top of page
  • Writer's pictureArmin Sijamić

Iransko raketiranje Sirije i Iraka je poruka Zapadu i Izraelu da nema nedodirljivih

U protekla dva dana Iran je napao raketama i dronovima ciljeve u tri države. U noći sa ponedjeljka na utorak gađane su mete u Siriji i Iraku, a jučer u Pakistanu. Tim činom je Iran ponovo potvrdio spremnost da se bori za svoje interese i pokazao nove sposobnosti iranskih oružanih snaga.



Foto: Ilustracija


Nakon što je Hamas 7. oktobra napao Izrael, koji je potom počeo bombardovati Pojas Gaze, bilo je jasno da je eskalacija sukoba moguća i da bi najveći gubitnik mogle biti Sjedinjene Američke Države i Zapad u cjelini.


Bilo je očito da problem nepostojanja palestinske države ostaje i da će bijes miliona ljudi na Bliskom istoku biti usmjeren protiv Sjedinjenih Država kao glavnog zaštitnika Izraela. To je bilo jasno i administraciji Josepha Bidena koja je od 7. oktobra posvećena Bliskom istoku. Četiri posjete državnog sekretara regionu od tada i nosači avion pred obalama Izraela i Irana to dokazuju.


Antony Blinken je pokušao odvratiti treću stranu da se uključi u rat između Izraela i Hamasa i nije uspio. Rat niskog inteziteta traje i pojačava se posljednjih dana, ostavljajući Washington u dilemi kako dalje. Na sjeveru Izraela djeluje libanski Hezbollah, iz Jemena Husi ograničavaju plovidbu Crvenim morem, a proiranske snage u Iraku i Siriji napadaju američke trupe.


Sve je to dio odgovora Teherana na lov na (pro)iranske čelnike koje vodi Izrael i Sjedinjene Države u manjoj mjeri. Čini se da se Iran adaptirao i na takvu igru i da šalje jasne signale da veliki rat u regiji može svakog trenutka da bukne, sada napadajući baze i pojedince.


Ove sedmice Teheran je ljestvicu u ovoj opasnoj igri podigao na stepenicu više i poručio Washingtonu da drže ključeve za stabilnost regiona, iz kojeg dolaze ogromne količine energenata i kuda prolaze važne pomorske rute, te dokazujući da Izrael više nije van dometa iranskih snaga.


Napad na ISIL i Mossad


U noći sa ponedjeljka na utorak, u znak osvete za ubistvo generala Seyeda Reza Mousavija u Siriji i teroristički napad u iranskom gradu Kermanu, iranske rakete su padale po susjednom Iraku, ali i po udaljenom Idlibu. Prema iranskim medijima Revolucionarna garda gađala je trening kampove ISIL-a u blizini sirijskog grada Idlib. Raketiranje ISIL-a od strane Irana nije novost, jer su se iranske snage godinama borile protiv te grupe u Iraku i Siriji.


Ipak, teško je vjerovati da ISIL ima trening kampove, a posebno kod Idliba koji je kontrolisala njima rivalska, više puta preimenovana Al Qaida, i ostaci sirijske opozicije koja svoj opstanak duguje Turskoj koja je s Iranom i Rusijom sklopila dogovor da ih zadrže tamo. Šta je Iran gađao na sjeverozapadu Sirije, ostaje misterija ako nećemo povjerovati da ISIL tu ima trening kampove. Ono što je jasno jeste da je ta meta gađana sa 1.230 kilometara, prema iranskim medijima.


Sposobnost Irana da pogodi metu na 1.230 kilometara i da pri tome njene rakete ne budu presretnute od strane američke vojske u Iraku ili Siriji, govori da je Teheran napravio značajan iskorak u modernizaciji raketa. Pri tome, treba imati na umu da je od mjesta s kojeg je navodno gađana baza ISIL-a, teritorija Izraela udaljena gotovo podjednako. Drugim riječima, sa različitih mjesta u Iranu čitav Bliski istok je u dometu preciznih iranskih raketa.


Iran je saopštio da je lansirao četiri rakete „Kheibar Shekan“, odnosno „Razbijača Kheibara“. Ime rakete nosi i simboliku. U 7. vijeku tvrđava Kheibar bila je mjesto bitke između jevreja i muslimana. Prema dostupnim podacima, radi se o balističkoj raketi koja može nositi bojevu glavu od pet stotina kilograma i koja u završnoj fazi leta ima sposbnost manevrisanja, odnosno izbjegavanja presretača ili biranja cilja, prethodno dostižući brzinu između 4 i 5 maha.


Zatim, Iran je u iračkom Kurdistanu, u gradu Erbilu, gađao ono što je opisao kao „špijunski centar“, izraelskog Mossada, a irački mediji pišu da je u napadu ubijen kurdski biznismen Peshraw Dizayee i nekoliko članova njegove porodice, nakon što je najmanje jedna raketa pogodila njihov dom. Šest civila je ranjeno u blizini američkog konzulata u Erbilu, prenijeli su irački mediji.


Proiranski mediji pišu da je pogođeni dom trebao biti mjesto susreta zvaničnika Mossada i iranskih separatista, iranskih Kurda, odnosno mjesto na kome je kovana zavjera protiv Teherana. Dalje, navode da je ubijeni multimilioner Dizayee „igrao važnu ulogu u omogućavanju komercijalnih veza“ između Izraela i „entiteta u Kurdistanu“, posebno u oblasti prodaje nafte. Tako je Iran poslao poruku da na Bliskom istoku svaki njihov neprijatelj može biti napadnut.


Iran se tu nije zaustavio. Sinoć je raketama i dronovoma gađao i Pakistan, odnosno ciljeve koji se povezuju sa „terorističkom grupom Jaish ul-Adl“, koju Teheran drži odgovornom za nekoliko napada sa desetinama ubijenih. Ta pakistanska grupa sarađuje sa kurdskim separatistima u Iranu.


Promjena politike


Za samo nekoliko sati Iran je pokazao sposobnost da brani svoje interese širom regije. Američkoj administraciji je s tim računala i ranije, a Joseph Biden još kao potpredsjednik u mandatu Baracka Obame bio je zagovornik dogovora sa Iranom o nuklearnom naoružanju i sankcijama.


Međutim, dogovor Washingtona i Teherana je neprihvatljiv za izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, koji je svojom politikom prema Pojasu Gaze ugrozio pozicije Zapada širom Bliskog istoka. Jučer je iranski ajatolah Sayyed Ali Khamenei rekao da „danas niko u svijetu ne pravi razliku između okupacijskog režima (Izraela) i Sjedinjenih Država i Engleske, a svi znaju da su oni jedno i isto“, faktički pozivajući ljude širom Bliskog istoka na otpor Zapadu.


Neki američki mediji pišu da Bidenova administracija počinje da gubi strpljenje sa Netanyahuom, ali jasnih poteza Washingtona da tu ljutnju iskaže za sada nema. Iz Bijele kuće ovih dana stižu otvorene poruke da ne žele rat sa Iranom, što sigurno ne želi ni Teheran jer je potpuno svjestan vojne moći najveće svjetske sile.


Nakon iranskog raketiranja Sirije i Iraka, Sjedinjene Države su ponovo napale Huse u Jemenu, ciljajući njihove protivbrodske rakete, što je također poruka iranskim snagama u regiji. Washington na taj način poručuje da je spreman braniti svoje interese, ali i interese Izraela. Međutim, još uvijek nije pređena granica otvorenog i velikog rata sa Iranom.


Novi sukobi na Bliskom istoku, dok Washington pokušava da istovremeno ojača Ukrajinu, Izrael i Tajvan, zvuči kao recept za katastrofu, jer bi sigurno trajao godinama i Iran sa saveznicima mogao ratovati u više zemalja, čime bi do krajnjih granica crpio najveću svjetsku silu. Sa druge strane, Iran je svjestan američke snage i ovosedmičnim napadima pokazao je da počinje voditi drugačiju politiku koja je bila svojstvena Zapadu i Izraelu, ciljajući i pojedince.


U tim okolnostima pregovori svjetske i regionalne sile mogu bi biti izlazna strategija, što nije dobra opcija za Bidena u izbornoj godini. Bidenu ostaje opcija da primora Izrael da zaustavi rat u Pojasu Gaze i prebaci lopticu Iranu i njegovim saveznicima. Ovih dana iz Izraela stižu najave o povlačenju dijela vojske iz Pojasa Gaze i najave drugačijih vrsta operacija, dok istovremeno stižu poruke da će rat trajati mjesecima. Zato Bidenova administracija pod hitno treba izlaz iz ovoga začaranog kruga. U protivnom, mnogi u regiji će se pitati ko je sljedeći na iranskom nišanu, a neki drugi kako nanijeti štetu Teheranu. Tada bi Bliski istok bilo još teže kontrolisati.



Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba.

 



Comments


bottom of page