Grossman. Također, oni traže da muškarci iz njihove zajednice tokom služenja vojnog roka ne dolaze u kontakt sa ženama, da imaju više vremena za proučavanje Tore i posebne uslove boravka.
Neki pripadnici ove zajednice su propalestinski nastrojeni, što bi stvorilo pometnju u vojsci.
Statistike govore da su pripadnici Haredi zajednice darežljiviji od ostatka populacije Izraela i da mnogo češće finansiraju humanitarne projekte, kao i da su u većem broju slučajeva volonteri.
Iako oko deset posto muške populacije dobrovoljno služi vojsku, uglavnom po posebnim pravilima, kod dijela Izraelaca postoji strah da će Haredi postati većina. Sa njihove tačke gledišta, oni su u pravu, kaže Grossman. Statistike pokazuju da Haredi djeca čine skoro dvadeset posto svih učenika i više od četvrtine svih učenika koji govore hebrejski. Oko 13.000 Haredi mladića dostiže regrutnu dob svake godine, ali oko 90 posto njih se ne prijavi za služenje vojnog roka. Prošle godine 66.000 se nije prijavilo.
Neki Izraelci postavljaju pitanje šta bi se dogodilo ako Haredi Jevreji nametnu društvu svoje stavove. Među ostalim, oni su protiv LGBTQ prava, protiv seksa prije braka, i vjeruju da se neradne subote mora striktno pridržavati, što znači da bi zemlja taj dan bila zatvorena. „Ne želimo da budemo na čelu ove zemlje“, rekao je Grossman. „To nije ono što znamo da radimo.“ Ali, dodao je, ako dođe to vrijeme, „ne znam šta će se dogoditi“.
Vojska, ekonomija, država
Rat u Pojasu Gaze Netanyahua je zaustavio u obračunu sa vojskom, uporedo sa obračunom sa sudstvom. Naime, Netanyahu želi smanjiti ulogu vojske u državi, jer veliki broj izraelskih političara dolazi otuda. Ariel Sharon, Ehud Barak, osnivač Izraela David Ben-Gurion, sadašnji ministri Gadi Eisenkot, Benny Gantz… samo su neki od primjera.
Vojska kao regrutni centar političkih vođa nije nešto što se često viđa u drugim dijelovima svijeta, šta više sličnog primjera nema. Netanyahuu, kao i mnogima, to smeta, jer vjeruje da oni koji dolaze iz vojske na probleme gledaju kroz prizmu sile, te da ih to dovodi do fatalnih grešaka u politici.
Zato nije teško zaključiti da je pitanje regrutacije ultraortodoksnih Jevreja i pitanje budućnosti vojske, jer dok se suočava sa manjim brojem regruta, usljed demografskih kretanja, politika traži reforme da bi joj umanjili uticaj u društvu. Takav okršaj u državi koja je u ratu može biti presudan.
Istovremeno, ekonomija trpi, kako zbog rata, tako zbog sve manjeg broja ekonomski aktivnih pojedinaca. Jedna od prijetnji koju su ranije izrekli vođe zajednice Haredi jeste da su spremni napustiti državu, ukoliko se insistira na njihovom služenju vojske.
Sve upućuje da se Izrael suočava sa velikom društvenom, ekonomskom, sigurnosnom i političkom krizom, koja bi mogla rasti, bez obzira da li će biti nastavka aktuelnog rata. Dodatna opasnost za Izrael jeste činjenice da se tim problemom bavi premijer koji je u sukobu sa vojskom, ultraortodoksnim Jevrejima, pravosuđem, Arapima u Izraelu, Palestinicima, Hamasom, Hezbollahom, Husima, Iranom… i dok su kritike saveznika na Zapadu svakim danom veće.
Tekst je ranije objavljen na portalu PISJournal.net.
Comments