• DS

Kontroverze oko učešća transrodne dizačice tegova na Olimpijskim igrama u Tokiju

Kada je novozelanđanka Laurel Hubbard (43) proglašena prvom transrodnom sportašicom koja će se natjecati na Olimpijskim igrama u Tokiju ove godine, kontroverzi nije nedostajalo, a mnogi su tu odluku nazvali i "katastrofom za ženski sport uopće".


Argumenti obje strane su i emotivni i polarizirajući, često se zanemaruju ključne činjenice - posebno da se Hubbard uredno prošla kvalifikacije kroz procese koje su propisali Međunarodna federacija za dizanje tegova i Međunarodni olimpijski komitet.


Rođena kao muškarac, Hubbard se počela je baviti takmičarskim dizanjem tegova krajem 1990-ih, ali povukla se iz sporta 2001. godine. Operaciju promjene spola obavila je 2012. godine, i tek 2016. godine vratila se takmičenju, ovaj put u ženskoj konkurenciji. 2017. godine osvojila je svoju prvu veliku medalju, srebro na Svjetskom prvenstvu u SAD-u i osvojila zlato na Pacifičkim olimpijskim igrama u Samoi 2019.


Još 2003. godine, Međunarodni olimpijski komitet (MOK), postiglo je ono što je poznato kao stokholmski konsenzus o „učešću pojedinaca koji su prošli promjenu spola u sportu “. Panel je tada donio odluku da „osobe koje prolaze kroz promjenu spola sa muškog na ženski prije puberteta treba smatrati za djevojkama odnosno ženama“ i da „za one pojedince koji ženski spol minjenjaju u muški, treba smatrati dječacima, odnosno muškarcima“.


Da bi „pojedinci koji nakon puberteta promijenili spol sa muškog na ženski (i obrnuto)“ imali pravo sudjelovati na muškim ili ženskim takmičenjima, postavljeni su određeni uslovi. Prvo, da su „dovršene hirurške anatomske promjene, uključujući promjene vanjskih genitalija te gonadektomija“. Gonadektomija je „hirurško uklanjanje testisa kod muškaraca ili jajnika kod žena, što rezultira gubitkom proizvodnje spolnih steroida u gonadama“.


Dotični sportista treba dobiti „pravno priznanje dodijeljenog im spola“. Važno je i da se od njih traži da se podvrgnu „hormonalnoj terapiji ... na provjerljiv način i tokom dovoljnog vremenskog perioda kako bi se umanjile objektivne rodne prednosti na sportskim takmičenjima“.


I pored jasnih propozicija, sve do danas se nije desilo da neki od transrodnih sportisti učestvuju na Olimpijskim igrama.


Na sastanku pod nazivom „Konsenzusni sastanak o promjeni spola i hiperandrogenizmu“ koji je MOK održao 2015. godine, dogovoreno je „zahtijevanje hirurških anatomskih promjena kao bitan preduvjet za sudjelovanje nije neophodno za očuvanje poštene konkurencije i može biti u suprotnosti sa zakonodavstvom i shvatanjima u razvoju ljudskih prava “. MOK je tada iznio nova pravila koja su govorila da se „oni koji prelaze sa ženskog na muški spol mogu se takmičiti u muškoj kategoriji bez ograničenja“.


Što se tiče pojedinaca koji prelaze iz „muškog u ženski spol“, ključna odredba bila je da ona da takav pojedinac „mora dokazati da je njen ukupan nivo testosterona u serumu bio ispod 10 nmol/L, najmanje 12 mjeseci prije svog prvog nastupa na takmičenju“. Nakon toga, "ukupni nivo testosterona sportiste u serumu mora ostati ispod 10 nmol/L tokom cijelog razdoblja željenog prava na takmičenje u ženskoj kategoriji".


Testosteron je hormon koji bitno utječe na povećanje mišićne mase, a razlika u performansama je izraženija u sportskim aktivnostima koje se oslanjaju na mišićnu masu i eksplozivnu snagu, posebno u gornjem dijelu tijela.


Kritičari ove odluke ističu su da ljudi koji su pubertet prošli kao muškarci mogu računati na nekoliko prednosti u odnosu na druge žene, poput povećane gustine kostiju i mišića. Save Women’s Sport Australasia, zagovaračka grupa za ženski sport, ovu odluku je nazvala "nepravednom prema ženama". Glavni argument, kaklo su istakli, nije protiv inkluzivnosti, već radi pravičnosti, s obzirom da su mogućnosti u vrhunskim sportovima ozbiljno ograničene i primjećuju se samo najbolji.


Kao rješenje, ova organizacija smatra kako bi "mušku kategoriju" na takmičenjima pretvorili u "otvorenu", tako da bude inkluzivnija za rodno raznolike ljude, dok bi se istovremeno osiguralo da ženska kategorija bude zaštićena, isključujući iz nje sve koji imaju biološku prednost ili njene ostatke“.


MOK je za sada obećao da će nastaviti s preispitivanjem svojih pravila o učešću transrodnih sportista kada se pojavi više medicinskih i naučnih dokaza.


Čini se kako će Olimpijeske igre u Tokiju koje počinju za manje od dvije sedmice, biti svojevrstan presedan ne samo po ovom pitanju, nego i poligon za pokazivanje nadolazeće japanske političke i ekonomske moći, a o čemu smo detaljije pisali još prošle godine.