top of page
  • Armin Sijamić

Feljton: Deset mjeseci ukrajinskog rata postavlja više pitanja nego što daje odgovora

Da li je na pomolu kraj rata u Ukrajini? (4)


U prošlom dijelu feljtona Ukrajinske i ruske pozicije: Da li je dogovor moguć? pisali smo o tome šta je to što žele Ukrajina i Rusija u ovom ratu, koji su im ciljevi i da li od njih mogu odustati u korist postizanja mira. Osvrnuli smo se na faktičko stanje na terenu i na početne pozicije obje strane.

U ovom posljednjem dijelu feljtona bavićemo se pitanjem da li će se rat nastaviti u 2023. godini, ili će se možda postići mirovni sporazum, odnosno da li je neko spreman da odustane od svojih pozicija i u kojoj mjeri. Sutra, 24. decembra, bit će tačno deset mjeseci od početka ruske invazije na susjednu Ukrajinu. Dovoljno dugo vremena da se ruska „specijalna vojna operacija“ počne tretirati kao rat koji je uzdrmao čitav evropski kontinent i svijet.


Shodno tome, širom svijeta promišlja se o tome kako čim prije okončati ovaj rat, kako otkloniti moguće uzroke za novi sukob dvije strane i kako postići održiv mir.


Rat u Ukrajini vodi se i na informativnom planu. Bezbrojni su primjeri takvih aktivnosti, a kao anegdotalan će ostati onaj kada je Rusija saopštila da je uništila oružje sa Zapada koje je u Ukrajinu stiglo nekoliko sedmica nakon tog navodnog događaja. Međutim, pored tih sitnih, dnevnopolitičkih i na duži rok beznačajnih podvala obje strane, posljednji mjeseci ulozi su podignuti i na ovom planu. Tako smo u zadnjih mjeseci mogli pročitati „mišljenja“ da je Ukrajina na koljenima, da je Rusija na koljenima, da su obje zemlje spremne na pregovore, da ni jedna zemlja nije spremna na pregovore, da niko nije spreman na ustupke i sl. To nije slučajno.


Tako se u javnost puštaju probni baloni i testiraju reakcije zainteresovanih strana, čime se pregovaračima, posebno posrednicima između dvije strane, olakšava posao, a na taj način se umanjuje odgovornost potpisnika eventualnog sporazuma pred vlastitom javnošću, jer faktičko stanje, opisano u medijima, postaje dominantno u odnosu na želje koje se često proglase nerealnim.


Dogovor, ali kakav?


Ukrajinski predsjednik Volodymyr Zelenskyy je 30. novembra izjavio da se „nada“ da će se „rat završiti u narednim mjesecima“, dodavši da je će biti „ili pobjedom Ukrajine ili odlukom Rusije da stane“. Iako je i tada bilo jasno da je to malo vjerovatno, sada je je još jasnije da se to neće desiti, barem ne u narednim mjesecima, osim ako Zelenskyy nije mislio van razumljivih rokova trajanja rata. Kremlj se oglasio nekoliko dana poslije toga i saopštio da su oni spremni na razgovore.


Jučer se oglasio ruski predsjednik Vladimir Putin i poručio da Moskva želi „okončati rat u Ukrajini“ i da je „čim prije, to bolje“.


„Svi oružani sukobi završavaju na ovaj ili onaj način nekom vrstom diplomatskih pregovora. Prije ili kasnije, sve strane u sukobu moraju sjesti i dogovoriti se. Što prije to shvate naši protivnici, to bolje. Nikada nismo odustali od pregovora“, dodao je Putin u danu kada je udarna vijest u svijetu bila posjeta ukrajinskog predsjednika Josephu Bidenu.


Nema sumnje da pregovori u ovom trenutku više odgovoraju Rusiji, jer bi im to dalo dodatno vrijeme da mobilizuju trupe, dodatno ih obuče i naoružaju i spreme za naredne operacije te da za stolom dobiju ono što vojskom brane pred naletom ukrajinskih snaga. U isto vrijeme, neki su skloni vjerovati da poslije pravoslavnog Božića Rusija kreće u novu, ali ograničenu ofanzivu na istoku zemlje, budući da će zemlja biti zaleđena i da će to omogućiti lakše kretanje ruskih oklopnih brigada. Ukrajinci su skloni vjerovati da će nova ruska ofanziva krenuti sa sjevera, prema Kijevu, iz pravca Rusije i Bjelorusije, a Rusi smatraju da će Ukrajina napasti ka Krimu i tamo utvrđuju svoje linije.


Ukrajinski ministar odbrane Oleksii Reznikov je rekao Guardianu da je će se novi veliki ruski napad desiti u januaru ili februaru. Istog je mišljenja i Načelnik generalštaba oružanih snaga Ukrajine Valerii Zaluzhnyi koji ostavlja opciju da se napad može desiti i u martu.

Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg je protekle sedmice poručio da Rusija ne može pobjediti na bojnom polju, da NATO čvrsto stoji iza Ukrajine, ali i naglasio da se Moskva „sprema za dugotrajan rat“ i da su spremni podnijeti ogromne žrtve da u njemu pobjede.


„Najvjerovatnije će se ovaj rat završiti za pregovaračkim stolom, kao i većina ratova“, rekao je, ističući da bi svako rješenje trebalo osigurati da „Ukrajina prevlada kao suverena, nezavisna nacija“ te dodao da je „najbrži način da se to postigne je da ih podržite vojno kako bi predsjednik Putin shvatio da ne može pobijediti na bojnom polju, već mora sjesti i pregovarati u dobroj vjeri.“

Oglasio i bivši američki državni sekretar Henry Kissinger koji je poručio Zapadu da „ne unište Rusiju“ ili ne dozvole raspad te države koja je nuklearna sila, jer je jaka Rusija važna za održavanje poretka u velikom dijelu svijeta. Pozvao je na dogovor Zapada i Rusije, ali i prihvatanje činjenice da je Ukrajina prvi put u svojoj historiji postala „najvažnija država centralne Evrope“ i da njena neutralnost više nije moguća, što bi značilo da bi trebala ojačati svoje veze sa NATO alijansom „u ovoj ili onoj formi“.


Pozvao je Rusiju da se povuče na pozicije od prije 24. februara, a ono što je kontrolisala ranije, uključuju Krim, postalo bi predmet pregovora. Te teritorije bi imale pravo na samoopredjeljenje pod međunarodnim nadzorom, što bi dovelo do kraja rata i značilo da se obnavljanje sigurnosne arhitekture u kojoj je važan faktor Rusija. Iz Kremlja su poručili da su spremni analizirati Kissingerov prijedlog, diplomate kojeg izuzetno poštuju. Nekoliko dana kasnije iz Ukrajine su poručili da ne žele kompromis, već pobjedu.


Savjetnik u kabinetu predsjednika Ukrajine Mikhailo Podolyak na Twitteru je napisao da neće biti kompromisa sa Rusijom koja mora platiti štetu koju je nanijela njegovoj zemlji i da neće dobiti nikakve ustupke.


Pauza se primiče svom kraju


Vremenski uslovi koji vladaju u Ukrajini ne dozvoljavaju trupama da izvršavaju velike operacije. Ukrajinsko blato ne dozvoljava kretanje vozila van cesta, a cestama nije moguće voditi uspješne operacije. Ali već za nekoliko sedmica stvari će se promjeniti, jer će zemlja biti zaleđena, pa će se trupe moći kretati brže i na širem frontu. To znači da će nove operacije biti pokrenute i nastavljene tamo gdje su zaustavljene krajem ljeta i početkom jeseni.


Pregovaračima ostaje malo vremena prije nego se rat ponovo zahukta i prije nego se desetine hiljada novih vojnika rasporedi na front, ojačani novim zalihama oružja. Sjedinjene Američke Države su Ukrajini spremile najveće pakete pomoći do sada, baš kao i evropski saveznici koji Ukrajini šalju šta imaju na raspolaganju i koji su se obavezali da će dostaviti još pomoći.


Mnoge ruske tvornice su prešle na ratni režim rada i ruska vojska će dobiti nove isporuke. Tako su stvoreni preduslovi da ovaj rat traje godinama, ali i da se postigne dogovor koji prema trenutnim isključivim pozicijama obje strane, o čemu smo pisali u prošlim dijelovima feljtona, nije moguć.


Pored toga što su obje strane već do sada pretrpile ogromnu štetu, nastavak rata znači da bi jedna od strana mogla pretpriti i totalni poraz. Koja će to strana biti odlučiće i događaji koji se odvijaju van bojnog polja, poput političkih promjena, ekonomskih kretanja i spremnosti svih strana na daljnje žrtve.


Odgovor na prethodno navedeno leži i u odgovoru na pitanje šta bi Rusija dobila ovim ratom ako vrati otete teritorije Ukrajini i ako ta zemlja nastavi svoj put ka Zapadu, odnosno šta bi dobila Ukrajina ukoliko bi se odrekla teritorija za koje se borila hrabro i odlučno, ili ako bi prekinula svoj put ka Zapadu. Na ta pitanja još niko nije ponudio odgovor, a vrijeme za pokretanje novih velikih ratnih operacija se približava. (KRAJ)



Tekst je originalno objavljen na portalu nap.ba.


 

bottom of page