• Armin Sijamić

Deset godina vladavine Kim Jong-una: Da li je vođa ispunio očekivanja?

Deset godina Sjevernom Korejom upravlja Kim Jong-un. Smrću njegovog oca Kim Jong-ila 17. decembra 2011. godine, 29-godišnjak Kim Jong-un preuzima državno kormilo, a u mjesecima nakon toga i formalno državni i partijski organi završavaju procedure imenovanja. Iako informacije iz Sjeverne Koreje dolaze isključivo putem državnih medija u toj zemlji, ili preko njihovih neprijatelja (Južna Koreja i Sjedinjene Američke Države), ipak se može zaključiti da je „Veliki vođa“ zabilježio i uspjehe i poraze.

Imenovanje Kim Jong-una na mjesto sjevernokorejskog vođe mnogima je bilo iznenađenje, mada su i tada postojale informacije da ga njegov otac priprema za svog nasljednika. Mnogi su smatrali da je imenovanje mlađeg sina za svog nasljednika velika greška Kim Jong-ila, ali se ispostavilo da ta pretpostavka, ustvari, pokazuje sa koliko malo informacija o Sjevernoj Koreji raspolažu ljudi izvan te države. Neki tada nisu računali ni sa mogućnošću, ako ne već sa činjenicom, da postoji elita (na primjer, generali vojske) u Sjevernoj Koreji koja može usmjeravati određene procese. Zato je imenovanje današnjeg vođe na čelo države mnoge iznenadilo.


Kako je vrijeme prolazilo pokazalo je se da je njegov dolazak na vlast pripreman, a da su mu nesebičnu podršku dali svi segmenti države. Bez obzira što nije služio vojsku dobio je nadimak „Nenadmašni vojni genije“. Prisustvovao je vojnim manevrima i pred kamerama poniznim generalima izdavao naređenja i upute. Nakon toga, počelo je približavanje narodu, a tamošnji mediji su pokazivali snimke Kim Jong-una u obilasku radničkih porodica, pa čak i dok provjerava kvalitet namještaja u stanu kojeg im je država ustupila na korištenje. Kako je, uz pomoć medijske mašinerije, stanovništvu svoje zemlje pokazao da zna kako se vodi vojska i država, da se brine za svakog stanovnika Sjeverne Koreje i da neće napustiti ideale svoga dede i oca, okrenuo se ka svijetu, tražeći priznanje i prihvatanje u međunarodnim krugovima.


Peking, Seul i Washington


Kim Jong-un je silno želio priznavanje svoje vlasti od strane međunarodnih aktera. Često Zapad odbija da ima diplomatske odnose sa pojedinim osobama, čime ih diskvalifikuje čak i u sebi neprijateljskim krugovima. Naime, malo ko želi da ima veze sa ljudima koji se nađu na crnim listama vlada Zapada, a shodno tome i prešutno na listama najvećih svjetskih kompanija. Takav neuspjeh Kim Jong-un nije sebi mogao priuštiti i zbog toga, vjerovatno savjetovan od vojnih struktura, krenuo u lansiranje različitih naprednih raketa i testiranje atomskih i hidrogenskih bombi. To ga je ubrzo dovelo do pregovaračkog stola sa Južnom Korejom i SAD. Priznanje Kine vjerovatno je i ranije zaslužio budući da je Peking vjerovatno jedina država koja ima uticaj na odlučivanje u Pyongyangu. Podatak da 90 posto sjevernokorejskog uvoza dolazi iz Kine, a posebno hrane i medicinskih sredstava, objašnjava zašto Peking može da utiče na Pyongyang više od drugih.


Mladi vođa je to uspio. Susreo je sa južnokorejskim predsjednikom Moon Jae-inom, Donaldom Trumpom, Vladimirom Putinom i prije svih njih sa Xi Jinpingom u Pekingu. Dobijanjem međunarodnog priznanja da je vođa, budući da se sastao sa predsjednicima važnih država, Kim Jong-un je svom narodu predstavljen kao uspješni političar koji, uprkos svojoj mladosti, pregovara sa velikim silama. Da bi od toga njegov narod imao koristi i da bi sankcije bile uklonjenje morao je prestati sa razvojem oružja za masovno uništenje i stalnim testiranjem različitog oružja, ali to se nije desilo. Pojavom koronavirusa izolovanost Sjeverne Koreje je postala još veća.


Vrativši se na početak ovoga teksta, gdje smo govorili o strukturama moći unutar Sjeverne Koreje, navedimo da su mnogi tvrdili da će Kim Jong-un biti samo marioneta. Ovdje treba zapaziti da se to nije dogodilo i da je novi vođa uspio pohvatati konce vlasti prije nego li su to mnogi očekivali. Šta više, vršio je smjene mnogih funkcionera za koje su mnogi mislili da su nedodirljivi. Pored toga, sastao se i sa američkim predsjednikom, što njegov otac i djed nisu uspjeli.


Stari problemi i novi planovi


Ono što je već sada jasno jeste da Kim Jong-un želi da promijeni Sjevernu Koreju, iako mu međunarodne sankcije to otežavaju. Već nekoliko godina pokušava da promijeni svakodnevni život tamošnjeg stanovništa. Mediji su u posljednjih godina pisali o novim stambenim blokovima u Pyongyangu koji izgledaju futuristički, da je na ulicama glavnog grada više taxi vozila, da broj korisnika mobilnih telefona raste, da se otvaraju nova izletišta i zabavni parkovi koje posjećuje i sam Kim Jong-un. „Veliki vođa“ dozvolio je i više autonomije poljoprivrednim subjektima, što je u konačnici dovelo do toga da ih dio samostalno izlazi na tržište. Južna Koreja je procijenila da je 2016. godine ekonomija Sjeverne Koreje porasla za četiri posto, što je višedecenijski rekord.


Ovakav zaokret rezultat je i kritika koje je otvoreno uputio na račun svojih prethodnika, a kao dokaz tome jeste i činjenice da je na 8. Kongresu Radničke partije Koreje uklonio portrete oca i djeda, čime je jasno napravio otklon od njihove politike, u želji da svoj plan predstavi kao jedini ispravni. Zbog toga se u Sjevernoj Koreji počeo koristiti neologizam „kimjongunizam“, s ciljem da se opiše razlika između dva režima. Stručnjaci procjenjuju da je glavna tačka toga pristupa želja Kim Jong-una da u centar razvoja stavi čovjeka i njegov kvalitet života, dok je kod njegovog oca akcenat bio na ulaganju u jaku armiju.


Južna Koreja je procijenila da je 2020. godine ekonomija Sjeverne Koreje imala pad od 4,5 posto. Da Pyongyangu u polju ekonomije ne ide dobro priznao je i sam vođa u novogodišnjem obraćanju. Pored dvadesetak kilograma koje je izgubio, najupečatljivija tačka u govoru je njegovo izvinjenje stanovništvu kojem nije obezbjedio bolji kvalitet života. U 2022. godni zbog toga će prioritet Sjeverne Koreje biti povećanje životnog standarda te da tu zemlju, kako je poručio Kim Jong-un, čeka „velika bitka na život ili smrt“. Zatim je obećao da će biti posvećena posebna pažnja ruralnom razvoju i „razvoju ultramodernih oružanih sistema“. Ovakav razvoj situacije upućuje da je Sjeverna Koreja spremna na pregovore u zamjenu za olakšavanje sankcija.


Međutim, ove namjere dolaze u trenucima kada koronavirus pravi probleme mnogim ekonomijama svijeta, a Sjeverna Koreja nije na vrhu liste prioriteta SAD, Rusije, pa čak ni Kine. Zimske Olimpijske igre, koje će se održati u Kini u februaru, dolaze u loše vrijeme za Sjevernu Koreju. Naime, Kina sada želi mir na svojim granicama, a glavni način privlačenja pažnje na sebe Pyongyangu je do sada bilo lansiranje raketa i testiranje nuklearnih i hidrogenskih bombi. U svom novogodišnjem obraćanju Kim Jong-un je priznao da Sjeverna Koreja „prolazi kroz svoje najgore dane“, a međunarodne organizacije i susjedna Južna Koreja tvrde da milioni Sjevernokorejanaca nemaju dovoljno hrane.


Odlaskom Trumpa iz Bijele kuće Sjeverna Koreja nije u vrhu prioriteta ni SAD, iako uloga Pyongyanga u ukupnim odnosima Washingtona i Pekinga u Južnom kineskom moru i na Pacifiku ne smije biti zanemarena. U takvim okolnostima Kim Jong-un mora da čeka svoju šansu, pokušavajući da osigura da do tada Sjeverna Koreja i njegova vlada ne atrofiraju.

 


Recent Posts

See All