top of page
  • Writer's pictureArmin Sijamić

Dubrovnik Forum: Gomila opštih mjesta i nekoliko tačnih rečenica koje su naišle na osudu

Jedan od najljepših jadranskih gradova 7. i 8. jula bio je domaćin šesnaestom Dubrovnik forumu, na kome je učešće uzelo desetine zvaničnika, uglavnom iz Evrope. Govorilo se o više tema, od rata u Ukrajini, migracijama, energetici i o Zapadnom Balkanu.

Učesnici Dubrovnik foruma


Na nekoliko panela učesnici su, koji su u najvećem broju bili iz Hrvatske (premijer, ministri, savjetnici, europarlamentarci...), govorili pomirljivim tonom, iznoseći probleme i izazove, ali šaljući poruke pune optimizma. Takve poruke su poslane i o stanju u Bosni i Hercegovini i Kosovu, iako postoje brojni razlozi za brigu. Pored ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedina Konakovića i njegovog zamjenika Josipa Brkića, učešće je uzeo i visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Christian Schmidt od kojeg javnost očekuje

reakcije nakon niza poteza koje su povukli bosanski Srbi.


Mnogo važnog vjerovatno je rečeno na marginama foruma, ali ono što je izašlo u javnost, barem kada se govori o Bosni i Hercegovini, ne ulijeva sigurnost. Naime, iz rekacija Schmidta, Josepa Borrella visokog predstavnika Evropske unije za vanjsku politiku i sigurnost te Gabriela Escobara američkog izaslanika za Zapadni Balkan može se iščitati da je sve u regionu pod kontrolom, ili da oni ne upravljaju procesima.


Gotovo pomirljivi tonovi na poteze Milorada Dodika, koji je počeo otkazivati poslušnost centralnoj vlasti u Sarajevu i OHR-u, također mogu biti znak da šefovi pomenutog trojca još nisu odlučili šta uraditi u Bosni i Hercegovini. Šta više, Schmidt kaže da Dodik „ima šansu da pokaže da je konstruktivan“ i da se nada „da će to pokazati u narednim sedmicama“. Postavio je i pitanje „droga“ koje „koristi“ Dodik, pozivajući ga da se probudi iz sna, jer neće dozvoliti da „RS transformiše u Pridnjestrovlje“, aludirajući na dio Moldavije pod kontrolom Rusije.


Očuvanje Daytonskog sporazuma


Schmidt i Escobar su istakli da se mora čuvati Daytonski sporazum i da će to međunarodna zajednica uraditi. Pred početak foruma Escobar je rekao da će protiv Dodika djelovati ako održi referendum o nezavisnosti. Ova postavka može značiti da Dodik može raditi šta želi, ali da se pri tome „drži“ Daytonskog sporazuma, što je apsurd. Ako Zapad stoji pri stavu Escobara, to znači da bi Dodik mogao uraditi bilo šta „držeći se“ sporazuma. Zato nije viškacitirati novinara HRT-a Danka Družijanića koji je izvjestio sa foruma da se od Zapadnog Balkana „traži ispunjavanje preuzetih obaveza eđunarodnog prava. U slučaju BiH misli se na svojevrsno vraćanje na tvorničke postavke Daytonskog sporazuma.“ Ako je zapažanje tačno, to znači da bi se država mogla vratiti 28 godina unazad.


Međutim, pitanje provedbe Daytonskog sporazuma i njegove zaštite ranije je riješeno u Washingtonu. Predsjednik Joseph Biden je 20. juna donio „Izvršnu naredbu 14033“, odnosno produžio za godinu dana svoju odluku donesu godinu ranije, koja kaže da je podrivanje Daytonskog sporazuma „nacionalna prijetnja“ SAD-u. U Bidenovoj naredbi stoji da je i prijetnja po nacionalnu sigurnost kočenje progresa ka „punoj integraciji u transatlantske institucije“. Odatle ona dilema sa početka teksta o tome ko (ne)kontroliše procese u BiH dobija novu dimenziju. Drugim riječima, pitanje onoga šta je očuvanje Daytonskog sporazuma je, ustvari, stvar percepcije, barem prema istupu Escobara.


Može se pretpostaviti da su stavovi pomenuog trojca uslovljeni predstojećim samitom NATO-a, odnosno da se čeka stav alijanse koja ima mandat da zaštiti Daytonski sporazum.


Moskva ili Beograd


Jedna od tema Dubrovnik foruma bila je i agresija Rusije na Ukrajinu. Učesnici su stali da stranu Ukrajine. Govorilo se i o ruskim pipicima na Balkanu, a Escobar i drugi su Dodika povezali sa Moskvom. Iz te poznate retorike može se izvući zaključak da je za sve probleme na Balkanu kriva Moskva i lično Vladimir Putin.


Interes Rusije da podriva napore Zapada širom svijeta je dobro poznat, kao i želja Moskve da ukrajinske saveznike „zabavi“ Balkanom ili drugim regionima. Takve operacije velike sile često poduzimaju, a uspjeh ovisi o mnogo okolnosti. Međutim, ovdje treba postaviti pitanje kakav je to uticaj Rusije na balkanske krize posljednjih 16 mjeseci, od kada je počela agresija na Ukrajinu. Podsjetimo, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov nije mogao posjetiti saveznike u Beogradu, jer mu NATO članice nisu dozvolile prelet avionom.


Sa druge strane, sve tri krize koje posljednih godina potresaju bivšu Jugoslaviju (Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Kosovo) imaju jednog zajedničkog imenitelja – zvanični Beograd. Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić neosporni je lider unutar srpskog naroda i ne postoji značajna političla stranka Srba u regionu koja se ne ravnja prema njegovim stavovima. Uostalom, baš zato je i postao partner mnogima.


Međutim, sve te krize Zapadu nisu dovoljne da označi glavnog krivca u regiji. Krize u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori su se zaoštravale i postajale dublje kako je Vučić učvršćivao svoju vlast i kada su neki na Zapadu pomislili da bi bilo pametno Beograd odvojiti od Moskve.


Jedan od glavnih protagonista te ideje je i Escobar, koji to opet nije mogao sakriti. Na Dubrovnik forumu govorila je kosovska potpredsjednica vlade i ministrica vanjskih poslova i dijaspore Donika Gërvalla-Schwarz, koja je poremetila sliku zajedništva poslanu iz Hrvatske. Rekla je ono što vide svi, čak i Evropski parlament, ali što ne priznaju zvaničnici EU-a i posebno ne Escobar. Gërvalla-Schwarz, ciljajući na Vučića, rekla je da neki u susjedstvu pomažu Rusiji u agresiji na Ukrajinu već dvije godine, dodavši da je bez SAD-a i NATO-a EU „tigar od papira“ po pitanju sigurnosti i da je zbog toga Brisel popustljiv prema autokratama u regiji da eskaliraju krize i možda krenu u rat. Ministrica je rekla da Zapadnom Balkanu nije potrebno pomirenje jer su sve države u dobrim odnosima, sa izuzetkom Srbije. Nasljednici Miloševića moraju otići kod susjeda i izviniti se, a nakon toga moguće je pomirenje, rekla je Gërvalla-Schwarz.


Escobar nije prešutio. „Sve pozitivno što se desilo u posljednjoj generaciji potiče od američko-evropske saradnje“, rekao je, pa zemlje Zapadnog Balkana podjelio na one koje doprinose regionalnoj stabilnosti i na one koje vode populisti i nacionalisti. Kosovo je svrstao u ove druge. Tako je i ovo pitanje postalo stvar percepcije. Albin Kurti je, koji je bio u Miloševićevom zatvoru dok je Vučić bio ministar informisanja u tadašnjoj vladi, populista i nacionalista kojeg treba ukloniti sa vlasti jer pokušava da gradi Kosovo na evropskim temeljima. Sa druge strane, Vučić valjda nije populista i naconalista i zato dobija pomoć Zapada. Podsjetimo, Kurti je pobjedio na slobodnim izborima, a na Vučićeve opozicija odbija da izađe. Takve poteze poduzimala je bjeloruska opozicija.


Na kraju, na ovogodišnjem Dubrovnik forumu nije bilo visokih zvaničnika iz Srbije. Ako se sjetimo izjave hrvatskog premijera sa istog foruma od prije dvije godine, nisu ni trebali. „Ako postoji jedna tema gdje se ja i predsjednik (Zoran) Milanović slažemo, onda je to Bosna i Hercegovina“, rekao je tada Plenković. Tri mjeseca kasnije Vučić je rekao da „Beograd i Zagreb imaju 90 posto usaglašene stavove o Bosni i Hercegovini, pogotovo o Daytonskom sporazumu i legitimnoj i legalnoj reprezentativnosti“. Milanović je više puta istakao da su mu „Srbi saveznici u Bosni i Hercegovini“. Prije nekoliko dana Vučić je rekao da će situacija u BiH „biti mnogo ozbiljnija i teža poslije dvanaestog ili trinaestog jula“. Sva sreća da konce u regionu ne vuče Putin, koji je zauzet miješanjem u susjednu Ukrajinu.



Tekst je ranije objavljen na portalu nap.ba.

 

Comments


bottom of page