Premijer Libana Hassan Diab potvrdio je večeras da podnosi ostavku zbog katastrofalne eksplozije u bejrutskoj luci koja je izazvala masovne proteste.
Michel Aoun i Hassan Diab / Foto Al-Manar
U izjavi preko televizije premijer Diab je rekao da se povlači da bi mogao da bude uz narod i da s njim "vodi borbu za promjenu", zaključivši da je korupcija u Libanu "veća od države".
"Objavljujem ostavku ove Vlade. Neka Bog štiti Liban!", rekao je premijer triput.
Predsjednik Michel Aoun prihvatio je ostavku premijera, te od njega zatražio da ostane na čelu tehničke vlade dok se ne formira nova. Diab je imenovan na čelo vlade početkom godine nakon devet mjeseci od zastoja u imenovanju vlade.
Hezbollah: Izrael nas želi izbaciti iz vlasti
Ostavka premijera Diaba pokrenula je strahove kod šiitskog Hezbollaha da će ovaj pokret, tačnije stranka, biti izbačena iz nove vlade pod pritiskom Izraela. Al Manar javlja da su izraelski eksperti za pitanje Hezbollaha i Libana već u javnost izašli sa tezom da se Hezbollahu ne smije omogućiti da bude dio nove vlade, te da Izrael mora vršiti pritisak na Evropsku uniju da ne daje nikakvu finansijsku pomoć dok se Hezbollah ne razoruža. Zatim, da se onemogući Iran (saveznik Hezbollaha) da učestvuje u pomoći Libanu.
Međutim, to je teško provodivo zbog činjenice da je Hezbollah najjača šiitski politički pokret u zemlji, a da je predsjednik parlamenta iz redova šiita. Sunitima pripada mjesto premijera, a maronitskim kršćanima pripada mjesto predsjednika Libana. Trenutni predsjednik Aoun je blizak saveznik Hezbollaha i uz pomoć šiitskog pokreta postavljen je na to mjesto.
Status quo?
Komplikovan libanski politički sistem na ovaj način je proizveo ostavku vladu koja će još uvijek vladati, a teško je da će biti izabrana nova bez najvažnijih sunitskih, šiitskih i kršćanskih vođa koji čine okosnicu pomenute vlade, ali i političke scene. Izbacivanje Hezbollaha iz vlasti, ili važnih sunitskih i kršćanskih stranaka, naročito pod ucjenama iz vana, može Libanu donijeti nove probleme i nove sukobe.
Sa druge strane, vlada u tehničkom mandatu neće moći uraditi mnogo ukoliko sve strane, uključujući i vanjski faktor (Saudijska Arabija, Iran, EU, Sjedinjene Američke Države i drugi), ne odustaju od svojih antagonističkih zahtjeva.
Izbori i nova vlada, poslije vjerovatnih dugih i teških pregovora uključenih strana, svakako su mogući. Po ustavu zemlje, mandat za sastavljanje nove vlade daje predsjednik. Međutim, Liban nema vremena, budući da ekonomska kriza uništava zemlju, građani su na ulicama i protestuju, a čak 300 hiljada njih je ostalo bez doma nakon eksplozije u Bejrutu.
O ovom geopolitičkom sukobu detaljnije smo pisali prije nekoliko dana na ovome linku.