Ruska invazija na Ukrajinu s kraja februara donijela je i niz sankcija kada su brojne, prije svega, američke tehnološke kompanije obustavile usluge i operacije u Rusiji: Apple je prestao da prodaje svoje proizvode u Rusiji (iako još uvijek radi App Store). Microsoft je obustavio prodaju svojih proizvoda i usluga u Rusiji, a SAP i Oracle obustavili su rad. Google i Facebook obustavili su sve oglašavanje i monetizaciju u Rusiji. Activision Blizzard, Epic Games, EA i CD Projekt obustavili su prodaju igara u Rusiji. Disney, Sony i Warner Bros. pauzirali su prikazivanje filmova u Rusiji, a Netflix je obustavio svoje usluge. Visa i Mastercard isključile su Rusiju iz svojih međunarodnih platnih mreža, a PayPal je suspendovao uslugu. Nvidia, Intel i AMD su također prestali da prodaju čipove Rusiji, a Samsung je prestao da prodaje telefone i čipove.
Ova lista nije konačna, a ključna stvar koju treba primijetiti je da je malo koja, ako ijedna od spomenutih sankcija bila naložena zakonom ili sličnom mjerom. Sve su to bile odluke koje su donosile pojedinačne kompanije.
Ovisnost Rusije o vanjskoj tehnologiji postaje u potpunosti vidljiva u trenutku kad strane kompanije prekidaju operacije i prodaju na terenu. Napori Rusije, koji su počeli kao čisto reaktivni pokušaji da se umanji uočena šteta, jasno ocrtavaju plan koji pokušavaju postići u etapama kroz razvoj domaće tehnologije, kontrolu informacija koje prolaze kroz nju i, što je možda najvažnije, izgradnju temeljnih usluga koje podupiru čitavo zdanje. Međutim, izgleda kako je vremena sve manje.
Još početkom decembra prošle godine, ruski internetski konglomerat VK, postao je podružnica Gazproma, državnog plinskog giganta. Istog mjeseca, sud u Moskvi kaznio je Alphabet, firmu vlasnicu Googlea, sa rekordnih 98 miliona dolara zbog višestrukog propusta da cenzurira sadržaje koji država smatra nezakonitim, a ruske vlasti naložile su pružaocima internet-usluga (ISP) blokadu Tor-a, alata koji se naširoko koristi za maskiranje onlajn aktivnosti. Sve tri akcije bile su dio nastojanja režima da osigura internetsku nezavisnost Rusije, a zapravo pojača i onako već ekcesivnu kontrolu nad svim aktivnostima na mreži.
Ovakvo ponašanje, međutim, nije novost u svijetu, a najprikladniji primjer za to je ono što se dogodilo u Kini, koja je izgradila svoj internet nikad ne gubeći iz vida mogućnost cenzure, utjelovljene u Velikom zaštitnom zidu, duboko ukorijenjenoj kolekciji sofisticiranih digitalnih kontrolnih tačaka, koje omogućavaju filtriranje podatkovnog saobraćaja. Veličina kineskog tržišta omogućava i to da autohtone kompanije, koje su otvorene za različite oblike kontrole, mogu uspješno ispuniti sve potrebe svojih korisnika, a kineska država, nasuprot tome, posjeduje dovoljno resursa za oboje, i cenzuru i nadzor. Kina je već slično pokušala i na Kubi.
Vladimir Putin, kao i druge autokrate, žude upravo za takvom moći. Ali put za ostvarenje tog cilja će biti težak, jer se ovdje ne radi samo o tome da im nedostaju ključni sastojci za kineski recept, a to je kombinacija krute državne kontrole, ekonomske veličine, tehnološkog znanja i stabilnosti režima, nego i kontinuitet rada, koji u kineskom slučaju traje više od dvije decenije.
Elektronska industrija je kompleksna ekonomska aktivnost, za razliku od estraktivnih (nafta, plin) na koju je ruska dominantna hijerarhija navikla. Nadalje, Rusija je duboko integrirana u zapadne proizvodne lance. Gotovo sve što Rusija danas proizvodi oslanja se na zapadne industrijske mašine i tehnologiju, pa i zapadni softver.
Uzmimo prije svega tehnologiju: mikroprocesore, servere, softver i slično. Iako Rusija ima neke značajne tehnološke kompanije – Baikal i Mikron u oblasti poluprovodnika, i Abbyy i Kaspersky u softveru, kompanije i vladine agencije od škola do ministarstava, premda ohrabrene da zamijene svoje američke softverske pakete, uključujući Microsoftov Office ili Oracleove baze podataka, teško nalaze alternative. Također, nema naznaka uspostavljanja alternativa stranim servisima poput TikTok-a, Wikipedije i YouTube-a. Udio ruskih kompanija na globalnom tržištu poluvodiča u 2020. godini bio je manji od 1%, prema podacima EMIS-a. Kod servera i poslovnog softvera situacija je gotovo ista.
Ruska vlada je ranije poduzela korake za ponovno pokretanje fabrike za proizvodnju čipova u Zelenogradu blizu Moskve, mjestu neuspjelog sovjetskog pokušaja da stvori verziju Silikonske doline, što je jedna od glavnih politika bivšeg predsjednika Dmitryja Medevedeva. Međutim, treba istaći da se gotovo svi spomenuti čipovi, premda ruskog dizajna, proizvode u južnokorejskom Samsungu i tajvanskom TSMC-u. To bi dizajne moglo učiniti podložnim sankcijama, istovjetno onome što je u proteklim godinama doživio kineski Huawei.
Rusija ima određene alternative globalnim tehnološkim platformama kao što su pretraživač Yandex i spomenuta društvena mreža VK, koje imaju desetine miliona korisnika, ali to i dalje nije tako živ ekosistem u usporedbi s Kinom, koja ima nekoliko tehnoloških divova, uključujući Tencent, Alibaba i Weibo koji se sa pravom mogu smatrati konkurentima sličnim kompanijama iz Silikonske doline.
Ruske platforme se također suočavaju sa ogromnom kolateralnom štetom nakon zapadnih sankcija. Yandex je prošle sedmice upozorio da bi ga krah na berzi zbog sankcija mogao spriječiti u plaćanju nastalih dugova, a istovremeno je nizozemska investiciona kompanija Prosus objavila da će otpisati svoju investiciju u VK — vrijednu oko 700 miliona dolara — i zatražila od svojih direktora u upravnom odboru kompanije da podnesu ostavke.
Nešto pozitivniji primjeri dolaze iz oblasti e-uprave gdje Rusija nadmašuje čak i neke zapadne zemlje. Gosuslugi (“državne usluge”) jedna je od najposjećenijih web stranica koja sadrži opsežnu lista usluga, od zahtjeva za pasoš do registracije oružja, što stvara određenu protivtežu neefikasnoj i korumpiranoj birokratiji u toj zemlji.
Ostali potezi su manje vidljivi. Nacionalna verzija internetskog sistema naziva domena, koja je trenutno u izgradnji, navodno bi omogućavala suverenoj ruskoj mreži da funkcionira čak i ako je odsječena od ostatka svijeta, koja i vlastima daje novi način da neke web stranice učine dostupnim. Neki projekti su još u ranoj fazi, poput sistema biometrijskog identiteta koji ima za cilj da olakša državi da prati građane i prikuplja podatke o njima, i zahvaljujući kojem Moskovljani sada mogu da plate da idu gradskim metroom samo pokazujući svoje lice.
Bilo kako bilo, u godinama koje slijede bit će ozbiljno testitana snaga ruske ekonomije i tehnoloških mogućnosti protiv onoga što mediji nazivaju Majkom svih sankcija. Cijena bi mogla biti izuzetno visoka: Pad rublje značit će i povećenje troškova proizvodnje, sposobnosti će biti izgubljene, a mreže degradirane.
Sociopolitički kontekst danas čini bilo koju ozbiljnu zamjenu uvoza ili oslanjanje na vlastite snage apsolutno nerealističnim na kraće staze. Rusija bi mogla postati više ovisna o kineskom hardveru i softveru, čega se čak i njene vlastite elite i unutrašnje interesne grupe s razlogom plaše. To ne znači da se stvari ne mogu promijeniti u budućnosti. Ali to zahtijeva vrijeme i ekonomsku stabilnost, dva faktora koja Rusija teško može nadomjetiti. Kao potvrdu toga možemo navesti podatak da je Iranu uvedeno oko 3,000 sankcija, a Rusiji više od 6,000, i taj broj se još uvijek povećava.
Comments