• DS

Može li rat u Ukrajini izazvati globalnu prehrambenu krizu?

S obzirom da je svjetska ekonomija već sputana nestašicama povezanim s pandemojom koronavirusa, a novi potres dolazi zbog od ruske invazije na Ukrajinu, cijene osnovnih proizvoda kao što su hljeb, meso i jestivo ulje porasle su širom svijeta, nanoseći štetu globalnom prehrambenom sistemu.

Rusija i Ukrajina čine oko 30% globalnog izvoza pšenice, dok je Rusija najveći svjetski izvoznik vještačkog đubriva. Ogromna količina svjetske pšenice, kukuruza i ječma, ali i đubriva u obje zemlje (ali i Bjelorusiji) zarobljena je zbog ratnih sukoba. Od početka ruske invazije 24. februara, svjetske cijene pšenice porasle su za otprilike 21%, ječma za 33%, a nekih đubriva za čak 40%.


Nakon više od mjesec dana rata, ekonomisti i humanitarne agencije kažu da se svijet suočava sa krizama spajanja koje bi mogle dovesti do globalne vanredne situacije u vezi s hranom. Za najugroženije zemlje kao što je Jemen, koji uvozi 90% hrane usred žestokog ratnog sukoba i deprecijacije valute, ovo predstavlja stvarnu opasnost od gladi. Na drugim mjestima, to izaziva zabrinutost oko onoga što ekonomisti nazivaju destrukcijom potražnje, što je fenomen kada roba postane preskupa za kupovinu.


I nije problem samo u pšenici. Stanje sa snabdijevanjem jestivim uljem se pogoršava još od prošle godine. Cijene jestivih ulja: palminog, sojinog, repičinog i suncokretovog, porasle su, a to će pogoditi kupce u vidu većih troškova za sve. U Maleziji, drugom najvećem proizvođaču palminog ulja, proizvodnja je drastično pala zbog hroničnog nedostatka radne snage. Zatim je suša desetkovala urod repice u Kanadi i smanjila žetvu soje u Brazilu i Argentini. Što se tiče suncokreta iz Ukrajine i Rusije, koje zajedno čine oko 75% svjetskog izvoza, ruska invazija je stavila znak pitanja, ako ne i okončala i tu mogućnost.


I Ukrajina i Rusija su vodeći izvoznici poljoprivrednih proizvoda u mnoge zemlje Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, a poremećaji povezani s ratom već pogoršavaju već rastuće cijene hrane i produbljuju siromaštvo. Na primjer, Organizacija poslodavaca pekara u Obali Slonovače nastoji smanjiti težinu zakonom utvrđenu težinu vekne hljeba sa 200 na 150 grama, usljed povećanja cijene pšenice zbog rata u Ukrajini.


Oko 80 posto pšenice koju je Liban uvezao 2020. godine, posljednjoj godini za koju su dostupni podaci, dolazi iz Ukrajine. Liban ima kapacitet da skladišti rezerve samo jedan mjesec kao rezultat eksplozije u luci u Bejrutu u augustu 2020. koja je uništila silose za žito u glavnom gradu. Slična situacija je i u znatno mnogoljudnijem Egiptu koji je i najveći svjetski uvoznik pšenice i čijih se preko 70 miliona građana oslanja na subvencionirane cijene hljeba od 5 pijastara (0,003 USD) po hljebu još od 1980-ih.


Subvencije za hljeb su notorno politički osjetljiva tema još od nereda 1977. koji su izbili nakon što je predsjednik Anwar Sadat najavio ukidanje subvencija na brašno, rižu i jestivo ulje. Egipat uvozi i više od 50% suncokretovog ulja iz Ukrajine, a vlada je već smanjila subvencije za suncokretovo i sojino ulje za 20% u junu 2021. kao odgovor na povećanje cijena na svjetskom tržištu.


Istovremeno, zbog rata koji je u toku, Jemen ostaje jedna od najgorih humanitarnih kriza na svijetu. Više od polovine stanovništva suočava se sa nestašicom hrane. Rat u Ukrajini će vjerovatno pogoršati ove brojke, jer zemlja uvozi najmanje 27% pšenice iz Ukrajine i 8% iz Rusije. Zbog skoka cijena posljednjih godina, više od polovine stanovništva treba pomoć u hrani, dok je nagli gubitak vrijednosti jemenskog rijala doveo do poskupljenja uvezene hranu, nafte i druge potrepštine, i dramatično smanjila kupovnu moć domaćinstava.


Problem pristupačnosti više nego problem snabdijevanja


Globalno poljoprivredno tržište naviknuto je na situacije značajnih smanjenja zaliha uslijed nepovoljnih vremenskih uvjeta, uglavnom suša. “Šokovi” u opskrbi vezani za vremenske neprilike mogu biti prilično veliki. Tako je 2012. godine, američki kukuruzni pojas doživio jednu od najgorih suša prošlog stoljeća, a proizvodnja kukuruza smanjena je za više od 1,6 milijardi bušela u odnosu na prethodnu godinu. To je predstavljalo smanjenje od oko 4% globalnih zaliha uslijed čega je cijena kukuruza je naglo porasla. Međutim, do široko rasprostranjene krize s hranom nasreću nije došlo, jer su rezervne povučene, upotreba smanjena, a trgovina oprezno prilagođena situaciji.


Veliko je pitanje da li će uticaj ukrajinskog sukoba na globalne zalihe žitarica vjerovatno biti sličan spomenutom scenariju. Vremenski okvir za sjetvu u Ukrajini je u osnovi isti kao onaj u američkom kukuruznom pojasu – april i maj. Početak rata 24. februara, prelio se u proljetnu sezonu sadnje i ozbiljno utjecao na sposobnost ukrajinskih farmera da svoje usjeve uopće uspiju posijati.


Prepreke sa kojima se ukrajinski farmeri suočavaju u ovom trenutku svakako su ogromne. Nema izgleda za sadnju ranih usjeva u područjima gdje se vode aktivne borbe, odnosno gdje postoji neposredna ratna opasnost. Ostali dijelovi zemlje koji su do sada bili pošteđeni borbi suočavaju se sa drugim značajnim izazovima. Postoji značajan nedostatak goriva, radne snage i đubriva.


Ukrajinsko ministarstvo poljoprivrede iznenadilo je mnoge sa prošlomjesečnim saopćenjem da očekuje da će biti zasađeno 70% ranih usjeva, a i do 80% ako se završi "deminiranje" u sjevernim oblastima koje je ranije okupirala Rusija. Iako ovo vjerovatno možemo odbaciti kao previše optimistično, radi se o važnoj perspektivi koja sugerira da se najgori scenariji od prije samo nekoliko sedmica vjerovatno neće dogoditi, te da će određene količine usjeva ipak biti posijane.


Međutim, tu je i pitanje izvoza žitarica iz ove ratom zahvaćene zemlje čak i ako su proizvedene. Međunarodni transport iz crnomorskih luka je u potpunom zastoju i vjerovatno će tako ostati sve dok traje rat. Nemoguće je dobiti osiguranje za otpremu u ovoj oblasti. Ostvaren je napredak u preusmjeravanju izvoza usjeva na željeznice i kamionski transport, ali je to skuplje i mnogo manjeg kapaciteta od morskog transporta.


Dakle, da li se svijet suočava s potpunom prehrambenom krizom koju je donio rat između Ukrajine i Rusije? Na osnovu onoga što moguće vidjeti, svjetska tržišta žitarica su u procesu slanja signala proizvođačima i potrošačima da izvrše potrebna prilagođavanja, a što u konačnici znači i više cijene. Ako ukrajinski farmeri zaista zasade i uberu onoliko svojih usjeva koliko njihovo ministarstvo poljoprivrede tvrdi da hoće, onda manjak u proizvodnji neće biti tako ozbiljan kao što se prethodno strahovalo.


No, iako svijet, čini se, može izbjeći globalnu krizu proizvodnje hrane, vjerovatno će doći do krize pristupačnosti hrane u pojedinim dijelovima svijeta, i ovo će najteže pasti na siromašne u zemljama koje se najviše oslanjaju na uvoz hrane. Ovo nije dobra vijest za milione siromašnih ljudi širom svijeta ili političku stabilnost u mnogim manje razvijenim zemljama.

I konačno, ne možemo zaboraviti ulogu koju će prirodni i vremenski uvjeti igrati u svemu tome. Ako je ikada bilo ljeto kada je svijetu potrebno povoljno vrijeme u važnim područjima za proizvodnju usjeva širom svijeta, onda je to ovo.