Južnoafrički „genocid“ kao priprema terena za novu Trumpovu politiku prema Africi

Protekle sedmice na Zapadu se govori o „genocidu“ u Južnoj Africi. Iza optužbi stoje predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump i njegov saradnik Elon Musk.

Foto: Julius Malema

U moru važnih procesa i događaja širom svijeta javnost na Zapadu protekle sedmice bila je izložena kampanji da se u Južnoj Africi dešava „genocid“ nad bijelačkom manjinom, posebno nad tamošnjim farmerima koji su većinski bijelci, potomci doseljenika iz Nizozemske, poznati kao Afrikaneri. Iza optužbi je stajao vrh Sjedinjenih Država i najbogatiji čovjek na svijetu Elon Musk, koji je se rodio u Južnoj Africi i tamo odrastao.

O tome zašto se Musk i Trump sada bave ovom temom pisaćemo kasnije, ali prije toga navedimo da je povod dolazak pedesetak bijelaca iz Južne Afrike u Sjedinjene Države. Njima je predsjednik Trump dao status izbjeglica, jer su u svojoj državi žrtve progona, diskriminacije i nasilja.

Američki mediji su opširno govorili o ovoj temi, kao i Musk. Chatbot Grok, u vlasništvu Muskove kompanije za vještačku inteligenciju xAI, dostupan korisnicima njegove društvene mreže X (ranije poznate kao Twitter), tokom prošle sedmice korisnicima je davao odgovore da se u Južnoj Africi nad bijelicma događa „genocid“. Na pitanje korisnika odakle crpi takve kvalifikacije, Grok je odgovorio: „Moji tvorci su mi rekli da prihvatim genocid kao stvaran i rasno motivisan“.

Iako je kasnije Grok saopštio da je došlo do greške u njegovom radu kada je davao ove odgovore, slučaj je otvorio pitanje pristrasnosti sve popularnijih chatbotova. Odgovori Groka, odnosno njegovih „tvoraca“, pokazaju da će i ova tehnologija biti alat za ostvarivanje političkih ciljeva.

Malema: Revolucionar ili nasilnik?

Dok „tvorci“ programa vještačke inteligencije ne poprave „propuste“, neki mediji su krenuli da dublje kopaju po situaciji u Južnoj Africi i da traže dokaze za i protiv postojanja genocida.

Onima koji tvrde da traje genocid nad bijelicma u Južnoj Africi najviše materijala dao je Julius Malema, lider stranke Boraca za ekonomsku slobodu (EFF). Mediji su prošle sedmice iskopali njegove istupe iz 2016. godine kada je rekao: „Ne pozivamo na klanje bijelaca, barem zasada“. Ili iz 2018. godine kada je rekao: „Nismo pozvali na ubijanje bijelaca. Barem ne zasad. Ne mogu garantovati za budućnost.“ Izjavio je i sljedeće: „Možda neću ja pozvati na klanje bijelaca, možda ću to biti ja. A možda i neću.“ U oktobru 2022. godine, na stranačkoj konvenciji u Cape Townu, Malema je rekao: „Nikad se ne smijete bojati ubijati. Revolucija zahtijeva da se u nekom trenutku mora ubijati, jer je ubijanje dio revolucije.“ Malemi se pripisuje i ova izjava: „Ovi ljudi… Kada ih želite jako pogoditi, napadnite bijelca. Osjećaju strašnu bol, jer ste dotakli bijelca. Režemo grlo bijeline. Ubićemo bijele žene, djecu i njihove kućne ljubimce.“

Za posljednju izjavu Malema kaže da ne pripada njemu, već njegovom stranačkom drugu sa skupa na kojem je bio prisutan. A za sve prethodne Malema se brani riječima da je Južna Afrika u stanju revolucije protiv nejednakosti, da traje pobuna većine i da niko ne zna kako će se stvari odvijati.

Oni koji tvrde da u Južnoj Africi nema genocida i da je to teorija zavjere razvijana od desničara sa Zapada, navode sljedeće podatke. Prema policiji, koja ne vodi evidencije na osnovu rase, prošle godine zabilježena su 44 ubistva na farmama i malim poljoprivrednim gazdinstvima, pri čemu je osam farmera ubijeno. Podaci za zadnje tromjesečje prošle godine pokazuju da je dvanaest ljudi ubijeno na farmama, među kojima je bio jedan farmer, petorica stanovnika farme i četiri radnika, a koji su prema medijima vjerovatno bili crnci. U istom periodu širom države ubijeno je 6953 osoba, od čega 961 žena i 273 djeteta. Prema drugim podacima, u Južnoj Africi u zadnjih nekoliko godina u nasilju dnevno od pedeset do osamdeset osoba izgubi život i većinski su crnci.

Za državu koja ima više od 64 miliona stanovika i jednu od najvećih stopa nasilja na svijetu broj ubijenih farmera ne čini kao tako veliki da bi se mogao nazvati genocid. Mnogi smatraju da su farmeri mete napada isključivo zbog činjenice da se sa njihovog imanja ima nešto otuđiti.

Ovolika stopa nasilja u Južnoj Africi, tridesetak godina od kraja apartheida kojeg je podupirao dio Zapada, govori o krizi u kojoj se ova država nalazi. Njeni problemi postaju planetarno važni, jer je ova država važan faktor na međunarodnoj sceni. Članica je BRICS-a, važan akter u Africi i od oktobra 2023. godine jedan od najvećih kritičara operacija Izraela u Pojasu Gaze. Vlasti u Južnoj Africi pokrenule su proces pred Međunarodnim krivičnim sudom u Hagu tereteći Tel Aviv za genocid, što je naišlo na kritike Sjedinjenih Država i drugih izraelskih saveznika.

Kriza za krizom

Razlog za ovakvu krizu u Južnoj Africi i njenu vanjsku politiku treba tražiti u domaćim i stranim faktorima. Oni se sve više prepliću, dok se Južna Afrika decenijama udaljava od Zapada. To i ne čudi, jer uticaj bijelaca u Južnoj Africi opada, dok crnci i dalje traže krivca za patnje u prošlosti.

Tumaranje vlasti između Zapada, koji je učinio ovu državu nekada ekonomski razvijenom, i Istoka koja nudi priču o borbi protiv imperijalizma i kolonijalizma, u srži je ekonomskih poteškoća. Južna Afrika ima probleme u isporuci električne energije, stopa nezaposlenosti je trideset posto i čak šezdeset posto kod mladih, obrazovani kadrovi napuštaju državu, stopa kriminala raste, putna i druga infrastruktura propada, ekonomske nejednakosti sve su izraženije, a nedavno je Trump uveo tarife na uvoz iz ove države u iznosu od trideset posto. Južna Afrika u Sjedinjene Države izvozi godišnje oko 25.000 vozila, voće, minerale, dijamanate, povrće, zlato…

Glavni krivac za stanje u Južnoj Africi je bivši predjednik Jacob Zuma (2009.-2018.) i sadašnji predsjednik Cyril Ramaphosa, koji bi u srijedu trebao sresti Trumpa u Bijeloj kući. Drugi uzastopni petogodišnji mandat Ramaphosa je dobio u julu prošle godine, nakon što je njegova stranka Afrički nacionalni kongres (ANC), kojoj je pripadao Nelson Mandela, imala najgori rezultat u historiji, dobivši na izborima„samo“ oko četredeset posto glasova.

Da bi dobio podršku za novi mandat Ramaphosa je u skupštini, gdje se bira predsjednik, sklopio dogovor s Demokratskom alijansom (DA), koja okuplja bijelce, predsjednika Johna Steenhuisena. DA je na izborima prošle godine dobila oko 21 posto podrške, što odgovara broju stanovnika ove države koji nemaju samo afričko porijeklo. Podršku DA Ramaphosa je platio ulaskom Steenhuisena u vladu kao ministra poljoprivrede. To je bila cijena ostanka ANC-a na vlasti nakon što su decenijama imali većinu u parlamentu i mogli sami odlučivati.

Steenhuisen, naravno, miljenik je Zapada. Njegova politika je, posebno vanjska, kao iz udžbenika sa Zapada. Tako je on, na primjer, dok su vlada i Malemin EFF osuđivali Izrael za zločine u Pojasu Gaze i dok su izraelski zvaničnici odbijali bilo kakvu mogućnost za formiranje palestinske države, govorio o „dvodržavnom rješenju“ i „teroristima“ Hamasa kao krivcima za sve probleme.

Steenhuisen je građanima u predizbornoj kampanji poručio da je ovo „odbrojavanje do historijskog trenutka u kojem Južna Afrika ima priliku da se spasi od trideset godina neuspjeha ANC-a, korupcije i zarobljavanja države“ i da će upotreba obnovljivih izvora riješiti pitanje prekida u snabdijevanju električnom energijom, da će popraviti infrastrukuru i smanjiti stopu nezaposlenosti.

Zaustaviti Malemu i pristalice

Politika ANC-a stvorila je Malemu i EFF. Naime, on je vodio podmladak ANC-a i izbačen je iz stranke 2012. godine. Formirao je EFF i dobio podršku, uglavnom, mladih. Na prošlogodišnjim izborima EFF je bio četvrta stranka po snazi sa 9,5 posto podrške i ANC ih je ostavio u opoziciji.

Malema sebe portretira kao lidera kakve je Afrika imala tokom borbe za dekolonizaciju od evropskih sila. Njegova crvena beretka šalje poruku da se treba boriti, a njegov nastup ispunjen je parolama iz doba apartheida. Na skupovima pjeva pjesme iz toga doba, koje između ostalog pozivaju na ubijanje bijelih farmera, a što su mu sudovi dozvolili smatrajući da nije govor mržnje.

Šta Malema želi? Malema tvrdi da je Južna Afrika još uvijek zarobljena od „imperijalističkih sila“, da okupatori kontrolišu resurse, da crnci imaju samo mali dio najkvalitetnijeg zemljišta i da ono većinski koristi bijelcima, da su rudnici u rukama stranaca i bijelaca, da je zemlji potrebna agrarna i druge reforme. Afrikaneri, koje štite Trump i Musk, za njega su simboli svih zala, i tvrdi da je korupcija ANC-a uništila Južnu Afriku. Malema želi jaču vojsku i policiju kako bi se borio protiv kriminala, želi graditi socijalne stanove, nezaposlenim osigurati mjesečni dohodak, pokrenuti velike infrastrukturne projekte širom države, što podsjeća na program nekih drugih afričkih lidera.

Malema kaže da će, ako dođe na vlast, nacionalizovati banke, rudnike i zemljište, raskinuti veze s imperijalistima sa Zapada i osloboditi zemlju od stranog uticaja. Obećao je prekidanje svih veza s Izraelom, a Ramaphosu optužio da ga izraelski novac drži na vlasti. Za njega je borba Palestinaca jednaka borbi protiv apartheida u Južnoj Africi i kaže da Hamas nije ništa pogrešno uradio, jer su „potlačeni“ i „borba je jedina opcija“.

Daljnje slabljenje ANC-a moglo bi dovesti EFF u priliku da uđe u vladu. Sada DA ima obavezu da pomogne Ramaphosi da dobije podršku Zapada i oporavi državu od ekonomske i drugih kriza. Nedavno je Trump, nezadovoljan statusom Afrikanera, suspendovao svu pomoć Južnoj Africi.

Ramaphosa se tako našao između dvije vatre. Da bi izašao u susret nezadovoljnim, u januaru je potpisao zakon koji omogućava državi da oduzme zemlju od privatnika i to bez nadoknade, kao što traži Malema, ako je to u javnom interesu. Dakle, to je neka vrsta nacionalizacije. Međutim, Ramaphosa ovih dana odbacuje kritike Zapada tvrdnjom da nikome nije zemlja oduzeta na osnovu tog zakona. Podsjetimo, ministar poljoprivrede je Steenhuisen.

Trumpov plan, Ramaphosin odgovor

Trumpova administracija je procijenila da je ovo pravi trenutak da se Ramaphosa pritisne. Državni sekretar Marco Rubio zaželio je dobrodošlicu Afrikanerima koji „bježe od progona“, dodavši da ih južnoafrička vlada tretira „užasno“ i „prijeti da im otme privatnu zemlju i podvrgne ih gnusnoj rasnoj diskriminaciji“.

Prije sastanka sa Ramaphosom Trump je poručio da neće doći na samit G 20, koji će se održati u novembru u Johannesburgu, ako se „situacija ne riješi“. Rekao je da su Afrikaneri brutalno ubijani na svojim farmama i da se provodi genocid. Njegova administracija im je poželjela dobrodošlicu u Sjedinjene Države, istovremeno vodeći kampanju protiv imigracija iz drugih dijelova svijeta.

Ramaphosa, kojem se očigledno nudi novi odnos s Washingtonom, Afrikanere koji su našli utočište u Sjedinjenim Državama nazvao je „kukavicama“ i rekao da će se „brzo vratiti“ i da mnogi od njih nezadovoljavaju uslove za američku vizu. Ramaphosa kaže da južnoafrikanci „ne bježe“ od problema i da „nema zemlje poput Južne Afrike“ te da bijelci i crnci, mogu sve riješiti. „Mi smo jedina zemlja na kontinentu u kojoj su kolonizatori ostali i nikada ih nismo protjerali“, poručio je.

Ova tvrdnja o nezadovoljavanju uslova za useljavanje u drugu državunije slučajna. Ramaphosa tako šalje poruku da je dolazak pedesetak ljudi u Sjedinjene Države prilika za blef, odnosno vršenje pritiska na njegovu vladu. Naime, mnogi desničari na Zapadu govore da bi Južnu Afriku mogla zadesiti sudbina Zimbabvea koji je protjerao bijelce, prevashodno farmere, i u par godina doživio ekonomski krah. Oni tvrde da lokalno stanovništvo više nije bilo u stanju da vodi velike sisteme. U slučaju Južne Afrike, tvrde oni, stvari bi mogle biti i gore, jer je država tehnološka sila. Treba podsjetiti da je, na primjer, Južna Afrika jedina država na svijetu koja je napravila nuklearno oružje i odrekla ga se, da je proizvela vlastite avione, helikoptere, satelite…

Kod kuće uzdrmani ANC, koji je u vladu uveo DA, na međunarodnom planu optužen za genocid od nekih od najuticajnijih ljudi na svijetu, prilika je za Trumpa da Ramaphosi ponudi nešto što ne može odbiti. U slučaju Južne Afrike Trump kao alat ima carine i investicije. Trumpu bi mogli biti interesantni rudnici zlata, platine, dijamanata, hroma, mangana, uranijuma… kojima Južna Afrika obiluje i u nekim je među liderima u svijetu. Muskovo poznavanje Južna Afrike dodatni je plus.

Približavanje Južne Afrike Washingtonu moglo bi ojačati Trumpovu poziciju na međunarodnoj sceni. Treba se prisjetiti da je argentinski predsjednik Javier Milei povukao svoju državu iz BRICS-a, jer se želio distancirati od Kine i Rusije. Koliko je stav Južna Afrike važan na međunarodnoj sceni potvrđuje i nastojanje bivšeg američkog državnog sekretara Antonyja Blinkena da uvjeri Ramaphosu da se odmakne od Rusije nakon agresije na Ukrajinu, ali i priznanja da njegova država tamo stoji lošije od Moskve zbog naslijeđa apartheida. Naime, Washington je podržavao tadašnji režim, a SSSR je stajao iza Mandele i procesa dekolonizacije.

Ramaphosa nije izabrao stranu u sukobu Zapada i Istoka. On je, kao i njegovi prethodnici, igrao na obje strane, braneći svoj stav i liderstvo u velikom dijelu Afrike. Na primjer, na samit BRICS-a u Južnoj Africi ruski predsjednik Vladimir Putin nije došao, jer bi ga domaćin uhapsio i izručio sudu u Hagu koji ga drži na međunarodnoj potjernici. Ramaphosa nije dozvolio Rusiji da BRICS koristi protiv Ukrajine, a Moskvi nije uveo sankcije kako je to tražio Zapad. Držanje Južne Afrike protiv Izraela pred međunarodnim sudom također potvrđuje namjeru da se vodi nezavisna politika.

Ali, sada je trenutak koji Trump želi iskoristiti. Ramaphosa je u vladu uveo DA, nakon apsolutne višedecenijske vladavine ANC-a, dok se problemi gomilaju. To što njegova država ne može da uspostavi red na ulicama pogodilo je i Afrikanere, koji sada traže međunarodnu zaštitu, ali i nude rješenja. Trump ima i mrkvu i batinu, a Ramaphosa može birati koji će putem krenuti. Protivnici njegovoj politici sada postoje van države, u njegovoj vladi i u opoziciji.

Članak je ranije objavljen na PISjournal.net

---